Svaku akciju prati reakcija. Drugačije nije ni u slučaju sada već trogodišnjeg spora između Severine Kojić i Milana Popovića oko skrbništva nad njihovim sinom Aleksandrom. Najnoviji potez Severine, disciplinska prijava Milanove odvjetnice Ljubice Matijević Vrsaljko Hrvatskoj odvjetničkoj komori koja je sada navodno provjerava u dva postupka, bio je i više nego dovoljna akcija za Milanovu reakciju u slučaju koji je do danas poprimio, kaže, razmjere koje nekoć nije mogao naslutiti ni u najgorem snu.
Čini se da vas je razljutio posljednji potez Severine Kojić u povodu disciplinske prijave protiv odvjetnice Matijević Vrsaljko u kojem ju se proziva da je bila njena odvjetnica pa je zastupala potom vas te da je nezakonito snimala dvije djelatnice Centra za socijalnu skrb Črnomerec?
Kao prvo, ništa me nije razljutilo niti me postupci Severine Kojić ljute. Već sam odavno potpuno ravnodušan prema njima. Međutim, reagiram na njene postupke s obzirom na to da su oni u zadnje vrijeme sve više protuzakoniti i mogu imati loše posljedice za dobrobit našeg sina. Severina uporno tvrdi da se s njom bijesno sudim od kada je u braku. Ali ako pogledate sporove koje vodim, oni su isključivo na preporuku Centra za socijalnu skrb i u interesu zaštite privatnosti i anonimnog odrastanja našeg maloljetnog sina. Što se tiče ovog konkretnog slučaja, radi se o još jednom medijskom cirkusu koji su isprovocirali Severina Kojić i njezin PR tim. Naime, tu se radi o dvije prijave Hrvatskoj odvjetničkoj komori. Jedna je potpuno besmislena – protiv Ljubice Matijević Vrsaljko za zastupanje mene u procesu za skrbništvo nad maloljetnim djetetom. U tom procesu koji se tada vodio, o čemu Severina govori, i gdje je sud odlučivao o tome koliki će biti iznos uzdržavanja i kod kojeg će roditelja dijete živjeti i imati prebivalište i kada će imati susrete i druženja s drugim roditeljem – u tom prvom procesu koji je završio u lipnju 2014. Ljubica Matijević Vrsaljko nije me zastupala.
Je li odvjetnica Matijević Vrsaljko bila Severinina pravna savjetnica, a tek potom vaša odvjetnica, po čemu je u sukobu interesa?
S Ljubicom sam u rujnu 2013., kada je cijeli ovaj proces počeo, prvi kontaktirao ja. Ali gospođa Vrsaljko me tada odbila jer nije imala vremena uzeti još jedan veliki posao. Ne znam cijelu priču, ali ako sam dobro razumio, u međuvremenu su se njih dvije čule telefonom. Ali to je bilo već duboko u procesu i znam da se nisu ništa dogovorile jer je Severina već imala kompetentan odvjetnički tim i, koliko znam, gospođu Vrsaljko nikada nije angažirala. Kada sve to povežete u cjelinu, ispada jedna važna stvar, a ta je da Severina od ovoga radi show. Koja je to informacija koju je Severina mogla dati gospođi Vrsaljko da bi na osnovu te informacije sud presudio drukčije nego što je presudio tada? Pa ja plaćam najveću alimentaciju dosuđenu u Hrvatskoj, koja iznosi 15.000 kn, i viđam dijete osam dana u mjesecu. Po meni je to ne samo diskriminatorna presuda nego i presuda koja uopće ne uzima u obzir realno stanje stvari i kompetenciju nas oboje kao roditelja. Dakle, ovo je medijski show i još jedan Severinin pokušaj da od sebe napravi žrtvu. Da izazove žaljenje. Naime, iz mojeg osobnog iskustva, iz života sa Severinom, znam da, ako ona nešto radi i za to ne dobije podršku javnosti, to je kao da ništa nije napravila. Kao izgubljeno vrijeme.
A druga prijava o incidentu i navodnom snimanju djelatnica Centra za socijalnu skrb?
Predlažem da pozovete gospođu Branku Hozdić i Maju Novak Pervan, radnice Centra za socijalnu skrb Črnomerec, i da tražite od njih službeni zapisnik s tog sastanka te vidite spominje li se u njemu bilo što od ovoga što Severina Kojić tvrdi.
Vi ste bili na spornom sastanku?
