05.06.2020. u 08:46

Sporan poklič spomenuo je u u jednoj pjesmi, a najljepše su mu one u kojima nema ni ratničkih ni političkih primjesa

Visoki prekršajni sud donio je odluku prema kojoj poklič “Za dom spremni” na početku pjesme “Bojna Čavoglave” Marka Perkovića Thompsona nije prekršaj protiv javnog reda i mira. Od devetnaest prisutnih sudaca, čak četrnaest ih je glasalo za stav da je taj poklič u Thompsonovoj pjesmi dopušten.

Svojedobno sam napisao i u prvoj knjizi kolumni “Rodoljubna zanovijetanja” objavio kako je u pjesmi “Evo zore, evo dana” od ustaštva “ostao samo ustaški izvor, te se ona prometnula u ratničku pjesmu i neovisno o tome izvoru, od kojeg je ostao samo duh hrabrosti”. A taj “sve marginalniji ratnički folklor” mogao bi “blijediti kao što blijedi sve što nanese trenutak, a vijek mu ne produže prilike”. Slično je i s pokličem “Za dom spremni” u “Bojni Čavoglave” koji je nastao u ratnom vremenu te se u svakom novom izvođenju te lijepe pjesme u duhu toga vremena i zadržava. I zato, a i zbog činjenice da su ga upotrebljavali i oni ustaški vojnici koji za zločine ustaškog vodstva nisu ni znali niti su u njima sudjelovali, ZDS u toj estradnoj inačici nije ni zločinački niti poziva na zločin. Moglo bi se reći da je samo poklič i ništa više, te da je zbog stanja u današnjoj hrvatskoj državi apsurdan kao što bi bio apsurdan i poklič “Ustani bane, Hrvatska te zove!”.

Izvan konteksta u kojem ga je - kao i HOS-ovci – u nastanku pjesme upotrijebio i poslije upotrebljava, ZDS je besmislen, ali može biti i “prekršaj protiv javnog reda i mira” jer može značiti veličanje zločina Ante Pavelića i ustaške vrhuške. Ali tada on izlazi uglavnom iz pijanih usta, a nije nemoguće da bi se oni koji ga uzvikuju uneredili u gaće od straha kad bi ih zadesila situacija u kojoj je potrebna hrabrost koju taj poklič podrazumijeva. Cijeli zreli život protekao mi je u vremenima i s društvima u kojima se znao čuti pozdrav “Za dom spremni” uglavnom iz takvih usta, a poslije smo kadšto doznavali da neka od tih usta nisu mirisala samo na alkohol nego i smrdjela na udbaštvo. Dobra je ilustracija za to činjenica da je na jednom koncertu na Jelačićevu trgu u Zagrebu među sto tisuća posjetitelja bio samo jedan s ustaškim znakovljem, policija ga je privela, ali nikad nije otkrila tko je. Koliko znam, Thompson je “za dom spreman” samo u jednoj pjesmi, a najljepše su mu one u kojima nema nikakvih ni ratničkih ni političkih primjesa, kao što je “Zaustavi se, vjetre” koja je proglašena najljepšim hrvatskim evergreenom. Prema tome, motivi s kojim ga ljudi, i oni s “genima kamenim” i oni s ravnice slušaju i kupuju njegove pjesme čisti je užitak u glazbi. A da je riječ o autonomnom području glazbe pokazuje i presuda Visokog prekršajnog suda koja je jedno autorsko djelo izuzela iz asocijacija ili glumljenih asocijacija na zločine kakve kod nekih prate ZDS s početka “Bojne Čavoglave”.

Doduše, nije svako zlo za zlo, pa su optužbe protiv Thompsona i zabrane njegovih koncerata povećale njegovu popularnost. No još uvijek na hrvatskim televizijama i općenito u medijima taj sjajni glazbenik nema zasluženog prostora, po mom mišljenju, uglavnom zbog kukavstva urednika koji se ponašaju tako kao da ih i danas prate osuđujuće i prijeteće oči i uši Udbe.

Jednom je pjevač Urban, koji sigurno ne dijeli Thompsonova politička uvjerenja, na pitanje o njegovu koncertu u Koprivnici i istodobnom Thompsonovu nastupu u Koprivničkim bregima, odgovorio: “Sasvim sam siguran da je Thompson imao tisuće ljudi na svojem koncertu, možda i tih sedam i pol tisuća koliko neki tvrde. To nam pokazuje da ovaj čas on ima status neuhvatljiv za većinu nas, da ono što mi možda možemo napraviti u velikom gradu, on može napraviti bilo gdje. Budimo realni, u Bregima Thompson napravi koncert, nebitno s koliko, pet, šest ili više tisuća ljudi, ali istina je da je on privukao veći broj ljudi nego što mi privučemo u glavnom gradu Hrvatske.

Ima još jedna stvar, svi ti ljudi platili su ulaznice, a mi smo na Trgu svirali bez naplate”. Ništa tako uvjerljivo i slikovito kao ove Urbanove riječi i pošteno priznanje ne govori o Thompsonovom vodećem mjestu u hrvatskoj zabavnoj glazbi, on je ujedinio duh starine s duhom modernosti, a pjesma “Bojna Čavoglave” tek jedna u obilju koje uvijek iznova razgaljuje dušu za lijepu glazbu spremnu.•

Ključne riječi

Komentara 1

Avatar Gordan NJONJO
Gordan NJONJO
21:45 05.06.2020.

Za lijepu glazbu da, za Tonsona nikako. Torevanje, njakanje i kreveljenje nije glazba. Skripa starih vrata i taljiga je za njega nedostižna kategorija.

Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije