– Ubijte me brzo, odgovorio sam specijalcu koji me te večeri pitao želim li “dugo ili kratko” aludirajući pritom na način na koji želim da me ubiju. Zatim sam čuo pucanj – dio je poprilično dugog iskaza koji je Amir Mafalani (34) u srijedu gotovo tri sata iznosio na Općinskom građanskom sudu u Zagrebu pred sutkinjom Gordanom Zoricom. Mafalani, koji je pravomoćno osuđen na 15 godina zatvora zbog sudjelovanja u ubojstvu Ive Pukanića i Nike Franića 23. listopada 2008. godine u Zagrebu, traži od Republike Hrvatske 255.000 kuna zbog cijelog niza povreda ustavnih i ljudskih prava.
Još malo batina
Prema njegovim riječima, tog 29. listopada oko 18 sati u stan u Draškovićevoj ulici, u kojemu je živio s obitelji u munjevitoj akciji upalo je pet ili šest specijalaca. Osim njega, u tom trenutku u stanu su se nalazili i njegova baka i sestra.
– Nisi ovo očekivao, govno jedno – dobacivali su mu dok je potrbuške ležao čelom prislonjenim na pod te svezanih ruku na leđima. Na tom istom podu, na koji je, kako tvrdi, pao kada ga je jedan od specijalaca snažno udario u stražnji dio glave, nakon čega mu je procurila krv iz nosa, ležao je neko vrijeme, a specijalci su za to vrijeme čizmama prelazili preko njegovih leđa i glave te ga udarali u prolazu. Nakon toga iz stana su ga prebacili u crni kombi te su mu stavili vreću na glavu.
– Vozi na nasip – rekao je tada vozaču jedan od specijalaca. Prema Mafalanijevim riječima, kada su stigli za odredište, za koje nije siguran gdje je bilo jer je cijelo vrijeme imao vreću na glavi, skinuli su ga do gola i onda krenuli udarati.
– Govorili su mi da mi se ovo događa zbog ubojstva Ivane Hodak, nitko mi tada nije ni spomenuo Pukanića. U jednom trenutku su me, dok su mi ruke bile vezane na leđima, srušili na pod i počeli gnječiti testise, vrištao sam od bolova. Zatim su odjednom prestali, rekli mi “gotovo je”, te sam čuo zvuk kombija kako se udaljava – govori Mafalani. Nakon nekog vremena su se vratili te mu je jedan od specijalaca rekao da bira na koji način želi umrijeti. Hitac su mu ispalili tik pokraj glave te ga nakon još malo batinjanja strpali u kombi i odvezli u sjedište krim-policije u Heinzelovoj. Iz njegova daljnjeg iskaza proizlazi da su ga gotovo cijelo vrijeme dok je boravio tamo udarali i prijetili mu.
Puklo mu rame u hodniku
– U jednom trenutku dok su me vodili iz jedne prostorije u drugu, osjetio sam kako mi je rame doslovno puklo, stao sam potpuno ukočen nasred hodnika i opet vrištao od boli – navodi Mafalani. Prisjeća se i kako je zbog fotografija na kojima se vidi kako je izudaran po licu, a koje su se tih dana pojavile u gotovo svim medijima, izbila prava “frka” u policijskim redovima.
– Kada sam došao u Remetinec, pao mi je kamen sa srca jer sam se napokon počeo osjećati sigurno – prisjeća se Mafalani. Nakon toga je prolazio još određene neugodnosti s liječnicima, a to je sve danas, kako tvrdi, na njemu ostavilo mnogo, što fizičkih, što psihičkih trauma, zbog čega se i odlučio na tužbu.
>> Mafalani: Dokazali ste da nemam ništa s ubojstvom Pukanića
Aha. A zaboravio je spomenuti da su mu pronašli veću količinu dugih cijevi u stanu. Kaj ih je nosio baki na pranje? I da je baka muško.