Naravno, i ja i odvjetnica Matijević Vrsaljko i druga moja odvjetnica Nataša Pečarević. Sastanak je sazvan zato što sam u to vrijeme imao kontradiktornu situaciju. S jedne strane odvjetnice koje me savjetuju jedno i govore kako je po zakonu i kako bi Centar za socijalnu skrb trebao postupati na stalna Severinina kršenja zakona po temi zajedničke roditeljske skrbi, a s druge strane nereagiranje Centra koji uopće ne poštuje taj zakon, već ima neka svoja pravila i postupa na svoj način. Ja sam zamolio da se organizira taj sastanak na kojem će se suočiti moji odvjetnici i Centar da bih ja na kraju razumio kako mogu najbolje zaštiti interes svojeg djeteta. Naravno, tu je bilo diskusije i primijetilo se, kada su se radnice Centra suočile s činjenicama, zakonskom praksom, praksom drugih centara... da su se počele braniti i poslije su očito izmislili da je tamo došlo do nekog incidenta. Ponavljam, pogledajte službeni zapisnik jer u njemu odgovorno tvrdim ne postoji ništa u vezi s ovim incidentom jer on nije istinit. Osim toga, tko je Severina da uime radnica Centra za socijalnu skrb uopće piše takvu prijavu. Zašto to nisu one napravile? Mogle su pozvati policiju, napisati prijavu, pozvati zaštitara koji je sjedio dva metra ispred vrata ako je bilo incidenta, nekog snimanja... One to nisu napravile. I onda dolazi Severina jer mi tvrdimo da između nje i Centra postoji neka veza koja opstruira provođenje zakona i mene stavlja u poziciju diskriminacije svojim nereagiranjem. Moj odvjetnički tim na zakonit način pokušava raskrinkati tu vezu. Te radnice su osim toga osobe koje su me savjetovale da djetetu, kada mi plače na grudima i ne želi k dadilji, objasnim da postoji presuda i da zbog nje to mora napraviti. To su te iste koje odobravaju njegovo medijsko eksponiranje i kažu da je to baš slatko i savjetuju majci da samo smanji broj “prijatelja” na portalu i to prolazi bez kazne. Nadam se da će Severinine laži uskoro prestati i da će ona zbog toga biti sankcionirana. Ovaj cijeli proces odugovlači se zbog stalnog iznošenja neistina.
Jeste li se čuli s odvjetnicom Matijević Vrsaljko poslije objave ove priče?
Da, naravno, ali o ovom slučaju nismo ni razgovarali. Kao što znate, odnedavno aktivno sudjelujem u radu Hrvatske udruge za ravnopravno roditeljstvo i gospođa Matijević Vrsaljko vrhunska je stručnjakinja za obiteljsko pravo i jedna od najkompetentnijih stručnjakinja koja može govoriti na temu toga što je najbolje za interes djeteta i kako to provesti u praksi te je korisna savjetnica. Dakle, razgovarali smo o tome kako organizirati buduće sastanke naše udruge. Znate, ja više ne gledam kako je nešto bilo, interesira me samo budućnost. I ne samo moja kao oca i budućnost mojeg sina već i budućnost mnogih drugih očeva koji se suočavaju s nedostacima u sustavu u realizaciji načela zajedničke roditeljske skrbi.
Što bi vas zadovoljilo da se po tom pitanju promijeni u zakonu?
Ravnopravno roditeljstvo po meni znači da, ako oba roditelja pokažu adekvatne roditeljske kompetencije na osnovi mišljenja vještaka, mora biti i zakonom zajamčeno pravo i jednom i drugom da ravnopravno i zajednički sudjeluju u odgoju djeteta. Mene i druge očeve u Hrvatskoj zadovoljilo bi da se u zakonu jasnije definira što znači zajednička roditeljska skrb kako bi i centri i sudovi mogli bolje provoditi zakon. Trenutačno je dosta toga ostavljeno njihovoj slobodnoj interpretaciji.
Vama je to trenutačno onemogućeno?
Da. Ja iz novina saznajem gdje mi je sin, tko ga čuva kada je majka zauzeta i s kim se druži. Ne dobivam elementarne podatke o njegovu zdravlju, aktivnosti kojima se bavi... Nemam nikakvu informaciju. Totalno sam isključen iz procesa njegova odgoja, s izuzetkom osam dana u mjesecu koje provodimo zajedno. Žalosno je u cijeloj priči to što Centar za socijalnu skrb Črnomerec podržava to jer je njihovo mišljenje da, dokle god se roditelj s kojim dijete živi pridržava sudske presude po pitanju termina održavanja susreta drugog roditelja, to je dovoljno.
