Meci su odjekivali ulicom, a Sonja Vuković u čudu je gledala čovjeka s puškom. Nije ni prepoznala dobro joj znano lice Marka Varžića.
Nagon za preživljavanjem
Pred njezinim kućnim pragom i očima ubijen je proslavljeni hrvatski kanuist i olimpijac Matija Ljubek (47). Smrtonosne hice iz puške M-48 ispalio je njegov tada 38-godišnji šogor Marko Varžić. Bio je to tek početak Varžićeva ubilačkog pohoda te večeri, 11. listopada 2000. Sonjin šogor Matija, suprug njezine sestre Goranke, sa sinom je Matijom tog dana stigao iz Zagreba i odsjeo u njihovu domu u Valpovu. Ručali su, gledali nogomet i odmarali se. U 19.50 sati krenuli su u Matijin kafić "Kanu".
– Izašli smo pred kuću, stavljala sam torbu u automobil, a Matija je razgovarao sa sinom. Moja je 15-godišnja kći Martina zatvarala garažu – sjeća se Sonja. Nisu se ni snašli kada je iz živice iskočio naoružani muškarac:
– Spazila sam ga krajičkom oka i pomislila: "Što sada hoće taj s puškom" – prisjeća se. Dok joj je to strujalo glavom, ovaj je uperio pušku u mlađeg Matiju, tada 22-godišnjaka, i naredio mu da se „pridruži ocu". Zapucao je.
– Kako je opalilo, šogor Matija uhvatio se za nogu i jauknuo. Pomislila sam: "Dobro, noga! Zvat ćemo Hitnu". No, kad se Matija počeo zaokretati i padati, pogodio ga je u lopaticu. Srušio se u živicu. Krenula sam prema njemu, a Matko mi je rekao: "Tetka, bjež'mo, ovaj će nas sve pobiti" – kaže. Tek je tada iza cijevi prepoznala Marka Varžića kojemu je bila vjenčana kuma kada je ženio Matijinu sestru Dubravku. Mladić je potrčao u kuću, no bila je zaključana. Varžić je ponovno zapucao. Metak je završio u kuhinji.
– Pobjegla sam iza kuće i vikala susjedima. Nitko svjetlo nije palio! Bio je to životinjski nagon za preživljavanjem. Nisam znala ni gdje su mi kći i Matko, i to si nisam mogla oprostiti – govori Sonja. Varžić se tada odvezao do kuće drugog šogora, Ante Bungića (44) u Belišću. Preko terase je ušao u dnevnu sobu gdje je na trosjedu sjedio Bungić, časnik HV-a. Jednim ga je hicem na mjestu ubio, a drugim je teško ranio njegovu suprugu, Matijinu sestru Katicu. Sjeo je u automobil i krenuo natrag prema Valpovu. Putem ga je presrela policija.
Čim je Hitna pomoć došla po Katicu i rekla kako kasne jer se ubojstvo zbilo i u Valpovu, odmah je pretpostavila da je žrtva njezin brat. Na suđenju su se kao razlozi tragedije spominjali obiteljski odnosi i imovinske nesuglasice oko kuće u kojoj su živjeli Varžićevi i Matijina majka Tonka. Staricu su na dohranu, naime, uzeli najmlađa kći i njezin suprug. Sukobi nisu bili rijetkost. Dok je Matija u rujnu 2000. bio na Olimpijskim igrama u Sidneyu, Varžić je živim octom Tonki zalio lice. Nedugo nakon toga odlučila je promijeniti oporuku.
– Marko ju je dočekao pred uredom javnog bilježnika i prijetio. Palicom joj je kasnije slomio nogu – navodi. Matiji nisu ništa javljali. Kada se vratio, dojurio je u Osijek naći joj smještaj u domu umirovljenika. Nije ju, nažalost, stigao odvesti. Hrvatsku je zgrozilo ubojstvo ponajboljeg svjetskog kanuista i tada najtrofejnijeg hrvatskog sportaša, s više od 300 odličja, osvajača četiri olimpijske medalje, dvije zlatne te po jedne srebrne i brončane.
Kasica za pomoć ubojici
No, nisu, čini se, svi žalili zbog stravične tragedije.
– Pred kafićem smo našli kasicu za skupljanje pomoći ubojici. Živjeli smo u strahu. Susjedi nisu željeli svjedočiti – kaže. Razumijevanja, nastavlja, nije bilo ni za njezinu kćer, tada učenicu prvog razreda gimnazije. Umjesto riječi utjehe, dobivala je, dodaje, jedinice u imenik. Za pokojnog Matiju ima samo riječi hvale. Bio je, opisuje, siromašno dijete koje je uspjelo u životu, a ruku pomoći pružao je svima koji su je trebali.
– Je li zaista istinita ona da ti čovjek može oprostiti sve, samo uspjeh ne – pita se.
Osim za ubojstva dvojice šogora, pokušaj ubojstva Matijina sina te teško ranjavanje Katice Bungić, Varžiću se na Županijskom sudu u Osijeku sudilo i za ozljeđivanje Tonke Ljubek. U obrani je iznio niz optužbi na račun ubijenih. Tvrdio je kako su mu prijetili i željeli ga uvući u nečasne poslove. Matija Ljubek mlađi na sudu je isticao da je njegov otac pomagao Varžiću, kupio mu kuhinju za 2000 njemačkih maraka, platio i odvjetnika jer je trebao kazneno odgovarati. Ubojica je nepravomoćno osuđen na 30 godina zatvora, no Vrhovni je sud kaznu povisio za pet godina. Varžićev je motiv, ocijenio je sud, bilo koristoljublje.
>>Smrtna kazna - Suci koji su odlučivali o životu i smrti
Da bi se moglo i da bi se saznala prava istina o tom ubojstvu, onda bi trebalo saslušati i Varžića zbog čega i kojim povodom je učinio ovo zlo. Naravno da svako ubojstvo osuđujem, ali uvijek postoje okolnosti i razlozi koji natjeraju čovjeka da učini ovako nešto. Iz pouzdanih izvora mi je poznat taj razlog, Ljubek Matija nije bio bubica i bavio se stvarno nečasnim poslovima uz svoj uspješni sportski angažman. O tome naravno javnost nema pojma a niti će se itko potruditi da to istraži. Činjenica je jedno da je Varžić štitio svoju obitelj od napada Ljubeka i učinio je ono najgore, u bijesu i jadu jer je Ljubek napao njegovu obitelj. Dakle nije sve baš u krivnji Varžića. On je osuđen, on će izdržati tu kaznu i možda ipak jednog dana dozna javnost kako je Matija Ljubek radio poslove vrlo nemoralne i da se bavio ucjenjivanjima. Eto toliko. Pa ko voli neka zna.