– Nema snimanja! Nema snimanja, sklanjaj kameru – povikao je trčeći prema nama jedan od mađarskih vojnika kada smo, neposredno nakon graničnog prijelaza u Duboševici, pokušavali snimiti ogradu koju Mađari ondje dižu kako bi se zaštitili od migranata. Iako od najave mađarskog premijera da će njegova vojska i policija podići zid između dvije zemlje nije prošlo ni 12 sati, jučer prijepodne granica je bila utvrđena. Vojnici i policajci postavljaju 40-ak kilometara bodljikave žice u najtrusnijem graničnom području, nedaleko od Belog Manastira koji je jučer vrvio izbjeglicama.
Ipak su nervozni
– Ne snimaj ništa, ovo je granično područje – zapovijedao je vojnik, iako smo u tom trenutku uspjeli snimiti nekoliko fotografija žice, navlas iste kakva je postojala na ovoj granici prije 30-ak godina. Tada su bodljikava žica, vojne i policijske patrole te policijski psi imali sasvim drugu ulogu. Zabranjivali su Mađarima da pobjegnu iz svoje zemlje na Zapad. Sada pak zabranjuju ulazak migranata koji bježe od rata na Bliskom istoku.
I većina Mađara ne vidi u tome ništa sporno. U obližnjem Mohacsu, u lokalnom kafiću, uvjeravaju nas da Viktor Orban ispravno postupa i kako bi Hrvatska trebala učiniti isto.
– Ono što vi sada prolazite, mi u Mađarskoj gledamo mjesecima. Ne vrijedi zatvoriti granice, migranti dolaze preko polja. Razumijemo mi te ljude, sve je to u redu, ali razumijemo mi i sebe. Ne želimo ih ovdje i imamo potpuno pravo zaštititi se i žicom ako treba – kaže Imre, sredovječni Mađar, dok ispija rashlađeno pivo. Njegovi kolege za stolom klimanjem su potvrđivali.
No, unatoč žici, svi su oni nervozni. Hrvatski premijer Zoran Milanović najavio je da će Hrvatska usmjeravati migrante prema Mađarskoj, a baš desetak kilometara južnije od Mohacha je Beli Manastir, u kojemu ih se okupilo desetak tisuća. Uz granicu s Hrvatskom nekoliko je visokih lovačkih čeka, ali i promatračnica koje su ostale još iz vremena dok je Mađarska bila dio Varšavskog pakta. Sada te promatračnice više nisu napuštene i oko njih su vojne snage koje kontroliraju granicu i promatraju siječe li itko novopostavljenu ogradu od bodljikave žice.
Vlak za bolji život
Ipak, sudeći po reakcijama migranata, ova je bojazan Mađara bez pretjerano velike osnove. Većina njih za Mađarsku ne želi ni čuti nakon iskustava koje su s Mađarima imali proteklih tjedana. – Što dižu ogradu, ne pada nam na pamet prelaziti tamo. Tretiraju nas gore nego itko, tretiraju nas kao životinje, a ne kao ljudska bića koja su samo nevoljom ovdje. Ne želimo mi ostati ni u Hrvatskoj, koja se prema nama ljudski ponaša, a kamoli u Mađarskoj čiji policajci na nas puštaju pse, čiji nas novinari sapliću na poljima – kaže Ahmed, jedan od tisuća Sirijaca koji se jučer ukrcavao u vlak na postaji u Belom Manastiru. Vlak koji će ga, nada se, odvesti u bolji život.
Sve priče o izbjeglicama čitajte u našem specijalu Izbjeglička kriza
Mađarska samo štiti svoje granice bilo nama drago ili ne. naš nesposobni premijer koji se 4 godine hvali kako je uveo red i zakone koje treba poštivati pogazio je sve zakone i pravila koje smo potpisali sa EU. samo naivni mogu misliti da će nam Mađarska ovo zaboraviti i da nam neće prvom prilikom vratiti.