U ovim izborima od početka nije bilo natjecanja. Sloboda izbora ovisi o pravu ljudi da slobodno govore, da se organiziraju i uđu u utrku za političke položaje. Takvo što u ovoj kampanji nismo vidjeli – kaže se u danas objavljenom izvješću Organizacija za sigurnost i suradnju u Europi (OSCE), dan nakon parlamentarnih izbora u Bjelorusiji. Rezultat, kao i reakcija promatrača, bila je unaprijed znana: parlament je ponovno napunjen pristašama predsjednika Aleksandra Lukašenka budući da je opozicija bojkotirala izbore. Ponovno će mu, kažu analitičari, parlament služiti kao nijemo tijelo od 110 dizača ruku koji će davati legitimitet njegovoj politici. Potpisnik izvješća Matteo Mecacci, šef misije OSCE-a, sažeo je izvješće u jednu rečenicu: “Parlamentarni izbori u Bjelorusiji, kojima su dominirali kandidati lojalni predsjedniku Lukašenku, nisu bili slobodni ni nepristrani.”
Ne priznaju rezultate
A ta je rečenica zacementirala bjelorusku diplomatsku izolaciju. Zapadne države već dugo kritiziraju diktatorski i nedemokratski režim te učestalo kršenje ljudskih i medijskih prava, za što su SAD i EU i uveli ekonomske sankcije.
Da je za pristaše Lukašenka sve proteklo u najboljem redu, znalo se već kad je Središnje izborno povjerenstvo u nedjelju oko 14 sati ustvrdilo da su izbori uspjeli jer je do tog vremena na biračkim mjestima glas dalo više od 50 posto birača, od njih nešto više od sedam milijuna. Za razliku od njih, pet bjeloruskih opozicijskih stranaka izbore je proglasilo ništavnima: ma kakvi bili rezultati, oni ih neće priznati. Teško da je njihovo priopćenje imalo ikakva utjecaja na Lukašenka: on se, zajedno s najmlađim sinom Nikolajem, pojavio na biralištima. Odabir pratnje nije bio slučajan: uz priliku za poziranje fotografima, Lukašenkov sin ima i posebnu ulogu, kažu neki analitičari, ističući kako ga otac priprema za svog nasljednika – putovanje u Venezuelu, potom posjet papi Benediktu XVI., samo su neka od važnih putovanja na koje je poveo osmogodišnjaka. Na kritike o unaprijed pripremanoj krađi – budući da je opozicija de facto i prije službenog povlačenja 15. rujna bila izbačena iz predizbornog natjecanja pa tako, primjerice, 33 od 35 kandidata Ujedinjene građanske stranke nisu imala pristup televiziji, a državni mediji odbili su objaviti njihov program – Lukašenko, koji je 2010., četvrti put zaredom, velikom većinom osvojio mandat, opozicijske je vođe nazvao kukavicama, a Zapad upozorio da se ne miješa. Prije dvije godine, nakon izbora, masovni su prosvjedi ugušeni policijskom akcijom. Još i sad u zatvorima je 700 prosvjednika i političkih vođa, među njima i predsjednički kandidat Nikolaj Stankevič.
Bez prosvjeda
Ovoga puta građani su pozvani da ne izlaze na ulice, a to je zapravo ono što Lukašenko i želi. Analitičar Leonid Zaiko dirigirane izbore objasnio je pripremom za još jaču nadolazeću ekonomsku krizu. Lukašenko namjerava i dalje vladati željeznom rukom. Zadnje što mu treba prosvjedi su na ulici i opozicija u parlamentu.
>> Lukašenko protjerao švedskog diplomata zbog ljudskih prava
Izlaznost je bila preko 74%, ali to ne smeta zapadnim medijima da izbore proglase nedemokratskim. Dok Lukašenko ne želi rasprodavati stratešku imovinu svoje zemlje, do tada će za globalnu parazitsku hobotnicu on biti diktator. Ne pišu novinari o tome daa je nezaposlenost u Bjelorusiji 1%, a vanjski dug višestruko manji nego u članicama EU. Odmah mu treba poslati NATO da uvede "demokraciju".