U doba kada Ivica Olić (33) i Mario Mandžukić (27) blistaju u reprezentativnim akcijama pogocima i asistencijama kod odlučujućih pogodaka za pobjede vatrenih, mnogi u Hrvatskoj zaboravljaju da skauti dvaju najboljih hrvatskih klubova Dinama i Hajduka nisu prepoznali talent dvojice slavonskobrodskih dragulja!
Istina, Marsonijini su asovi na kraju završili u Maksimiru, ali prva destinacija u HNL-u obojici je bio NK Zagreb. Posebno buran bio je prelazak Ivice Olića iz Marsonije, odnosno Zagreba kojemu je bio posuđen, u Dinamo 2002. godine. Podsjetimo, hrvatski su mediji brujali o vožnji sada već bivšeg Marsonijina predsjednika Dragana Marića u prtljažniku, strahovitom pritisku kojemu je bio izložen da Ivicu pusti u Maksimir te sudjelovanju kriminalnog miljea u cijeloj priči.
Samo za Max! Marić prvi put otkriva istinu o Olićevu prelasku u Dinamo 2002. godine i načinu na koji su ga, kaže, “preveslali” Zdravko Mamić i Mirko Barišić.
- Inzistirao sam da Olić i Bernard Brnjić u paketu prijeđu u Dinamo, ali pregovori su propali i Ola je izabrao Hajduk. Damir Vrbanović me nazvao da dođem da se raziđemo kao ljudi jer se Ivica iduće jutro seli u Split. Rekao sam da neću doći jer ne želim ponovno vidjeti Maminja koji me izvrijeđao. On mi kaže “dođi, briga te za njega, popit ćemo piće i poželjeti sreću Ivici”, pa sam pristao – kaže Marić.
“Neće te tvoj Ćiro zaj...”
Kada je oko 22.30 došao u plavi salon, Mamić je, kaže, odmah započeo s provokacijama, a on mu nije ostao dužan. Tada ga je trener Miroslav Blažević pozvao u svoj ured, rekavši da im “ne trebaju sranja”. Zalupio je vrata, sklopio ruke, pustio suzu i rekao mu: “Daj ga svom Ćiri, tvoj te Ćiro neće zaj...”. Marić mu je, kaže, na to odgovorio da nema problema, ali da prvo hoće novac, na što je Ćiro zapovjedio Vrbanoviću da sastavi ugovor. Bio je ondje i Marijan Hanžeković, ali Marić nije dao da on ispisuje papir jer je s njegovim odvjetničkim uredom otprije imao nekih neraščišćenih računa. Plavi su tako pristali uzeti Olića i Brnjića u paketu, da bi se odjednom na vratima pojavio Mamić sa štakom. Marić mu je rekao da izađe jer u protivnom nema ništa od posla, na što mu je on, kaže, uzvratio kako pristaje na sve o čemu se oni dogovore i izašao.
Već je bila prošla ponoć kad se Vrbanović sjetio da Dinamo ide na prijateljsku utakmicu u Regginu i da Bad Blue Boysi inzistiraju da ide i Ola.
- Rekao sam da Olić ne može ići jer nije registriran, na što je Vrbanović uzvratio da mu samo dam potvrdu da može nastupiti, a oni će po povratku iz Italije odmah potpisati ugovore i s njim i s Brnjićem. Nazvao sam Ivicu koji se suglasio i odmah sam zvao u Brod da napišu potvrdu, udare pečat i pošalju je faksom – kaže Marić i dodaje kako se ispostavilo da je sve to bila velika prevara, jer Ivica nikada nije dobio ugovor i igrao je godinu i pol dana za bruto plaću 5500 kuna, a Bernard nije ni prismrdio Maksimiru.
Prema Marićevim riječima, Olić je nakon svega tražio da ga vodi natrag u Marsoniju, ali on mu je odgovorio da to nije pametno jer su Brođani ispali u 2. ligu, a on bi povratkom ispao iz A reprezentacije. “Ostani sada tu, u repki si, pa ćemo nešto graditi dalje”, rekao mu je.
Marić kaže da čelnici modrih ništa korektniji nisu bili ni pri Olićevu prelaska u CSKA iduće godine. Od transfera vrijednog 5 milijuna eura Marsonia je dobila 3, a Dinamo 2 milijuna, a Olića je u Moskvi čekao ugovor na četiri godine uz plaću od 800.000 eura godišnje. Ali, s Ćirom je bio dogovoren aranžman po kojemu će Dinamo od svog dijela isplatiti Oliću 300.000 eura, jer je u Maksimiru igrao “za kikiriki”.
