Ratko Butorović Bata poslovni je čovjek i nogometni zanesenjak poznat po neobičnom stilu odijevanja, ali prije svega po iznimno oštrom jeziku. Ne boji se reći što misli o bilo kojoj nogometnoj, poslovnoj ili drugoj temi. Vlasnik je nekoliko hotela, restorana, tržnog centra i drugih poslovnih objekata u kojima zapošljava više od 500 ljudi.
Prvi put Butorović je dao intervju za neki hrvatski medij. Govorio je o NK Vojvodini, odnosu tamošnjeg nogometnog saveza prema tom klubu, stanju srbijanskog nogometa, reprezentaciji, Siniši Mihajloviću, Zdravku Mamiću, politici...
Utakmica između Hrvatske i Srbije igrana je u petak u Zagrebu. Kako gledate na sve događaje vezane uz tu utakmicu?
– Jako mi smeta što se u javnosti najmanje govorilo o nogometu i igračima. U medijima su prevladavali politika i neke druge teme koje nemaju veze sa sportom, a to nije dobro. Mislim da nije dobro ni to što je srbijanskim navijačima bio zabranjen odlazak u Maksimir, kao što će u rujnu biti zabranjen odlazak i hrvatskim navijačima u Srbiju. To nije smisao nogometa.
Možete li usporediti snagu hrvatske i srbijanske reprezentacije i šanse u nastavku kvalifikacija?
Hrvatska je trenutačno jača
– Hrvatska je reprezentacija trenutačno uigranija. Igra već godinama zajedno i sve to donosi rezultate. Uostalom, i nalazi se među deset najboljih reprezentacija svijeta. Imate brojne svjetske klase poput Modrića, Mandžukića, Olića, Jelavića, Srnu... Mislim da je srbijanska reprezentacija sada slabija, ali to ne mora ništa značiti. Ona se tek stvara i treba vidjeti ima li dovoljno kvalitete da postigne nešto više ili će ostati u prosječnosti. Srbija je sada takva reprezentacija da može pobijediti bilo koga, ali i da izgubi od bilo koga.
Kako gledate na rad Siniše Mihajlovića? Kako biste ocijenili njegov dosadašnji učinak?
– Mislim da Mihajlović dobro radi, ali da je reprezentaciju preuzeo u najgore moguće vrijeme. Koliko će uspjeti ne znam, ali se vidi da ulaže velike napore i neke stvari pokušava staviti tamo gdje im je i mjesto. Malo mi smeta taj njegov stav o himni. Igrač svoje poštovanje prema državi, dresu, reprezentaciji i državi pokazuje igrama na terenu, a ne time pjeva li himnu ili ne.
Do kraja kvalifikacija ostaje još nekoliko kola. Hrvatska treba gostovati u Beogradu. Kakav rasplet kvalifikacija očekujete?
– Bio bih presretan kada bi se Srbija plasirala na SP. Još bih više bio sretan kada bi iz skupine na SP otišle i Srbija i Hrvatska. To bi bio veliki uspjeh za obje zemlje. Hrvatska je zasad bliža Brazilu.
Pratite hrvatski nogomet. Jeste li u kontaktu s nekim hrvatskim nogometnim djelatnicima? Postoji li suradnja među klubovima?
– Poznajem mnogo ljudi iz hrvatskog nogometa. Vojvodina je igrala prijateljsku utakmicu s Osijekom i to je bilo predivno iskustvo s našim sportskim prijateljima. Nadam se da ćemo uskoro imati priliku igrati i u Zagrebu, Splitu, Rijeci i drugim hrvatskim gradovima.
Bi li Vojvodina angažirala nekog hrvatskog igrača?
– Vrlo rado. Kod mene je na razgovoru bio Dino Drpić i da nije pronašao inozemni angažman danas bi igrao za Vojvodinu. Ja ljude, kao i igrače, ne gledam po tome jesu li crni, žuti, bijeli ili koje su nacionalnosti. Za mene postoje samo dobri i loši igrači kao i dobri i loši ljudi. Dovoljno je reći da i danas patim za Jugoslavijom i da ću i umrijeti kao Jugoslaven. To je moje stajalište o svemu tome.
Poznajete i Zdravka Mamića. Kako gledate na njegov rad u Dinamu kao i ove posljednje izjave koje su izazvale burne reakcije u Hrvatskoj?
– Ne odobravam takve izjave, ali poznajem Zdravka. I nikada u razgovoru s njim nisam čuo da bilo što ružno govori o Srbima ili bilo kojem drugom narodu. Ne branim ga ni najmanje, ali koliko sam čuo i čitao, on se u toj izjavi obraćao jednoj osobi, ministru Jovanoviću, a ne srpskom narodu. Kada se gleda njegov rad u Dinamu, može ga se voljeti ili ne, ali ga se mora poštovati. Dovoljno je vidjeti samo koliko je toga napravio u Dinamu i kakve je transfere dogovorio. Da on nije na čelu kluba, siguran sam da bi Dinamo bio prosječan klub i vrlo vjerojatno u velikim dugovanjima.
