Ivana Buden (35), nekadašnja europska i svjetska prvakinja u gađanju složenim lukom skrasila se u Švedskoj.
– Za sada se čini da je Švedska jedna od država s ponešto drukčijim mjerama protiv koronavirusa, ali u svakom slučaju ne možemo reći da je kod nas sve normalno. Zabrane okupljanja su došle kasnije nego u Hrvatskoj, trenutačno je limit i dalje na maksimalno 50 ljudi i naravno da postoji mogućnost da će se i to dodatno ograničiti. Vidjela sam u nekim hrvatskim medijima dosta kontradiktorne izvještaje o stanju u Švedskoj i mogu reći da niti jedan nije bio točan. Niti su terase otvorene i prepune ljudi, niti je sve crno i dočekujemo jahače apokalipse. Ljudi već odavno drže razmak jedni od drugih i u kulturi im je da čim je netko imalo bolestan, ostaje doma. Na posao se ne dolazi bolestan.
Polutalent za jezike
Nisam bila u teretani zadnjih mjesec dana, ruke su nam svima crvene od konstantnog pranja i dezinficiranja alkoholom, no i dalje radimo relativno normalno. Smijemo raditi u uredu, ali samo 80 posto radnog vremena. Također, u velikom dijelu Švedske živimo dosta distancirano jedni od drugih. Mi nemamo baš previše susjeda, a dućani nisu baš na svakom uglu, na posao ide svatko svojim automobilom... Ne mogu reći da se posebno bojim zaraze, više me strah da ne prenesem to na nekoga u rizičnoj skupini, tako da izbjegavamo kontakte sa starijim članovima obitelji i onima koji su u rizičnoj skupini.
Video: Dragan Primorac: Vjerojatno su djeca ključni prenositelji virusa
Kako to da ste se odlučili odseliti u Švedsku?
– U Švedsku sam se preselila isključivo i samo zbog dečka Thomasa. Upoznali smo se na jednom od mojih putovanja, ostali smo u kontaktu i jednostavno htjeli vezi dati pravu šansu. Iskreno, da sam “išla trbuhom za kruhom”, vjerojatno ne bih završila u Švedskoj, a ako i bih, onda vjerojatno u Stockholmu, a ne u selu usred ničega – ističe Ivana i nastavlja:
– Još se nisam udala, zaručili smo se kratko prije prošlog Božića. Thomas radi kao inženjer.
Gdje ste se zaposlili?
– E sad, zaposlenje nije baš bio mali izazov s obzirom na mjesto gdje živimo. Prvo je počelo s kratkotrajnim zaposlenjima, a onda sam našla posao kao računovođa u tvrtki Dellner Couplers AB. Riječ je o međunarodnom proizvođaču dijelova za vlakove koji je na moju sreću samo 24 km od kuće. Živim u selu Olsbacka, osam kilometara južno od grada Faluna koji je glavni grad regije Dalarna.
Jeste li naučili švedski jezik?
– Švedski sam naučila brzo. Imam izgleda neki polutalent za jezike, a i pokazalo se da predznanje njemačkog pomaže.
Bili ste velika zvijezda u gađanju složenim lukom, što najviše pamtite iz tog vremena?
– Najviše pamtim natjecanja i putovanja. To je poseban način života i nije lagano to zaboraviti. I dalje gađam složenim lukom, no u zadnje vrijeme sam se prebacila na 3D streličarstvo koje je ovdje zastupljenije, pogotovo u ovom dijelu Švedske gdje ja živim tako da je lakše organizirati natjecanja, kvalitetne treninge. Da pojasnim, 3D i Field se odvijaju u šumi te je time puno popularnije kod ljudi u mojoj regiji. Priroda je ovdje centar života.
Imate li trenera ili sami trenirate?
– Ako treniram s nekim, onda je to s dečkom, pogotovo za vrijeme vanjske sezone jer onda treniram pred kućom. Inače nemam ovdje trenera. Imam tatu i brata koje zovem preko telefona i FaceTimea pa tako rješavamo sva pitanja.
Je li “gore” streličarstvo popularno?
– Puno je popularnije nego u Hrvatskoj. U Švedskoj je hokej na ledu sport broj jedan, a odmah iza sve vrste skijanja.
Koliko dnevno trenirate?
– S obzirom na posao, količina treninga mi je ograničena. Trenutačno ne znamo što će biti s ovom godinom i sezonom.
Što radite kada niste na poslu i kada ne trenirate?
– Kad zbrojim posao, pucanje, teretanu i klasične obaveze, kod kuće mi ne ostaje baš previše vremena za druge hobije. Počela sam sa snowboardom ove godine.
Koliko se često čujete sa svojima?
– S roditeljima, bratom i sestrom čujem se doslovce svaki dan. Imamo zajedničke grupe na WhatsAppu i tamo skupa razgovaramo o apsolutno svemu. A tu su i videopozivi na FaceTimeu.
Kako ste se priviknuli na hladnoću?
Sobovi, lisice i veprovi
– Lakše nego sam mislila. Trenutačno mi je veći problem vruće ljeto u Zagrebu nego minus 25 Celzijevih stupnjeva u Švedskoj. Bilo je nekoliko zima s puno snijega, ali uvijek pada postupno, tako da čistimo snijeg relativno kontinuirano. Kao i većina ostalih, imamo kvad s ralicom pa je zabavno čistiti snijeg.
Imate li kakvog kućnog ljubimca?
– Imamo zlatnu retrivericu Nalu, stara je četiri i pol godine.
Jeste li u šumi, u okolici gdje živite, sreli kakvu divlju životinju?
– Živimo na rubu šume, puno je tu životinja. Srne i jeleni, zečevi pa i risovi nam se ponekad prešetavaju preko dvorišta. A u samoj šumi, malo ipak dalje od kuća, imamo sobove, lisice, sove, veprove i vukove. Dolazi proljeće pa su na jezero pred kućom stigli ždralovi, labudovi, guske i patke. Hvala Bogu, vukove i veprove nismo susretali, samo smo našli svježe tragove. U jezeru pored kuće možemo se kupati – zaključila je Ivana.
Ne dam Zagreb za 100 Švedski!!