Predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović, primajući u Washingtonu nagradu za životno djelo Fulbrightova programa, čija je stipendistica bila dok je studirala u toj zemlji, izjavila je da je “bila djevojka rođena s pogrešne strane željezne zavjese”. To nije prvi put da hrvatska predsjednica u sličnom kontekstu spominje željeznu zavjesu. Recimo, na sastanku Inicijative tri mora prije dvije godine u Varšavi je kazala: "Oni od nas koji su rođeni s pogrešne strane željezne zavjese…", to je spomenula i za posjeta Češkoj, a posljednji put u srpnju, u govoru na Europskom institutu Sveučilišta u Zürichu, kada je rekla da je "Jugoslavija kao nesvrstana država bila iza željezne zavjese". Unatoč ovom njezinu poznatom stavu, javnost se ponovo strasno podijelila oko toga je li nas željezna zavjesa uistinu prekrivala. Povjesničar Ivo Lučić nema dvojbi i u predsjedničinoj izjavi ne vidi ništa ni sporno ni nejasno.
– Normalno je da se oko takvih tema javnost dijeli. Očekivano je da svi koji su bili dio te nedemokratske, jednostranačke i totalitarne vlasti u bivšoj državi, koji su uz nju bili interesno ili emotivno vezani, kao i njihovi ideološki sljedbenici, danas pokušavaju opravdati tu vlast i dokazati da nije bila poput sovjetske. Ali, naravno da je bila. S jedne strane željezne zavjese bile su demokratske zemlje, sa slobodnim izborima, a s druge strane komunističke, jednopartijske i totalitarne, bez mogućnosti izbora. Kod nas se u ta vremena zbog neke hrvatske pjesmice moglo završiti u zatvoru. I sama podjela u javnosti, koju sada spominjemo, samo potkrepljuje sve ovo o čemu govorimo. Normalno je da na stvari različito gledamo ali, za razliku od prije, danas se možemo ne slagati s predsjednicom, reći to javno bez posljedica i, u konačnici, na izborima birati drugog kandidata. Kad bi u Jugoslaviji rekli da drug Tito nije bio u pravu, završili bismo u zatvoru. To je ta bitna razlika – poručuje Lučić.
Njegov kolega Hrvoje Klasić malo drukčije gleda na predsjedničinu izjavu. U njoj, kaže, ima i istine i neistine.
– U trenutku kada je prvi put upotrijebljen termin željezna zavjesa, prvi put je upotrijebljen neposredno nakon Drugog svjetskog rata. Na američkom sveučilištu upotrijebio ga je Churchill, koji je tada rekao da se željezna zavjesa spustila nad Europom od Ščećina u Poljskoj pa sve do Trsta. U tom je trenutku, kako je Churchill i rekao, Jugoslavija doista i bila s druge strane ''iron curtain''. Tamo je i ostala nekoliko godina. Međutim, razvoj događaja nakon sukoba Tita i Staljina 1948. pokazuje da će Jugoslavija od tog trenutka biti u nekakvoj čudnoj poziciji između Istoka i Zapada. Možda nekima na Zapadu u tom trenutku razlike između Jugoslavije, Bugarske ili Mađarske nisu bile bitne ili vidljive, no stanovnicima tih zemalja, svjetskim političarima pa čak i nekim hollywoodskim celebritijima, itekako je bilo jasno da su razlike velike. Unatoč tome što je Jugoslavija ostala socijalistička zemlja, ona već pedesetih godina, a pogotovo šezdesetih, sedamdesetih i osamdesetih više nije bila iza željezne zavjese – kaže povjesničar Klasić.
– Dakle, Jugoslavija u jednom trenutku jest bila iza željezne zavjese, ali Kolinda Grabar-Kitarović nikad iza željezne zavjese nije živjela. Izjava predsjednice samo je dokaz kako u Hrvatskoj volimo gledati stvari crno-bijelo, a posebno našu nedavnu prošlost. Tako smo sve u Jugoslaviji, počevši već od 1941. proglasili crnim, a sve u Hrvatskoj od 1991. naovamo bijelim. Ni jedno ni drugo nije točno – zaključuje Klasić.
Zivjeli smo u socijalistickom blatu iz kojeg se jos nismo izvukli