Komemoraciju u povodu 28. godišnjice pogibije stožernog brigadira Damira Tomljanovića – Gavrana, koja je danas održana na mjesnom groblju u Krivom Putu iznad Senja, svojim je prisustvom uveličao i predsjednik Zoran Milanović.
Nazočili su i posebni savjetnik za veterane Marijan Mareković i umirovljeni general pukovnik Ante Gotovina, a junaku Domovinskog rata počast su odali članovi obitelji, članovi Udruge ratnih veterana 1. gardijske brigade "Tigrovi", izaslanici ministra hrvatskih branitelja i ministra obrane te brojni suborci.
– Mnogi su junaci Domovinskog rata i zaslužuju posebno mjesto u povijesti, ali Gavran je upravo simbol tih običnih samozatajnih momaka koji nisu dvojili ni kalkulirali nego se stavili na raspolaganje domovini. Damir nije bio vođa od velikih riječi nego djela, a njegovo djelo je slobodna i samostalna Hrvatska – istaknuo je u svom govoru predsjednik Udruge ratnih veterana "Tigrovi" Ilija Vučemilović Šimunović.
Damir Tomljanović - Gavran u obranu domovine uključio se 5. kolovoza 1990. kada je pristupio postrojbi Jedinice za posebne namjene MUP-a RH u bazi Rakitje pokraj Zagreba, a osnivanjem Zbora narodne garde u 1. gardijsku brigadu dragovoljno pristupa 15. svibnja 1991. godine. Već dva mjeseca kasnije imenovan je zapovjednikom satnije, a prvi tereni bili su mu istočna Slavonija, Banovina i Kordun. Dogodine, 1992., odlaskom postrojbe na južno bojište Gavran sudjeluje u borbama za deblokadu Dubrovnika, potom odlazi na karlovačko bojište, pa na obronke Velebita, na vrlo zahtjevnu bojišnicu, u često nemogućim i surovim vremenskim uvjetima. Ondje je i poginuo 17. veljače 1994. tijekom izviđanja, u dobi od samo 26 godina.
- Ne mogu se ja miriti s tim da je otišao na put bez povratka. Nikad ja za sina nisam rekla da je pokojni. U ormaru mu je uvijek ispeglana odora, čekaju ga čizme i spakiran ranac – rekla je majka Marija.
Sahranjen je tamo odakle je i otišao braniti domovinu, u Krivome Putu. Majka je rekla da joj njezin Dado ne bi oprostio da ga je sahranila drugdje. Govorio joj je: "Nisam ja za te velegradove, ja pripadam u ovu divljinu". Njegovo ime danas nose ulice u najvećim hrvatskim gradovima, trgovi, sportski tereni, memorijali, hodočašća.
Sramota je i poniženje za Gotovinu biti u društvu dezertera koji se skrivao u podrumima i prodavao usisavače dok su i maloljetni ginuli za domovinu, i to u društvu izdajice koji je samo u Hrvatskom saboru nebrojeno puta tražio kaoo bijesni pas od HDZ-a da izruči 'zločinca' Gotovinu