Rijetko koji je rukometni vratar branio kao prije desetak dana Benjamin Burić na utakmici BiH – Švicarska. S nevjerojatnih 20 obrana vjerojatno je odveo BiH u doigravanje za Svjetsko prvenstvo. Kažem vjerojatno jer je sporan nastup Tomislava Nuića. Njega pogreškom službeni delegat nije upisao među 16 bh. reprezentativaca.
No, tema ove kolumne nije taj incident, već činjenica kako su Burić i Nuić bivši igrači Izviđača iz Ljubuškoga. I kako je Ljubuški istinski rukometni fenomen. Njihov klub Izviđač postao je rasadnik vrhunskih sportaša. Od njihovih rukometaša koji danas brane boje velikih europskih klubova mogla bi se sastaviti momčad koju bi teško pobijedila bilo koja reprezentacija na svijetu. U sjeni nastupa Ljubušaka za trofejnu Hrvatsku malo je poznato kako je Izviđač dao veliki doprinos i bh. rukometnoj reprezentaciji.
Čak su šestorica od 16 bh. reprezentativaca koji su u dvije utakmice svladali Švicarsku bivši članovi Izviđača. Trojica - Josip Perić, Marin Vegar i Tomislav Nuić izrasla su iz toga kluba, a još trojica - Mirsad Terzić, kapetan reprezentacije, vratar Benjamin Burić i Dejan Malinović stasala su u Izviđaču.
Pridodamo li tome bivše igrače Izviđača Denisa Buntića, Mirka Alilovića i Željka Musu, koji igraju za hrvatsku reprezentaciju, onda se uistinu može ustvrditi kako gradić s trideset tisuća žitelja ima po stanovniku najviše rukometnih reprezentativaca na svijetu. Uz pobrojane, dug je još popis i onih koji nastupaju ili su nastupali u raznim europskim klubovima ili za mlađe izabrane vrste Hrvatske i BiH.
Izviđač nije afirmirao ovaj sport samo u svom gradu već i u cijeloj Hercegovini. Primjerice, Mostarci Igor Karačić i Marino Marić također su hrvatski reprezentativci. Zanimljivo je kako su današnji hercegovački rukometaši preuzeli primat u hrvatskoj reprezentaciji od nekadašnjih bosanskih kolega (Božidar Jović, Irfan Smajlagić, Zlatko Saračević, Venio Losert, Vladimir Šola...). Njima treba pridodati i izbornike iz BiH Zdravka Zovku, Abasa Arslanagića, Slavka Golužu. Danas ih je u stručnom stožeru naslijedio Banjolučanin Zlatko Saračević. Brojni su treneri koji su postigli velike rezultate i u klupskim natjecanjima. Mostarac Zvonimir Noka Serdarušić jedan je od svjetskih velikana.
Nastupi hrvatskih rukometaša iz BiH često su puno više od sporta. Svaki dobar nastup Hercegovaca u reprezentaciji ruši stereotipe o njima. U Hrvatskoj kao “kaubojima” i “parazitima” koji su teret državi, a u BiH onima koji ruše svoju domovinu. Ljubuški rukometaši pokazuju kako se brane boje i svoje i matične domovine.
Uspjesi Izviđača izrasli su iz entuzijazma pojedinaca i grada. Za europske i svjetske rezultate kluba potrebna je podrška države. Izviđač zaslužuje da mu se i Hrvatska i BiH oduže. On će im sigurno vratiti novim Alilovićem, Buntićem, Musom, Burićem, Nuićem, Terzićem...
Sve je tako,no trebalo bi napomentu ,kada krece "proizvodnja" rukometasa u Ljubuskom,od kojeg vremena,i gdje su bili do tog vremena.Kako bi Hrvatima bili jasniji uzroci "proizvodnje" rukometasa u Ljubuskom.