Lubanja nađena jučer, pri ponovnom otvaranju špilje Veternice pokraj Zagreba za posjetitelje, ipak ne pripada pračovjeku, dakle ni neandertalcu sličnom krapinskom. Američki paleoantropolog i profesor na sveučilištu u Wyomingu u SAD-u, 31-godišnji Jim Ahern, pregledao je dio lubanje koji strši iz sedimenta u špilji i zaključio da je ljudska, ali da može biti stara desetak godina, ali i 28.000 godina, dakle i iz pretpovijesti (krapinski pračovjek star je oko 130.000 godina).
Ipak, lubanja nije otkopana i iznijeta na proučavanje, kako su planirali geolozi prof. dr. Tihomir Marjanac sa zagrebačkog PMF-a i njegova supruga mr. Ljerka Marjanac iz Zavoda za paleoantropologiju i geologiju kvartara pri HAZU-u. Naime, "odozgo" je stigla naredba da se ništa ne otkopava i ne iznosi.
No, bit će zanimljiv dalji razvoj događaja, jer su supružnici Marjanac i sam gost iz Amerike rekli - što su i novinari čuli - da bi bilo najbolje da do daljega nitko ne ulazi u Veternicu, dok se ne prouče kosti, budući da se one nalaze pri samom ulazu i pokraj turističke staze i lako bi se mogle uništiti. Ipak, geolog mr. Neven Trenc iz Javne ustanove Park prirode Medvednica jučer tijekom dana nam je rekao da je Park prirode odlučio da će u srijedu doći ljudi iz Muzeja Grada Zagreba te ograditi i zaštititi nalaz, koji će biti posve zaštićen, a kosti koje su jučer već skupljene izvana predat će se navjerojatnije u HAZU, gdje su i ostali nalazi iz Veternice.
Ravnateljicu Parka prirode, Nives Farkaš, jučer nismo mogli dobiti kako bi nam dao izjavu.
Zategnuta atmosfera pred Veternicom
Jučer je pred Veternicom bila zategnuta atmosfera, jer supružnicima Marjanac i prof. Ahernu nije omogućeno da uđu.
- U ponedjeljak sam dobila usmenu suglasnost Radenka Deželića, ravnatelja Uprave za zaštitu prirode u Ministarstvu zaštite okoliša, da pogledamo i snimimo nalaz te po potrebi prenesemo lubanju u Zavod pri HAZU-u. Složio se, jedino je zatražio da o tome podnesemo pisano izvješće. Međutim, jutros je Nevenu Trencu rečeno da se usprotivio Boris Mašić iz Muzeja Grada Zagreba te da je apelirao na ministarstvo da se ništa ne iznosi - rekla nam je mr. Ljerka Marjanac dok je još trajalo "pregovaranje". Napokon je ona mobitelom ishodila suglasnost R. Deželića da se samo uđe i snimi lubanja.
- Nisam dopustio da se uđe dok se ne obvežu da ništa neće iznositi - rekao nam je kasnije Trenc.
Kustos-arheolog Mašić iz MGZ-a nam je, pak, telefonski izjavio da se uime kolega arheologa zauzeo da se ništa ne iznosi dok arheolozi sve ne pogledaju i stručno obrade.
Naime, u duljem "objašnjavanju" između njega i supružnika Marjanac, posebno Tihomira - što sve baš nije bila najbolja reklama pred gostom iz Amerike - izbilo je na vidjelo ogorčenje stručnjaka i drugih speleologa aktivnostima u posljednje oko dvije godine, otkako je nadzor nad Veternicom preuzeo nadzor Grad, odnosno spomenuta Javna ustanova.
"Evo ti kosti na čuvanje"
- Točno je da prema još vrijedećem Zakonu o zaštiti prirode znastvenici moraju tražiti dozvolu od Ministarstva zaštite okoliša ali to je besmisleno da mi, koji smo najupućeniji, molimo za odobrenje, umjesto da mi odlučujemo o tome - rekla je Ljerka Marjanac.
Njezin suprug je tijekom pregovaranja "hoće - neće" ponovno ustvrdio da je, unatoč najprije dobroj suradnji s Javnom ustanovom i dogovoru da mogućim radovima budu nazočni stručnjaci, ono obavljeno bez njihova znanja.
- Mi sada ne smijemo ući i gledati, a radnici su tu mogli kopati!? Da nisam jučer ugledao tu lubanju, netko ju je mogao zgaziti. Mi smo danas došli u najboljoj namjeri - govorio je prof. Marjanac, skupljajući razbacane sitne kosti izvana pred Veternicom.
- Evo, Nevene, predajem ti ove kosti u vrećici na čuvanje - dao je potom te nalaze zaposleniku Parka prirode.
Neven Trenc, pak, tvrdio nam je kasnije da osim rukohvata napravljenog u neposrednoj blizini nađene lubanje nije rađeno ništa drugo, te da je obavljano u konzultaciji s dr. Božičevićem i drugim stručnjacima, te Ministarstvom zaštite okolišta. Rekao je da će uz dozvolu Ministarstva geolozima i speleolozima biti dopušten pristup istraživanju.
Piše Hrvoje Dečak
