Moja mjera tuge zbog zloupotreba crkvenih oltara u političke svrhe odavno je prepunjena do ravnodušnosti. Uostalom, neka se za evanđeosku čistoću i svetost crkvenih prostora i liturgijskih obreda bore oni pravi, iskreni i praktični vjernici koji u crkve još odlaze. Ne znamo koliko ih ima i jesu li tiha manjina ili većina. Ali, ovih smo dana dobili još jedan vrlo uvjerljiv dokaz da postoje. Ispisale su ga tri žene.
“Kršćanske vrijednosti nas obvezuju”, tako glasi naslov otvorenog pisma koje su općoj i crkvenoj javnosti uputile Jadranka Brnčić, Ana Raffai i Vesna Zovkić. Prva je profesorica biblijske hermeneutike, druga je također teologinja i mirovna aktivistica, a treća se potpisuje jednostavno kao mala sestra, naznačujući tako svoju pripadnost međunarodnoj redovničkoj zajednici Isusovih malih sestara. (Inače, riječ je o onoj sitnoj redovnici asketskog i predivnim osmjehom obasjanog lica koja je svu svoju ljudsku i kršćansku ljubav, obogaćenu znanjem arapskog jezika, svojedobno stavila u službu izbjeglica na istočnim hrvatskim granicama.) Na što ih to obvezuju kršćanske vrijednosti, ove su tri žene objasnile kratko i jasno:
“Osmog svibnja o. g. HRT prenosio je nedjeljnu misu što ju je predvodio prior dominikanskog samostana u Splitu Luka Prcela. Tom prilikom o. Prcela u svojoj je propovijedi zamjerio onima koji osuđuju Nezavisnu Državu Hrvatsku. Budući da je svoju zamjerku izrekao u javnom prostoru, ona nije više tek privatni stav pojedinca, nego i javni stav člana Crkve kojoj i mi pripadamo. Stoga smo očekivale da će se predstavnici crkvenih institucija jasnije i oštrije od toga stava ograditi.
Kao kršćanke i građanke želimo jasno reći svoj ne: ne želimo da se liturgijski i medijski prostor zloupotrebljava za promicanje ideja koje su u potpunoj suprotnosti s evanđeljem i zabrinjava nas svako njihovo javno ili prešutno podržavanje.
Progovaramo u ime svoje savjesti i iz želje da oltar ostane mjesto navještaja Isusove poruke i da joj kao Crkva budemo vjerni.”
Naravno, da je tako nešto napisao ili rekao barem jedan, a kamoli nekoliko članova Hrvatske biskupske konferencije, proglas bi dobio mnogo veći prostor i pažnju u medijima. Ali, takvog biskupa, provincijala ili teologa u Hrvatskoj, čini se, još uvijek nema. Utoliko je dragocjeniji istup ovih žena. Baš kao u biblijskim vremenima koja opisuju najdramatičnije stranice Novog zavjeta: žene su jedine bile na Golgoti pod križem, žene su prve došle i vidjele prazan grob i žene su vijest o uskrsnuću njihova Boga prve donijele muškarcima, apostolima skrivenima u nekoj jeruzalemskoj mišjoj rupi.
Govor ovih žena vrlo je precizan, kritičan, a opet mirotvoran. Pomalo se pred njima sramim, ali ipak ću priznati i blagu dozu vlastite zluradosti s kojom sam dočekao propovjednički ispad fra Luke Prcele jer je razotkrio silne količine licemjerja na mnogo strana. Crkveni su se “funkcionari” uzmucali, a da nijedan nije bio u stanju reći nekoliko dobro odmjerenih, kratkih, točnih i jasnih rečenica kakve su napisale Jadranka Brnčić, Ana Raffai i Vesna Zovkić. Uostalom, mišljenje fra Luke Prcele o ustaškoj NDH odavno je dobro poznato. Ali, u Katoličkoj crkvi u Hrvatskoj, čija je nacionalistička hereza očito obuhvatila i dominikanski red, takvi stavovi očito nisu prepreka svećeniku da postane prior jednog velikog i važnog samostana. Vojničkim jezikom rečeno, u redovništvu to je prilično visok čin, velika čast i odgovorna obveza.
Štoviše, fra Luka Prcela nastavio je i poslije te televizijske mise zdušno širiti svoje evanđelje po Anti Paveliću, Juri i Bobanu kao da priželjkuje drugi put u životu postati politički osuđenik ili zatvorenik zbog verbalnog delikta. Fra Luki Prceli i njegovim istomišljenicima i najmanja bi represija, već i obično privođenje na informativni razgovor, bila dokaz da je Hrvatima poput njih uistinu jedina slobodna i nezavisna bila ustaška NDH, jer u toj su državi samo Hrvati njihova kova biti ti koji hapse, tuku i ubijaju.
Ali, nije problem u fra Luki. Njegovo razočaranje u iznenadnu i privremenu promjenu retorike i ponašanja predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović sasvim je razumljivo. Pa već i Bujanec u koru sa svojim gostima pjeva o izdajnicima s Pantovčaka i Markova trga kojima odjednom, eto, smeta “za dom spremni” i društvo onih koji su im još jučer bili poželjni pobočnici u kampanjama i gosti na inauguracijama.
Prije nego što sljedeći put zauste da fašizaciju izmišljaju neprijatelji Hrvatske, neka gospođa predsjednica Grabar-Kitarović, gospodin prvi potpredsjednik Vlade Tomislav Karamarko i njihov gospodin ministar i diplomat Miro Kovač pročitaju što im poručuju dojučerašnji obožavatelji, razočarani ustašofili.
Tomislav Karamarko već godinama grmi kako će, čim dođe na vlast, ukloniti ime zločinca Tita. Sada iz te vlasti nitko nije došao ni blizu Trga maršala Tita na dan prosvjeda inicijative Krug za trg. Ali, njima nije stalo do građanskog pokreta koji bi nas uistinu odmaknuo od svakog totalitarizma i zauzeo jednak iskren stav prema zločinima svih, ali zaista svih strana.
Njima nije stalo do bilo kakve pomirbe i izgradnje slobodnog i uljuđenog civilnog društva. Njima trebaju ustašofili poput Božidara Alića oko kojeg će se okupljati samo njemu slični, a ne civilizirani, pametni i odgovorni ljudi. Njima zato na ruku ide i fra Luka Prcela kada dojučerašnju neokrunjenu kraljicu Hrvata i ikonu populističke kič-desnice cajkaškog smjera odjednom smješta u istu propovijed s antihrvatskim predsjednicima Mesićem i Josipovićem.
Bit će ovih dana još takvih odvraćanja pažnje. Više nego ikada prije, kroz zamućenu vodu nazire se dno izvora podlosti, laži i pljačke. Nije tu nikad bila riječ ni o NDH, ni o SFRJ, pa ni o RH. Koliko joj se fućka i za EU, vlast je pokazala sramotnim ignoriranjem Dana Europe. Njihove se domovine zovu Ina i MOL.
>>Oni koji svoj ili naš novac ulažu u kulturu, najpametnije ulažu i zaslužuju pohvalu i zahvalnost
Preporuka: Ne čitati i čuvati od dohvata djece!