Mamić je žrtva svoga karaktera. Tako je njegovu poziciju komentirao kućni prijatelj Mamićevih i visokopozicionirani političar HDZ-a, koji nije želio previše objašnjavati svoj stav.
– On je prije svega žrtva svojih nesposobnih savjetnika, ljudi oko sebe, da im ne navodim imena. Kakav šlamperaj i kakve su se gluposti događale u svom tom poslovanju, čovjek ne može vjerovati. Mamić je išao onom logikom da uzme suradnike koji mu govore da je najbolji, najljepši i najsposobniji. To je bila njegova pogreška. Ako hoćete ostvariti nešto veliko i epohalno, morate uza sebe imati nekoliko pametnih ljudi – kaže Ivan Brleković, odvjetnik i bivši čelnik HNS-a, koji se prije osam godina razišao s Mamićem kad je u pitanju viđenje krovne nacionalne nogometne organizacije.
Situacija u kojoj se nalazi Zdravko Mamić, čovjek koji je do jučer vedrio i oblačio hrvatskim nogometom, bez daljnjega je nezahvalna ne samo u pravosudnom nego i u poslovnom smislu. Ograničeno mu je kretanje po Bosni i Hercegovini.
U povodu izricanja presude Mamiću već se tri puta sastala uprava i jednom Izvršni odbor Građanskog nogometnog kluba Dinamo. Uprava i Izvršni odbor donijeli su zaključke da u klubu neće ništa vezano uz Mamića komentirati do pravomoćnosti presude.
– Moramo imati mir koji nam je potreban jer imamo prijelazni rok i pripreme za sljedeću sezonu. Naravno, ja imam sve pohvale za njegov (Mamićev, nap. a.) rad i za sve što je napravio u 11 godina; da iz jedne male države klub igra europska natjecanja. Ali mi ništa ne želimo izjavljivati jer smo se u načelu dogovorili da ne izlazimo u javnost. Ja vam dajem informaciju, ali nemojte ništa objaviti – rekao je Igor Kodžoman, predsjednik uprave GNK Dinamo, i naglasio da je Dinamo “prevelika institucija” da bi se itko od njih kockao sa stabilnošću i mirom u klubu.
– Trenutačno Mamić ima poziciju savjetnika kluba jer, nakon što su počeli kazneni postupci protiv njega, on je pokazao dozu sportske korektnosti i dao ostavke na sve funkcije, i operativne i izvršne, u Dinamu i u Hrvatskom nogometnom savezu, za razliku od nekih drugih koji kao da za to nisu čuli. To je jedan korektan potez koji u hrvatskom sportu nije uobičajen – kaže Ivan Brleković, odvjetnik i dopredsjednik Hrvatskog nogometnog saveza u vrijeme Vlatka Markovića, koji se s Mamićem razišao.
– Što se tiče njegove menedžerske pozicije, ona Mamiću nije ugrožena presudom jer on uopće nije licencirani menedžer Fife s pravima koja mu iz toga proizlaze. Menadžeri koji su potpisivali ugovore za transfere su licencirani, a to su Mamićev sin Mario i Nikky Vuksan. To znači da presuda Mamiću s tim nema nikakve veze – objašnjava Brleković.
Građanski nogometni klub Dinamo, naime, udruga je građana kojoj je predsjednik Mirko Barišić, a dopredsjednik Tomislav Svetina. Svaka udruga se bazira na slobodi udruživanja što proizlazi iz univerzalnog načela slobodnog udruživanja i okupljanja, što je propisano i Konvencijom o zaštiti ljudskih prava...
Udruge, a vrte veliki novac
Druga je stvar što profesionalni klubovi u Hrvatskoj, bilo nogometni, košarkaški, rukometni ili drugi, vrte veliki novac.
– Veliki je propust države da se u 28 godina samostalnosti i legislative nije sjetila tu materiju regulirati. Klubovi okreću novac, a pravno su izjednačeni s udrugom ljubitelja maćuhica – pomalo je ironično komentirao odvjetnik Brleković.
No Zdravko Mamić kao član udruge GNK Dinamo u toj udruzi ne obavlja nikakvu izvršnu ni operativnu funkciju.