Mamić nije ispunio dogovoreno
- Nažalost, Ćiro je u međuvremenu dobio otkaz, a Mamić nije želio ispoštovati preuzetu obvezu pa sam ja od Marsonijina dijela isplatio Oliću pola milijuna eura. Nisam mogao dopustiti da golih ruku ode u Moskvu, jer u Dinamu nije dobio ništa. Nama je ostalo 2,5 milijuna s kojima smo pozatvarali sve dugove i još nekoliko godina živjeli u prvoj i drugoj ligi – kaže bivši predsjednik Marsonije. Prisjetio se Marić i Olina “izleta” u Herthu nekoliko godina ranije. Transfer težak 500.000 maraka dogovorio je, kaže, bivši čelnik kluba Ivan Dragičević. Osobno je bio protiv transfera, ali Izvršni odbor ga je preglasao. Sjedili su jedne večeri u restoranu, a 20-godišnjem Oli oči su, kaže, bile pune suza, govorio je da mu se ne ide, ali njegov tata, radnik koji nikada nije imao puno novca, rekao mu je da mora ići. Na rastanku Marić je Ivici dao tisuću maraka “za kavu”, gurnuo mu ih u traper jaknicu i rekao “sretno”, dodavši mu da se javi kad mu nešto bude trebalo. Javio mu se godinu dana poslije...
- Vidio sam da nešto ne štima i pitao ga što je, što se događa. Rekao mi je da je situacija loša, da je ostao bez novca, zadužio se, a Hertha ga je iz druge momčadi htjela poslati u treću ligu. Pitao sam ga hoće li se vratiti u Marsoniju, a on me nakon 24 sata razmišljanja ponovno nazvao i sav sretan rekao da pristaje. Sjeo sam u auto i otišao po njega u Berlin – kaže Marić, koji je tada povukao iznimno hrabar i, kasnije se ispostavilo, sjajan potez, plativši Herthi 1,3 milijuna maraka za igrača kojega su tada svi bili otpisali.
No, ni povratak u Brod nije protekao bez problema. Marić je pozvao Ćiru Blaževića da na prvoj utakmici u Marsonijinu bijelo-crnom dresu dođe pogledati Olu. Nije ga išlo, driblao je uz aut liniju, a s tribina su pljuštali zvižduci i psovke tipa “j... te ‘ko te doveo”. Završila je utakmica i Ćiro je prošaptao Marsinu čelniku: “Sine, ja ne sumnjam u tvoje poznavanje nogometa, ali ja ništa nisam vidio”, prisjeća se Marić.
Previše je dao za vatrene
- Ola je imao istegnute tetive i sto problema. Dugo nije igrao i stanka od dvije godine ostavila je traga. Rekao sam Blaževiću da je Ivica imao tremu zbog njegove nazočnosti jer je znao da je tu. Govorio sam mu da će se on dignuti. Tako je i bilo, s vremenom je igrao sve bolje i vratio se – ističe Marić.
Izostavljanje Olića s Europskog prvenstva u Poljskoj i Ukrajini prošle godine Dragan Marić naziva prvorazrednim skandalom. Lakša je ozljeda, kaže, Slavenu Biliću poslužila samo kao izgovor, jer je Ivica i sam izjavio da bi bio spreman za Talijane. Marić kaže da mu je Olić rekao da je smetao bivšem izborniku jer je očito tražio mjesto nekomu drugom, i to u sprezi s “maksimirskim zoo-vrtom” u kojemu se kreirala sva politika. Čak i da nije mogao igrati nijednu utakmicu, morali su ga, kaže, voditi na Euro zbog svega što je do tada dao reprezentaciji.
- Nisu mu to smjeli napraviti, to je sramota! Zašto je to Bilić napravio, on najbolje zna. Vjerojatno je morao pozvati nekoga drugog. A što se tiče one fame da je Bilić najjeftiniji izbornik od devedesete do danas, ja osobno tvrdim da je najskuplji. Skupo nas je koštao – kategoričan je Dragan Marić.
- Ivica bi Talijanima pobjegao pet puta - uvjeren je šef Marsonijine škole nogometa i bivši Olin trener Tadija Brnić.