Koliko parnica trenutačno vodite sa Severinom? Prema posljednjim navodima ima ih dvadesetak.
To je još jedna izmišljotina Severine koja više ne zna za što se uhvatiti. Mi vodimo dvije parnice. Jedna je opet oko toga kod koga će dijete živjeti, a druga je oko definiranja toga što točno znači zajednička roditeljska skrb za nas dvoje. Postoji i drugi niz pisama upućenih medijima, sudskih procesa koji su pokrenuti protiv ljudi iz Severinina okruženja, ali svi oni su isključivo u funkciji zaštite Aleksandra. Znači, ja sam od samog početka protiv toga da se Aleksandar medijski eksponira i svi ti procesi su na preporuku Centra za socijalnu skrb koji kaže da, ako zaista želim zaštiti privatnost svojeg djeteta, umjesto što pišem njima i molim ih da razgovaraju s majkom, neka sam pokrenem sporove i angažiram odvjetnike. Imam cijeli tim ljudi koji prati te objave i odvjetnike koji i u Srbiji i u Hrvatskoj reagiraju na njih i to će činiti i dalje dok moje dijete ne prestane biti javno dobro.
Jeste li doista tužili Severinina supruga Igora Kojića zbog objave Aleksandrovih fotografija na društvenim mrežama?
Naravno da sam tužio. Prvo smo ga najljubaznije zamolili da ne objavljuje fotografije i da ih sve ukloni s društvenih mreža. Njegova reakcija bila je takva da je počeo još više fotografija objavljivati i morali smo ga tužiti.
Već tri godine traje bitka za skrbništvo nad vašim sinom, nazirete li kraj?
S moje strane to nije bitka. S moje strane to je još uvijek pokušaj i vjera da će se više sile smilovati i omogućiti nam da se dogovorimo. Interesantno je to da je prva stvar koju je gospođa Matijević Vrsaljko napravila za mene kad sam je angažirao ta da je napisala dopis Severininim odvjetnicima i zamolila da sjednemo za stol i dogovorimo se. Nismo dobili nikakav odgovor. Baš kao što ni ja do sada nisam dobio nijedan odgovor na makar i jedan moj prijedlog da sjednemo i da se dogovorimo.
Odrasli ste ljudi, gdje je pukao taj odnos?
I kad smo bili skupa, mi se nismo mogli dogovoriti ni u kojem ćemo restoranu ručati. Koji je smisao bio mučiti se? Na moj prvi prijedlog da se dogovorimo o Aleksandru njen je zahtjev bio da ga se odreknem. To sam odbio i poslije dva tjedna dobio tužbu od nje i gomilu lažnih kaznenih prijava od njene odvjetnice Jadranke Sloković. Po meni bi bilo logično, ako ideš u spor koji se tiče obiteljskih prava, da angažiraš odvjetnika koji se bavi obiteljskim pravom, a ne stručnjaka za kazneno pravo. Ja sam poslije angažirao Ljubu Pavasovića isključivo da bih parirao napadima njene kaznene odvjetnice.
Ne mislite li da i vaši istupi, poput recimo ovog sada, štete Aleksandru?
To mi morate dokazati kako mu šteti. Više ne istupam kao Milan Popović, već istupam u interesu tisuća očeva u Hrvatskoj koji imaju sličan problem. I sve više počinjem vjerovati da je priča oko toga da su ovi procesi tajni jer se radi o interesu djeteta izmišljena isključivo da bi se prikrila diskriminacija koja se vrši nad uglavnom očevima, 98 posto slučajeva.
Razgovarate li s drugim očevima koji su u sličnoj situaciji?
Naravno, svaki tjedan imamo sastanke u Zagrebu i pripremamo plan postupanja, između ostalog i obraćanje Europskoj uniji. Tražit ćemo pomoć s obzirom na to da je Vijeće Europe najstarija institucija za zaštitu ljudskih prava pa pripremamo dopis u kojem ćemo im ukratko izložiti situaciju i zamoliti ih za podršku te početi dostavljati dokaze koji će se sastojati od realne prakse i iskustava očeva u Hrvatskoj.
Svojevremeno ste se pismom obratili i bivšem premijeru Milanoviću. Imate li se nakanu obratiti predstavnicima nove Vlade, imate li od njih veća očekivanja?
Ja sam vjernik i nemam očekivanja, ali imam veliku nadu i u njoj živim. Nadam se da je došlo vrijeme da se nešto promijeni, da se naša prava na kraju ipak primijete i realiziraju.
Što ste naučili u ovoj situaciji, procesu?