– Njega je Skupština odredila da zbog svoga znanja, iskustva i sposobnosti bude savjetnik. Kakva je njegova stvarna moć u klubu, drugo je pitanje. To ovisi o Skupštini, predsjedniku, potpredsjedniku i Izvršnom odboru kluba, odnosno udruge. Skupština donosi statut i bira predsjednika. To se bitno razlikuje od dioničkog i trgovačkog društva – tumači Brleković.
Mamić, dakle, može biti savjetnik Dinama sve dok ga Skupština udruge ne izbaci iz članstva po nekom propisanom postupku, internom aktu.
– Da bi on prestao biti član Dinama, morala bi Skupština, više od 80 ljudi, donijeti odluku da ga se izbaci, s tim da bi se on imao pravo žaliti na tu odluku, pa ići čak i do Europskog suda za zaštitu ljudskih prava – dodaje Brleković.
Prema njegovu mišljenju, Zdravko Mamić, što se tiče djelovanja u nogometu, “apsolutno je najsposobniji menedžer u smislu sportskog trgovca.”
– U rangu je onih koji su najbolji u Europi. Mamić može svakoga prodati – tvrdi Ivan Brleković koji se s Mamićem razišao na skupštini HNS-a 2010.
– Nismo se svađali, ali smo se razišli. Ja sam rekao: “Zdravko, ja tim putem više ne želim ići!” A on je rekao: “Strašno mi je žao, bit će i tebi žao!” Ja sam samo htio da taj broj afera u nogometnoj organizaciji svedemo na najmanju mjeru, da pojedine ljude izbacimo iz sudačke organizacije, koja je i dandanas rak-rana HNS-a, i postanemo transparentni i pristupačni širokim masama – dodao je odvjetnik Brleković koji je, uz ostalo, kao dopredsjednik HNS-a htio oformiti komisiju za suradnju s navijačima u smislu preventivnog djelovanja, a ne represije.
– Izvanredno sam kotirao kod Blattera u Fifi i sve sam za pravdu i pravicu dao na kocku i izgubio. Mnogima je bilo drago da su me se riješili – kaže odvjetnik Brleković koji ima jako dobro mišljenje o Mamićevim sposobnostima.
– Ja gospodina Mamića stavljam u kontekst jednog burnog i turbulentnog vremena hrvatske tranzicije. On je natprosječno sposoban za poslove koje je radio i obavljao i držao se one stare latinske izreke: iskoristi dan – kaže.
No, da će najnovija pozicija utjecati na poslovanje Zdravka Mamića, unatoč izvanrednim sposobnostima, nema nikakve sumnje.
Pravne bitke
S tim se slaže i Igor Štimac, bivši nogometaš, trener i menedžer. Štimac misli da je Mamićeva poslovna pozicija jednaka pravosudnoj.
– Manevar je skroz skučen, kako zakonski tako i poslovnom kretanju. Tako je to u životu; dok te zlo ne zadesi, nećeš spoznati tko su ti istinski prijatelji. U većini slučajeva pokazalo se da ih možeš na prste jedne ruke izbrojiti kad dođe do ovakvih situacija. Ali još je sve to rana faza. Nitko nije kriv dok mu se ne dokaže krivica. Koliko će to trajati, neizvjesno je, ali kako vrijeme prolazi, oni koji su ti bili bliski polako se odmiču i distanciraju – komentirao je Igor Štimac.
– Ulizice i suradnici koji su ga tapšali po ramenu i govorili da je najbolji, najljepši i najpametniji već su se počeli radovati. A što se tiče presude, ona je tek prvostupanjska, bit će tu još puno glazbe – dodao je odvjetnik Brleković.
Ivan Zvonimir Čičak, predsjednik Hrvatskog helsinškog odbora za ljudska prava, ne želi komentirati nepravomoćnu presudu.
– Ja nikad ne komentiram sudske dok nisu pravomoćne. Najpametnije je rekao ministar pravosuđa: pričekajmo pravomoćnu presudu. Sud u Strasbourgu? On je zadnji, njemu se može žaliti tek kad se iskoriste svi pravni lijekovi u Hrvatskoj – rekao je Ivan Zvonimir Čičak kojeg situacija vezana za Mamića podsjeća na hajku.
– To je kod nas uobičajeno, bila je hajka i na Sanadera i Vidoševića, a sada i na Mamića – govori.