Dovoljno je samo prisjetiti se Svjetskog prvenstva u Japanu i Južnoj Koreji, kad je pogotkom odlučio utakmicu s azzurrima.
U Marsi igrao za 7000 maraka
- Naravno da su Olić i Mandžukić dva najbolja napadača u Hrvatskoj. Kada se sastave u špici, oni su munjevitošću u stanju svakoj obrani zadati velike probleme. Stoperi koje njih dvojica napadnu ne znaju kud će s loptom. Zaista mi nije jasna Bilićeva odluka da ga ne vodi na Euro. Uvjeren sam da bi ukupni rezultat u Poljskoj i Ukrajini s Olom bio puno bolji – kaže Tadija Brnić.
Iako mu je zahvalan zbog svega što je dao Marsoniji, Marić kaže da je Wolfsburgov napadač za svoj prvi klub ipak mogao učiniti više. Po povratku iz Njemačke Olić je u Marsoniji igrao za mjesečnu plaću od 7000 maraka, dok je, primjerice, u Herthi zarađivao 5000. Premda se već dulje vrijeme drži na distanci, ne osuđuje ga, jer zna da su takvom odnosu kumovale i razne priče.
- Ivica se u posljednjih godinu dana opet približio Marsoniji i uvjeren sam da će pomoći, bez obzira na to što ja više nisam u klubu. On će ovog ljeta doći u Brod i sigurno se odužiti za sve. Napravio je krasnu karijeru u Hrvatskoj, jedino je, nažalost, ostala ta mrlja iz razdoblja u Dinamu – zaključio je Dragan Marić.
Marić: Mandžukića sam vozio na akcije mladih vrsta, a Grnju molio da ga premjesti u napad
Slavonski Brod – Srbija 2:0! Tim su riječima Brođani ispisivali statuse na facebook profilima nakon pobjede vatrenih nad istočnim susjedima. Nije ni čudo, sudbinu Mihajlovićeve vrste zapečatili su upravo Brođani – Mandžukić i Olić! Pa ipak, matični klub našeg napadačkog dvojca, Marsonia, već desetak godina jedva preživljava. Iako stvara vrhunske igrače, brodski klub pretposljednji je u Trećoj ligi.
- Grad i Županija za 13 godina u prvoj momčadi Marsonije nisu dali ni 100.000 eura. A podsjetimo se da smo šest godina igrali Drugu ligu, tri godine Prvu ligu, ispadali, vraćali se i sve bi bilo OK da je to netko financirao. Nažalost, nismo imali izravan Mandžukićev transfer u inozemstvo da bismo to mogli pokriti – kaže donedavni Marsin šef Dragan Marić.
On ističe da, suprotno nekim tvrdnjama, Mario u Slavonskom Brodu nije bio ni marginaliziran ni šikaniran. Dodaje da mu je u prvo vrijeme u skladu s mogućnostima pomogao u karijeri. Kad god ga je trebalo odvesti na neko okupljanje mlade reprezentacije, učinio je to on osobno, njegov brat ili netko od njegovih prijatelja. Često je “lomio” izbornika Ivicu Grnju tražeći da ga s boka premjesti u špicu, što je ovaj na kraju i učinio na njegovo inzistiranje.
- U posljednje vrijeme često čitam izjave naših lokalnih trenera. Svi se busaju u prsa i govore da su ga trenirali i stvarali, a Mario nosi tatine gene. Za njegovu kvalitetu zaslužan je isključivo Mato. On je naslijedio tatine vrline, ima njegovu krv, htijenje i pozitivnu sportsku drskost pa najveće zasluge za njegov uspjeh pripadaju genetici – kategoričan je Marić.
Po isteku Marijeva sedmogodišnjeg stipendijskog ugovora, Mato je, kaže Marić, tražio 100.000 eura godinu unaprijed. On je tada već bio “iskrvario” i premorio se na Oliću i nije, kaže, mogao podmetnuti leđa za Marija.
- U tom trenutku jednostavno nismo imali novca i Mario je za dva para kopački otišao u Zagreb. I neka je uspio, svi smo sretni zbog njega. Mislim da Mariju nitko ništa ne može osporiti, iako smo se mi i na njemu dosta umorili – završio je Marić.
Doznajemo da je Mario izrazio načelnu spremnost da prihvati ponudu aktualnog klupskog vodstva o osnivanju Akademije s njegovim i Olićevim imenom, ali ne prije negoli sjednu za stol i dogovore se o svim detaljima.