Naučio sam biti strpljiv. Možda je cijela ova priča i bila potrebna. Prije sam mislio da sve može sad i odmah, ali ovo mi je veliko životno iskustvo u kojem sam naučio planirati budućnost i nadati se. Siguran sam da ćemo na kraju uspjeti.
Odražava li vam se aktualno stanje u kojem živite na posao?
Činjenica je da mi ovo oduzima dosta vremena. Pola vremena bavim se poslom, a pola se bavim ovom temom. Sada nema natrag. Tu sam gdje sam.
Kako komunicirate sa Severinom?
Isključivo SMS porukama. To je čak i dobro u odnosu na početak kada je inzistirala da komuniciramo samo preko odvjetnika pa je bilo: ‘Ljubo, ajde javi da ću sutra doći po dijete’. Pa bi on zvao Sloković i tako... Znate, diskriminacija postoji i kod preuzimanja djeteta. Naime, meni je napisano da dijete preuzimam na majčinoj adresi i vraćam ga tamo pa imamo situacije da dijete preuzimam kao paket i vraćam tako natrag. I moj se sin zacijelo u jednom trenutku zamisli i pita zašto ga sada kada se igramo vraćam. Bilo bi normalnije da mama dođe po njega, komuniciramo, preuzme ga... Ali presuda je takva kakva jest.
Kako ste proslavili Aleksandrov četvrti rođendan?
U igri i veselju.
Koliko se razvod vaših roditelja odrazio na vas i koje njihove greške ne biste voljeli da osjeća vaše dijete?
Kada to analiziram, ne mislim da su oni, što god napravili, pogriješili. Netko će u tome vidjeti grešku, netko će iz toga izvući lekciju, netko će to shvatiti kao iskušenje koje mora savladati... Moji roditelji su imali takav životni put i trebali su to zbog nečega napraviti, da analiziram je li to bilo ispravno, to bi bio gubitak vremena. Svojoj djeci trebamo pružiti ono što od srca osjećamo da je najbolje i u njihovu interesu. Ja tako radim.
Žalite li zbog nekih dosadašnjih poteza u ovom procesu?
Znam da se od samog početka pokušavam dogovoriti i ne vidim što je to što sam mogao drugačije napraviti da bih drugačije utjecao na situaciju. I kada idu u rat, ljudi svejedno svaki rat završe tako da sjednu za stol i dogovore se.
A što biste se dogovorili da dobijete za to priliku?
Dogovorio bih se o toj zajedničkoj roditeljskoj skrbi. Znači, ako je majka spriječena biti s djetetom, da prvo meni mora ponuditi da Aleksandar bude sa mnom. Tek ako sam i ja spriječen, može ga čuvati onaj za koga se zajednički dogovorimo da je adekvatan da ga čuva. Dogovorio bih se i o tome kojem će liječniku ići, kako ćemo ga hraniti... o bitnim stvarima jer on odrasta i pita puno toga. Osim toga, nedavno sam bio kod doktorice Gordane Buljan Flander i rekla mi je da, kada se djeca rastavljenih roditelja žale što im smeta kod mame i tate, prvo je zašto mama i tata više nisu zajedno, a drugo je zašto ne komuniciraju. Dakle, morao bi postojati neki nivo komunikacije između nas dvoje, ali pun poštovanja, posebno u prisustvu Aleksandra.
Svojevremeno je bilo govora da kupujete kuću u Zagrebu kako biste bili bliže sinu. Pomišljate li preseliti i dio poslova u Hrvatsku?
Imam kuću u kojoj živim u Zagrebu i u kojoj provodim puno vremena s Aleksandrom. Imam i posao u Hrvatskoj, jako sam aktivan u regiji, ali ne volim govoriti o svojim poslovima.
Kad ste dobili sina, zacijelo ste proživjeli najljepše emocije i niste ni slutili da je moguć ovakav scenarij kao iz filma?
Uvijek sam vjerovao da dvoje odraslih ljudi, kada dobiju dijete, sav svoj životni fokus usmjeravaju prema njemu. Na to da mu pruže maksimalno dobro i da će prijeći preko svega da bi mu to osigurali. Rekao sam to nedavno u razgovoru i jednoj psihologinji, starijoj iskusnoj gospođi koja mi je na to samo odvratila: ‘Kako ste vi naivni’. Dakle, ja ni u najgorem snu nisam mogao zamisliti da će ovo što se događa biti ovako.
>>Severinin bivši partner i osnivač Idola na popisu osoba povezanih s offshore kompanijama!
Sve to rade, najlakse je izigravati zrtvu, osnova svake manipulacije.