Subota 5. studenoga
KATASTROFALNI REZULTATI DINAMA KAO VELIKI USPJEH!
Trener Dinama Čačić izjavljuje: "Ne sjećam se ovakve podrške otkako sam u Dinamu, to govori da smo bili hrabri u LP-u". Nisu to jedine riječi kojima se slavi katastrofa hrvatskog šampiona u Ligi prvaka, pisalo se i govorilo o "časnom oproštaju" od najelitnijeg europskog natjecanja, izračunavalo na kojem je mjestu među Dinamovim trenerima Čačić po "uspješnosti" u Europi itd. Težak poraz, posljednje mjesto u skupini, sramotni rezultati u Maksimiru, ispadanje iz svih europskih natjecanja... – sve to nije spriječilo medije da pišu hvalospjeve dojmu što ga je u LP-u ostavio maksimirski bogec koji ni jedinu pobjedu u skupini (Chelsea u Zagrebu) nije zaslužio. Koje licemjerje – prije svake utakmice hrabro se najavljivala i mogućnost da se pobijedi, navijačima su davali nadu isti oni koji će poslije katastrofu preimenovati gotovo u trijumf. Oko Dinama se stvorio lobi obožavatelja ničega, koji je oko tog ničega stvorio bedem nedodirljivosti i koji hrvatski nogomet ne vidi kao europsku vrijednost nego kao europsku nulu koju treba slaviti. Preslikana politika hrvatske vlasti koja ne čini ništa da bi zemlju izvukla sa dna ljestvica u obožavanoj Europskoj uniji. Nesmjenjivi Plenković, nesmjenjivi Čačić.
Nedjelja 6. studenoga
MEĐUNARODNO TRGANJE ZA HRVATSKA BOGATSTVA
Vijest koja je odjeknula – Saif Alketbi iz Ujedinjenih Arapskih Emirata stekao je 43,4 posto udjela u kompaniji Fortenova Grupa. Eto još jednog primjera vučjeg međunarodnog trganja za hrvatska nacionalna bogatstva, u kojem smo ostali bez banaka, telekomunikacija, nekih strateških državnih tvrtki, hotela, zemljišta, voda... Hoće li tko izračunati vrijedi li više prodana Hrvatska od onog što je u njoj ostalo hrvatsko? Ili ono što uvozimo od onog što sami proizvodimo? Svake godine se slavi turizam kao najuspješnija hrvatska privredna grana bez koje bismo bili još veća sirotinja, no kako netko reče, uglavnom se prešućuje da većina kreveta i stolica u hotelima i kućnom smještaju i većina hrane koju gosti jedu nije hrvatska nego iz inozemstva. Za nekoliko tjedana više neće biti kuna pa ćemo uz materijalna bogatstva izgubiti i jedno od glavnih obilježja nacionalnog identiteta. No najgore je što gubimo i stanovništvo. I što za tisuće ljudi koji svakodnevno napuštaju Lijepu Našu uopće znači što je Saif Alketbi kupio Fortenovu i što o tome misli Plenković? I što to znači za običnog građanina? Ništa. I zašto bi se Hrvatska upletala kad stranac nešto prodaje strancu!?
Ponedjeljak 7. studenoga
SRPSKI AGRESOR PRENOSI SRAM NA SVOJE ŽRTVE
Nogometaši hrvatskog drugoligaša HNK Vukovara dobili su svoj autobus, na njemu su naslikani grb kluba, vodotoranj i lica dvojice heroja Domovinskog rata – Blage Zadre i Jean-Michela Nicoliera. No autobus se nije svidio nekim srbijanskim medijima pa pišu kako "skandal u Vukovaru trese bivšu Jugoslaviju" jer je klub "promovirao autobus s ratnim motivima" te usput "podsjećaju" kako je u "vojnoj operaciji Oluja protjerano više od 250 tisuća Srba iz Hrvatske". I pitaju Vukovarce "imaju li srama".
Sram? Može li se uopće itko zbog ičega sramiti nakon one kolone razularenih srpskih vojnika koji u Vukovaru pjevaju "Druže Slobo, šalji nam salate, bit će mesa, klat ćemo Hrvate". Nema razloga da ikomu normalnom smeta autobus nogometaša, na njemu nema ništa protusrpskog ako kao protusrpsko netko ne doživljava simbol razaranja vodotoranj i heroje hrvatske obrane. Ako bi se tko trebao sramiti, onda je to srpski agresor, a kako beogradski mediji taj sram i dalje pokušavaju prenijeti na one koje su Srbi klali, očito je – u Srbiji ništa novo. A nije novo ni svojatanje "bivše Jugoslavije".
Utorak 8. studenoga
ULAZAK HRVATSKE U EUROPSKU UNIJU – TRIJUMF MORTALITETA
Na portalu našeg lista dramatičan glavni naslov – "Zabrinjavajuće: Hrvatska će ove godine imati najmanje rođenih u svojoj povijesti". Ubrzano slabljenje nataliteta počelo je otkako smo ušli u Europsku uniju, a od tada je sve veće i iseljavanje, sve slabije gospodarstvo, sve gore siromaštvo, sve manja suverenost, sve je više beskućnika i sve više gladne djece u školama, ali je i sve veće slavljenje EU, koje s Andrejem Plenkovićem doseže vrhunac. A sa sadašnjom vlašću Hrvatska se srozala prema dnu ili na samo dno europskih ljestvica koje pokazuju koliki nam je standard, kupovna moć i kakva nam je ekonomija i demografsko stanje.
