Dogodilo se nemoguće. Američka je država odlučila stati na kraj nesputanom razvoju Facebooka, tehnološkog diva koji je posljednjih desetak godina dobrano utjecao na društvene, ekonomske pa i političke transformacije diljem svijeta. Državna komisija i 48 saveznih država tužili su u srijedu tvrtku Marka Zuckerberga da je u svom poslovanju narušila niz tržišnih načela, potkopavala konkurenciju na najbezobzirniji način i tako stvorila monopol koji zatire bilo kakvu šansu za uspjeh drugih inovativnih poduzetnika. Ako tužba prođe, a Facebook izgubi na sudu, Zuckerberg će morati u svoju korporaciju rastaviti na sastavne dijelove i u zasebne tvrtke izdvojiti Instagram i Whatsapp. Riječ je o najvećoj antitrustovskoj operaciji američkih vlasti od sličnog napada na Billa Gatesa i njegov Microsoft. Prošle su otad 22 godine, razdoblje tijekom kojeg se svijet okrenuo naglavačke, u kojem je nekolicina mladih tehnoloških inovatora nadišla Gatesa, stvorivši najbolju internetsku tražilicu, najpopularniju društvenu mrežu i najpoznatiju online trgovinsku platformu. U svega nekoliko godina Google, Facebook i Amazon postali su giganti koji su transformirali svjetsku ekonomiju u mjeri u kojoj to nije pošlo za rukom ni Jamesu Wattu s parnim strojem početkom prve industrijske revolucije.
Ljudi diljem svijeta i danas su sretni što na raspolaganju imaju Google, Facebook i Amazon, ne razmišljajući previše o suštini njihova postojanja i posljedicama tržišnog monopola koji imaju. Upravo je razvoj tih kompanija dobrim dijelom omogućio digitalnu transformaciju na koju se danas gotovo svi pozivamo. Problem je samo što je takvih tvrtki nekolicina i što njihovi vlasnici imaju moć i alate da taj proces kontroliraju. Upravo je to srž tužbe protiv Facebooka zbog koje ovih dana mirno ne spavaju Sergey Brin i Larry Page iz Googlea i Jeff Bezos iz Amazona. Pitanje je, naravno, kako su američka regulatorna tijela, jedna od najstrožih na svijetu, dopustila da ta ekipa dođe u poziciju moći koja potkopava fer tržišno natjecanje.
Zaustavimo se na Facebooku, koji u vrijeme antimonopolskog udara na Billa Gatesa nije ni postojao. Suština onoga što stoji iza tužbe protiv Facebooka može se svesti na izjavu newyorške državne odvjetnice: „Koristeći ogromne količine podataka i novca, Facebook je uništio ili ometao sve što je smatrao potencijalnom prijetnjom.“ Kako je moguće da Facebook deset godina bezobzirno guši konkurenciju, a da su vlasti to tek nedavno uočile?
Naime, taktikom “kupi ili spali”, u čijem je temelju računica da je jeftinije preuzeti konkurenta nego se s njim nadmetati, Zuckerberg se neskriveno koristi godinama. Nekad perspektivnu mrežu Snapchat nije uspio kupiti pa je njezine posebnosti kopirao i integrirao u Facebookove mreže. Prije osam godina za milijardu dolara kupio je Instagram, a prije šest godina Whatsapp koji je platio gotovo 20 milijardi dolara. Jednom kad ih je integrirao u jedinstvenu korporaciju, Zuckerbergu je samo nebo bilo granica. Među milijardama korisnika njegovih usluga diljem svijeta, rijetki su oni koji se uznemiravaju činjenicom da Zuckerbergova korporacija raspolaže tolikom količinom privatnih podataka da bez većih problema može usmjeravati njihove potrošačke navike i političke preferencije te ih dostavljati zainteresiranim kupcima. Zbog takve zloporabe Facebook je već kažnjavan u Americi i Europi, ali ni jedni ni drugi do srijede nisu zadirali u srž kompanije. Ne zato što nisu htjeli, već iz razloga što nisu shvaćali.
Upravo u neznanju leži najveća opasnost nesputanog razvoja globalnih tehnoloških divova. Oni su uvijek deset koraka ispred regulatora. Proteklih godina svjedoci smo više ili manje uspješnih pokušaja infiltriranja inovativnih poslovnih modela, baziranih na IT tehnologiji, u tradicionalne gospodarske tokove. Usluge poput Ubera i internetskih agencija za zakup smještaja naizgled liberaliziraju tržište, donose konkurenciju i pojeftinjuju usluge. Međutim, većina ih barem u prvoj fazi posluje u sivoj zoni jer regulatorni okviri za takve modele nemaju propisana pravila. Drugim riječima, države su nespremne za takve poslovne modele, kaskaju u njihovu razumijevanju i probleme rješavaju u hodu, a dok se snađu – nove kompanije osvajaju ogroman dio tržišnog kolača i postaju korporacijski giganti s ljudskim i financijskim resursima s kakvima se sve manje vlada može mjeriti. Iako se radi o najmoćnijoj državi svijeta, očekivani sudski sraz između SAD-a i Facebooka nalikovat će borbi Davida i Golijata. Nasuprot američkoj državnoj agenciji s 1100 zaposlenih i proračunom od 330 milijuna dolara stoji korporacija čiji godišnji prihod prelazi 70 milijardi dolara.
Vrijeme je da političari ozbiljno razmotre poruku Billa Gatesa, koji se u međuvremenu prometnuo u vodećeg svjetskog filantropa: „Vlada bi trebala snažnije regulirati tehno-velikane jer regulacija će biti presudna kao osiguranje da se tehnološki razvoj i mogućnosti koriste na pravi način, za dobrobit društva. Ne možete razdvajati tvrtke ili ih razbijati, morate promisliti u čemu je stvarni problem.“
Sve tri kompanije preuzeti i nacionalizirati odnosno globalizirati budući da djeluju globalno, svakoj državi udio i (administrativna) kontrola nad svojim podružnicama jer, eto, mi djelujemo nacionalno. Tvorcima zahvaliti, odati počast i priznanje, povijest ih zaboraviti ne može te zaželjeti im ugodnu mirovinu.