Je li vanjski dug doista dosegnuo kritičnu razinu nakon koje više ni
Vlada ne bi smjela ostati prekriženih ruku? Hrvatska, naime, nastavlja
učvršćivati poziciju najzaduženije zemlje u regiji te je u travnju
inozemni dug skočio za dotanih pola milijarde eura. Centralna banka u
specifičnom bankarskom žargonu šalje poruku o nužnosti "usklađenog
korištenja mjera monetarne i fiskalne politike", što je zapravo bio
poziv državnim financijašima da se dodatno angažiraju. Instrumenti koje
je upregnula centralna banka, poskupišvi poslovnim bankama inozemne
izvore, nisu suspregnuli inozemno zaduživanje bankarskog sektora i sada
se traži jači angažman Ministarstva financija, odnosno Vlade.
Iz Ministarstva financija međutim prilično gruba odbijenica.
Proračunski deficit je spušten, odgovaraju državni financijaši. Još
malo pa će biti u okvirima Maastrichta, što znači da se država prilično
disciplinirala u trošenju, a aktivirala u prikupljanju prihoda. Sve
izvan toga u izbornoj je godini presklizak teren. Povećanje trošarina
na automobile, što bi možda ohladilo ambiciju građana za obnovu voznog
parka, baš je ona vrsta poteza koju Vlada, što je u mandat ušla s
obećanjem o skidanju poreznih nameta, nikako neće poduzeti. Nećemo mi
biti ti koji će ljudima poručivati nek se voze u starim ragama,
odgovorili su u Katančićevoj što je, naravno, odmah došlo i do Trga
hrvatskih velikana, odnosno sjedišta Hrvatske narodne banke.
Preuveličava li guverner opasnost od tempa inozemnog zaduživanja ili se
ministar financija ponaša prekomotno? Bi li središnja banka trebala
biti još malo strpljiva i samozatajna ili je u pravu Vladina strana kad
smatra da se s bankarskim sektorom treba gombati monetarna vlast? Kakva
je u svemu uloga šefa države koji je prvi naručio studiju o kretanju
inozemnog duga, a potom kao da je ostavljena u nekoj ladici? Koliko je
u svemu tome važno što guverneru upravo istječe mandat, a još se ne zna
odogovor o nasljedniku? I peto, a zapravo prvo, kakve su moguće
posljedice po građane: za one koji drže polovicu od ukupne mase
raspodijeljenih bankarskih kredita, kao i za one koji drže gotovo tri
četvrtine ukupnih bankarskih depozita?
Crni scenarij, o kojem nitko ne voli govoriti, kaže da bi moglo doći do
kolapsa, pa bankama neće pomoći hipotekarna osiguranja jer bi u slučaju
krize, cijene nekretnina naglo pale. Banke koje odobravaju kredite,
toga se očito ne boje, jer još nema povećanja kamata, a u analizi koju
je naručila udruga bankara, tvrdi se da je njihova "naslijeđena
profitabilnost" toliko velika da još ne moraju popuštati.
Vanjski promatrači, koji možda nisu do kraja lišeni interesa, ali koje
se smatra objektivnima, drže da fiskalna politika ne bi trebala ostati
po strani. Početkom svibnja u Bruxellesu iz krugova oko Europske
centralne banke i Euopske komisije stigla je dijagnoza koja u
stabiliziranju vanjskog duga vrlo važnom vidi ulogu fiskalne politike.
U Vladinoj strategiji razvoja do 2113. godine, koja doduše još nije
operativan dokument, također se kaže da monetarnu politiku treba
rasteretiti odgovornosti za vanjski dug, a upregnuti fiskalnu
politiku...
Na stolu je i treće mišljenje, po kojem Hrvatska jednostavno prolazi
fazu gladi za potrošnju i kredite, u kojoj su i neke druge tranzicijske
zemlje, te da će vanjski dug i dalje rasti dok banke ne ocijene da je
rizik prevelik. Građanima štedišama utjeha može biti samo to da se
katastrofičarska atmosfera oko vanjskog duga već dugo napuhuje, ali na
sreću, bez učinka. Stranke pak vjerojatno uviđaju da je smanjivanje
vanjskog duga poput smanjivanja poreza tema s kojom ne treba ići
u predizborna obećanja.
BEZ KRINKE
Loptanje vanjskim dugom