U bivšoj državi imali smo mitove i svete krave – Tito, pokret nesvrstanih, radnička klasa, samoupravljanje, ugled Jugoslavije u svijetu..., koji se u samostalnoj Hrvatskoj kopiraju kao – Plenković, EU, smohvalisavost Banskih dvora i također "nikad veći ugled u svijetu". Sve više ljudi koji ništa nemaju spava po klupama u parkovima, a samo na Glavnom kolodvoru u Zagrebu sniva ih više od stotine. Kakav poticaj za rađanje djece može biti u takvoj zemlji? Ali pogledajte s kolikim plaćama i u kakvim vilama žive elite i kojim nas raskošnim automobilima voze u propast!
Srijeda 9. studenoga
HRVATSKI LJEVIČARI I SRBI NE VOLE HRVATSKE SIMBOLE
Isti dan u medijima su objavljeni naslovi – "Dalić: 'Zašto nas je sramota staviti hrvatsku zastavu?'" i "Svatovsku kolonu u Posavini presreli zbog hrvatske zastave, mladoženju ozlijedili pištoljem". Svatove na magistralnoj cesti Tuzla - Orašje zaustavili su srpski mladići Cvijan Cvijanović i Siniša Stevanović, prijetili im, otrgnuli hrvatsku zastavu, a Stevanović je drškom pištolja udario mladoženju u glavu pa je morao u bolnicu. Nije to prvi incident u BiH što ga čine Srbi i Bošnjaci zbog hrvatskih simbola, a hrvatski simboli iritirali su i neke ljevičare u Hrvatskoj. Godine 2015. ministar Ranko Ostojić htio je skinuti hrvatski grb s registarskih oznaka, ali je nakon pritiska javnosti odustao. Hrvati su se sa svojim simbolima poistovjećivali i u komunizmu, sjećam se seoskih svadbi na kojima se vijorila hrvatska zastava, naravno, ona s petokrakom, a mogao se upotrebljavati ili državni ili republički barjak.
Protivljenje hrvatskim simbolima protivljenje je hrvatskoj državi, fizičko uklanjanje tih simbola izražava opačine s kojima bi se uklanjala i država, u tome su isti Srbi u Posavini i SDP-ov ministar Ostojić. Stoga je Dalić u pravu – postavljajte ih gdje god i kad god to priliči.
Četvrtak 10. studenoga
KULTURNA EUROPO, PRIMI ME DA TE UBIJEM
Bolje se može živjeti na različite načine – u rasponu od poduzetnosti, radišnosti i snalažljivosti do kriminala. I u Europi i u nas ima dobrohotnih zaštitnika i zagovaratelja migranata koji tvrde da bježe iz nužde i u potrazi za dostojnim životom, no francuski povjesničar, esejist i publicist Laurent Obertone tvrdi da su dva od tri zločina u toj zemlji povezana s migrantima, premda se to službeno poriče. Istina, o tim zločinima govori i predsjednik Macron, no po njemu riječ je o manjem broju migrantskih kriminalaca.
Ljudski je biti na strani nevoljnika koji iz svojih zemalja bježe jer im je postalo nepodnošljivo, no jednako je ljudski i patriotski sprečavati ilegalne migrante i kažnjavati ih zbog zločina kojima teroriziraju zemlje u koje dođu, gdje siluju, kradu, pa i ubijaju. A ti zločini znaju biti šokantni, lani je migrant iz Somalije u Njemačkoj ubio troje ljudi, jedan je silovao trinaestogodišnju djevojčicu, jedan je u Italiji silovao policajku...
Migranti se teško integriraju u europsku kulturu u koju su došli iz posve dukčijih zemalja kojima je strana zapadna civilizacija. Tko zatvara oči pred tom činjenicom, osuđen je na njezine posljedice i užase koji mogu ugroziti cijele zemlje.
Petak 11. studenoga
KOJA PERVERZIJA: RAT U UKRAJINI KAO DODJELA OSCARA!
Tragedija se u Ukrajini nastavlja, ali sve više služi i za dosjetke koje zabavljaju javnost. Prema najnovijoj, američki glumac Sean Penn posjetio je ukrajinskog predsjednika Zelenskog te mu posudio kipić Oscara koji je dobio rekavši: " Vratit ćeš mi ga kad pobijediš."
Kad bi to moglo biti? Na sveto nigdarjevo, reklo bi se u nekim hrvatskim krajevima. Naravno, u medijima, u hrvatskim pogotovo, Rusi se napadaju zbog nesposobnosti, zbog neuspjeha njihove vojske dok se sriču hvalospjevi ukrajinskoj obrani, ali se istodobno govori i o njihovim sve žešćim zločinima i razaranjima. Sa Zapada Kijevu stiže oružje (no kako od koga), ali nema nikakve nade da bi njegove vojske mogle ući u Ukrajinu. Bilo bi to za cijeli svijet jako riskantno, ali bez toga nema ukrajinske pobjede, a možda ni skorog kraja rata. Savjest se pere i tako što se sve više ističe kako su za agresiju krivi i Ukrajinci, ali je činjenica da se jedna zemlja razara, njezino stanovništvo ubija ili prisiljava na bijeg. Ta strava odavno je postala svjetska navika, a vijesti o njoj u medijima ne razlikuju se od drugih. Pa se ne razlikuju ni od slika s glamurozne dodjele Oscara. Koju je Sean Penn kopirao u susretu sa Zelenskim.
Muslimani su najveća opasnost za Europu, integriraju se vrlo loše, veliki broj je fanatika koji su potencijalni teroristi