Madridski Real stvara odlične nogometaše. Ali ne i za svoju seniorsku momčad. Čovjek mora biti Casillas, Raúl ili Guti da bi se domogao statusa prvotimca. Tko zna gdje bi danas bio Modrić da nije odrastao u Dinamu i kalio se u Tottenhamu i uvjerio Mourinha da je pravi igrač za Real.
Priča je stara gotovo dva desetljeća: tko u kraljevskom klubu odradi juniorski staž, crno mu se piše, bar što se tiče perspektive u Realu. Kao i mnogi njegovi prethodnici, i José Mourinho trpi prigovore madridskih navijača jer se malo oslanja na igrače iz klupske akademije, La Fábrice (Tvornice).
Istina, tijekom njegova mandata debitiralo je mnogo domaćih momaka, ali nijedan se nije ustalio u prvoj momčadi. Jedini bivši Realov junior koji se izborio za veću minutažu kod Mourinha je José Callejón, ali on se 2011. vratio na Bernabéu kao formiran igrač nakon tri izvrsne sezone u Espanyolu.
Fábrica proizvodi za druge
Uoči ove sezone, zagovornici većeg oslanjanja na La Fábricu nadali su se da će 20-godišnje lijevo krilo Alvaro Morata uhvatiti korijene u seniorima. Novinari i navijači nagađali su da će ga Mourinho redovno slati u igru kao pričuvnog napadača, nakon što je mladić godinama blistao u Castilli, Realovoj B-momčadi. No, iako ga je prijavio kao člana prve momčadi, Mou mu je dosad povjerenje dao u samo dva nastupa.
Druga velika nada, Dani Carvajal, nije imao živaca čekati na Mourinhovu milost pa se ljetos preselio u Leverkusen. No, nije mu bilo svejedno. Prije nekoliko dana u radijskoj emisiji izrazio je osjećaj koji prati njegove brojne kolege: “Nakon toliko godina provedenih u mladim kategorijama, vrlo sam razočaran što nisam debitirao u Realovim seniorima. To mi je trn u srcu. Mogao sam ostati u Castilli i nadati se proboju u prvu momčad, ali to je druga liga. Ovako sam u Bundesligi. Možda se jednog dana vratim u Real obilaznim putem.
Centarfor Joselu Sanmartín još je jedan bivši Realov junior u Njemačkoj. Iako je prošle godine bio prvi strijelac Castille, ljetos je ostao bez registracije za seniore te je prihvatio ponudu Hoffenheima. I u njemu odmah dobio zapaženu minutažu.
Njegov je slučaj podsjetio na Javiera Portilla, također iznimno darovitog centarfora i najboljeg golgetera u povijesti Realovih mladih momčadi. Umjesto da postane nositelj igre, prvo je posuđen Fiorentini i Clubu Bruggeu, a potom prodan - Gimnásticu iz Tarragone. Danas je pričuva u Hérculesu, a to je nešto manje od onog što je očekivao od karijere. Možda ista sudbina čeka i Álvara Moratu i druge najistaknutije pripadnike Castille kao što su krilo Jesé Rodríguez, srednji branič Nacho Fernández i srednjak Denis Čerišev, sin nekadašnjeg Sportingova asa Dmitrija.
Na pitanje zašto Mourinho ne daje priliku domaćim dečkima kao što su Morata, Nacho i Jesé, bivši Realov trener Bernd Schuster ustao je u obranu Portugalca.
“Ovdje vrijede isključivo pobjede, i to odmah”, dodao je Nijemac, koji je 2008. osvojio naslov, ali je ubrzo potom odletio, jer ga je iz kupa izbacio trećeligaš Real Union iz Iruna. Kako mu se to dogodilo? Pa, protiv nejakog suparnika nastupio je s mnogo igrača - iz druge momčadi!
Valencia i Chelsea zahvalne Realu
Madridski Real tradicionalno stvara odlične nogometaše. Ali, ne za svoju seniorsku momčad. Čovjek mora biti Iker Casillas, Raúl ili bar Guti da bi se domogao statusa prvotimca. Prije nije bilo tako. Nekoć su dvije trećine momčadi bile odgojene kod kuće, a čuvena Quinta del Buitre (Lešinarova družba) s Butragueñom, Míchelom, Sanchísom, Martínom Vázquezom i Pardezom cijela je izrasla u Madridu.
Prije petnaestak godina sve se promijenilo. Kad su Fifa i Uefa dopustile kupovinu neograničenog broja stranih igrača, nogometne škole bogatih klubova izgubile su velik dio smisla. Zašto čekati da se vrlo nadareni junior razvije u korisnog igrača prve momčadi, kad je moguće dovesti gotovog igrača koji će odmah donositi prevagu?
Bi li se Realu isplatilo da čeka sazrijevanje perspektivnih juniora? Sigurno da bi, ali s odgodom od nekoliko godina. A vrijeme je ono što nedostaje kraljevskom klubu, opterećenom kreditima i gladnom vrhunskih rezultata radi što unosnijih sponzorskih ugovora. Zbog toga bivši realovac Roberto Soldado blista u Valenciji, Alvaro Negredo u Sevilli, Juanfran Torres u Atleticu, Juan Mata u Chelsea, Borja Valero u Fiorentini, Javi Garcia u Manchester Cityju. Svi su bar jednom nastupili za španjolsku A-vrstu.
Stoga, tko zna gdje bi danas bio Luka Modrić da nije odrastao u Dinamu i kalio se u Tottenhamu i s 27 godina uvjerio Joséa Mourinha da je pravi igrač za Real. Možda bi danas bio zvijezda Betisa ili Málage, dok bi netko drugi vukao konce Realove igre. I taj netko gotovo sigurno ne bi bio rođeni madrileno. Ili bar ne bi bio izvorni realovac: živa legenda Bernabeua, Raúl González, ponikao je u Atléticu, a u Real se preselio samo zato što je gazda Jesús Gil y Gil sumanuto ukinuo Atléticovu nogometnu školu!
Priča je objavljena u sportskom tjedniku Max!