Dinamo je nedodirljiv u Hrvatskoj već godinama, kao i Partizan u Srbiji. Koliko je to dobro za nogomet?
Odluke izvan travnjaka
– U Srbiji se najmanje toga odlučuje na travnjaku, o ishodu odlučuju razne druge stvari. To traje već godinama. Dovoljno je samo prisjetiti se finala Kupa Srbije od prije dvije godine kada smo brutalno pokradeni na utakmici s Partizanom i nikomu ništa. Mi kao klub vodimo borbu s vjetrenjačama već godinama, ali bez rezultata. Međutim, neće tako biti još dugo jer to nije dobro za nogomet u Srbiji. O stanju kod nas dovoljno govori i to da čelnici Saveza, kada su govorili o regularnosti prvenstva, kažu da je ono regularnije nego prošlo prvenstvo!
U čemu vidite riješenje?
– U Srbiji se mnogo toga mora promijeniti, i to iz korijena. Prije svega treba smanjiti ligu na 12 klubova, tako da svake godine ispadnu po dvije momčadi, pa neka onda namještaju ili dogovaraju utakmice.
Kakvo je stajalište NK Vojvodine o organiziranju tzv. balkanske lige?
– To bi bio jedini spas za nogomet u zemljama na bivšem jugoslavenskom području. Takva bi liga punila stadione, dovela do stvaranja kvalitetnijih momčadi i do mnogo više novca. Više se ne bi događalo da nam klubovi ispadaju u pretkolima europskih natjecanja jer bi momčadi bile moćnije i bolje. Mislim da bi to bio veliki povratak nogometa.
Ne bojite li se huliganstva?
– Države i policije problem s huliganima riješile bi u nekoliko dana, samo kada bi to željele, ali izgleda da ne žele i da to nekomu odgovara. Ne trebamo izmišljati toplu vodu, dovoljno je samo primijeniti postojeće zakone ili pak iskustva Engleske ili Njemačke. Incidenata će uvijek biti, pa i prije rata imali smo sukobe navijača. Imamo ih i danas kad igraju Zvezda i Partizan ili Dinamo i Hajduk. Morali bi se svi bolje organizirati, postaviti stvari na svoje mjesto i rezultati bi došli vrlo brzo.
Kako bi Uefa gledala na takvu ligu?
– To ne znam, ali znam da Uefa danas ima dvostruke kriterije kada je riječ o nekim događajima na stadionima na Balkanu i onima koji se dogode u nekim drugim europskim zemljama. Tvrdim da u zemljama nastalim raspadom Jugoslavije ima mnogo manje nogometnog huliganstva i rasizma nego što ih ima u nekim drugim europskim ligama. Međutim, oni prema njima ne čine ništa.
NK Vojvodina danas? Kakvi su planovi kluba koji iduće godine obilježava 100 godina postojanja?
Služimo drugima za primjer
– Vojvodina je primjer kako jedan klub treba i može funkcionirati. Drugi smo u prvenstvu i na putu da uđemo u polufinale kupa. Nemamo dugovanja i svi naši igrači su na vrijeme plaćeni. Pri tome treba znati da nikada, otkako sam ja na čelu kluba, nismo dobili ni eura pomoći od grada, pokrajine, ministarstva ili države. Imamo proračun od tri milijuna eura koji pokrivamo našim poslovanjem ili pak ja dajem svoj novac. Valjda nas i radi toga baš i ne gledaju najljepše u nogometnom savezu.
Niste baš uključeni u politiku?
– Držim se dalje od politike. Ona me prije nekoliko godina otjerala i u zatvor kada su mi tadašnji premijer Koštunica i ministar policije Jočić namjestili igru. Mjesec dana proveo sam u istražnom zatvoru, a pušten sam jer su sve njihove optužbe pobijene. Treba znati i da sam u vrijeme vladavine Slobodana Miloševića bio jedan od njegovih najvećih protivnika. Ja sam jedini Crnogorac koji tri godine nije smio stupiti na tlo Srbije jer bi me uhitili.
Odakle dolazi vaš prepoznatljivi stil odijevanja?
– Pratim sva modna događanja. Jednostavno, osjećam se ugodno u ovoj odjeći. Kada bi je netko drugi obukao, vjerojatno bi ispao smiješan, kao što bih se i ja tako osjećao da odjenem neko odijelo. Takav sam i po tome sam poznat – zaključio je Ratko Butorović.
