Ako je suditi prema broju hodočasnika koji ovih dana posjećuju
Međugorje, Katolička crkva zapravo nikad ne bi trebala priznati da se u
tome mjestu i dandanas ukazuje Blažena Djevica Marija. Kako, naime,
objasniti da je u ovih 25 godina, unatoč crkvenoj rezerviranosti prema
tome fenomenu, Međugorje posjetilo tridesetak milijuna ljudi! Samo
proteklog vikenda u to malo hercegovačko mjesto slilo se između sto i
dvjesto tisuća hodočasnika.
Stigli su iz svih krajeva svijeta – i vjernici i nevjernici, i zdravi i
bolesni, i crni i bijeli – premda ih mnogi dušobrižnici već godinama
upozoravaju da tamo nemaju što tražiti. Sumnjičavi svećenici i biskupi
odvraćaju ih od tog puta jer su, kažu, zabrinuti za njihovu vjeru. Što
ako šestero vidjelaca ne vidi Gospu, pitaju se zabrinuto. Što ako je
iza svega manipulacija hercegovačkih franjevaca, žestoko posvađanih s
mostarskim biskupom? Svjetovni skeptici pak nikako ne mogu pojmiti da
bi se Majka Božja mogla ukazivati u kraju gdje žive ljudi tobože skloni
lakoj zaradi. K tomu, kad se vidi način na koji se događa međugorski
fenomen, uistinu je teško ne posumnjati.
Kako povjerovati da se Djevica Marija ukazuje u Međugorju već četvrt
stoljeća, dakle više od 9000 dana! Kako povjerovati da vidiocima dolazi
svaki dan u isto vrijeme, u njihovu kuću ili tamo gdje se u tom
trenutku nađu? Kako povjerovati da vidioci s njome razgovaraju i kao s
majkom, i kao s prijateljicom, da je dodiruju kao da nije riječ o
onostranom biću? Kako povjerovati da im je na čuvanje povjerila čak
deset tajni?
Obećala je čak ostaviti trajan, vidljiv znak na Podbrdu, mjestu
svojega prvog ukazanja. Kako povjerovati da je sve istina kad se
nijedno od vidjelaca nije zaredilo – svi su u braku, imaju djecu, žive
poput svih ostalih majki, očeva... Toliko nevjerojatnoga na jednome
mjestu nije se slilo nikad u povijesti marijanskih ukazanja.
Ne može se skeptike osuđivati zbog njihove sumnje, ne može im se niti
oduzimati pravo da ne vjeruju. Uostalom, međugorska ukazanja imaju
karakter privatnih, što znači da je svima ostavljena sloboda da u njih
vjeruju ili ne vjeruju. No ne smije se oduzimati pravo ni vjernicima da
ne sumnjaju u svjedočenje šestero vidjelaca, da ne sumnjaju u riječ
svih onih koji tvrde da su ozdravili ili doživjeli nešto čudesno.
Tko se usudi reći da su u zabludi deseci svjetski uglednih znanstvenika
i liječnika, koji su proveli brojna testiranja i utvrdili da vidioci
govore istinu, da je njihov doživljaj autentičan? Ni zbog toga nitko ne
može reći da se u Međugorju događa prijevara. Što je posrijedi,
najbolje znaju milijuni onih koji su na tome mjestu pronašli duševni
mir i snagu da ostanu, ili ponovno postanu – ljudi.
U POVODU