Krešimir Devčić, sudac i glasnogovornik Županijskog suda u Zagrebu, objasnio je pravnu situaciju u kojoj se, nakon bijega u BiH, našao Mamić. Naime, da je Mamić u Hrvatskoj, morao bi odmah u pritvor jer mu je izrečena kazna dulja od pet godina. Čim netko dobije kaznu zatvora od pet godina ili veću, automatski mora u pritvor.
– Sad se raspisuje tjeralica za njim nakon čega, prema proceduri, nadležno pravosudno tijelo u BiH mora odlučiti o tome ima li uvjeta za Mamićevo izručenje u Hrvatsku ili nema. To je prvi korak. Ako nema uvjeta za izručenje, mi u RH možemo čekati pravomoćnost presude. Ako eventualno takva presuda postane pravomoćna, onda se može tražiti da se ona izvrši u BiH. Tako je, naime, svojedobno Branimir Glavaš pobjegao u BiH nakon presude pa je u BiH izdržavao kaznu u Mostaru – objasnio je Devčić.
No postoje još neke mogućnosti da Mamić bude izručen Republici Hrvatskoj.
– Druga je stvar drugog postupka koji se vodi za kazneno djelo zločinačkog udruživanja i druga kaznena djela organiziranog kriminaliteta. To su kaznena djela iz nadležnosti USKOK-a koja su pokrivena sporazumom između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Imamo sporazum da izručujemo i vlastite državljane za kaznena djela iz nadležnosti USKOK-a – kaže sudac Devčić.
Naime, optužnica za zločinačko udruženje trenutačno se nalazi na Vrhovnom sudu pa će se tek vidjeti što će s njom biti.
– Optužnica za zločinačko udruživanje, druga pravna kvalifikacija, još nije potvrđena. Ako bude potvrđena, onda bi se Mamiću mogao odrediti istražni zatvor. Budući da je pobjegao, nije dostupan pravosuđu, prema tom drugom postupku moglo bi se zatražiti da ga BiH izruči na osnovi sporazuma između BiH i RH. To bi se moglo dogoditi i to sada nije više samo hipotetski nego i čak i možda realna situacija. Ako se zatraži izdržavanje istražnog zatvora po drugom kaznenom postupku, za Mamićem bi se raspisala Interpolova tjeralica. Što bi dalje bilo, Bog zna, ali to je jedna od opcija – objašnjava Devčić.
Čeka se pravorijek
Kad je pak posrijedi Mamićeva najava da će se žaliti Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu, suca Devčića to podsjeća na vrijeme Jugoslavije kad su se brojni građani žalili Maršalatu.
– Sud u Strasbourgu podsjeća me na Maršalat u Jugoslaviji. Tako su nekad govorili, a tako sad i Mamić priča o sudu u Strasbourgu. Sud u Strasbourgu je kao naš Ustavni sud koji može odlučivati o tome je li suđenje bilo pravedno, ne može sud u Strasbourgu reagirati tipa “ovi su svjedoci rekli ovo, oni ono pa bi trebalo...” Ne može sud u Strasbourgu ili Ustavni sud RH Zdravka Mamića osloboditi. Ti sudovi mogu odlučivati je li bilo povreda prava na pravedno suđenje, jesu li njemu uskraćena prava kao okrivljeniku u kaznenom postupku, je li bio dobro zastupan po braniteljima, jesu li mu prekršena prava jer mu se, recimo, nije dopustilo da bude na raspravi tijekom suđenja i takve neke stvari, načelne. Ali to je još u dalekoj perspektivi – tumači Devčić.
No, kako sada stvari stoje, najprije osječki sudac Krušlin mora napisati presudu, što će trajati bar dva mjeseca. Nakon toga presuda treba biti dostavljena DORH-u, braniteljima i optuženicima što će se, najvjerojatnije, dogoditi na jesen. Nakon toga idu žalbe koje bi na Vrhovnom sudu trebale biti u studenom ove godine. Budući da se od Vrhovnog suda ne može očekivati spektakularna brzina rješavanja Mamićevih žalbi, do pravorijeka će doći u najboljem slučaju za pola godine.
Ovo smeće od Brlekovića nikad ništa korisno u životu nije napravilo za hrvatski nogomet, ljubomoran je što je nitko i ništa, samo sere i teši bedu