Srijeda, 29. siječnja, konferencija Vlade Republike Hrvatske “Poslovanje, restrukturiranje i ulaganje javnih poduzeća”. Govori premijer pa ministri. Obraćajući se direktorima javnih tvrtki čak pomalo zvuči kao lider, odlučno i uvjerljivo: “Očekujem punu posvećenost reformama i povećanje efikasnosti...”
Premijer i njegovi ministri izgledaju kao hrabri ljudi koji bi čak mogli provesti spasonosni prijedlog HUP-a o linearnom rezanju plaća i materijalnih rashoda javnog sektora za 10-15 posto koji je lansiran istog tog 29. siječnja. I to je bilo to. Dolazi četvrtak 30. siječnja. Premijer skida masku vizionara i otkriva lik čudnog i neuspješnog bića Nimbyja koje je s lanca pustilo svog glavnog cargo cult svećenika koji se u cijeloj šaradi predstavlja kao ministar financija Slavko Linić.
Lansirana je još jedna u nizu proračunskih katastrofa.Ne, nismo se najeli ludih gljiva, točno znamo što pričamo.Nimby je inače akronim fraze Not In My Backyard koja pejorativno karakterizira rezidente koji se opiru novim projektima i reformama. Iako poziva na “posvećenost reformama”, Zoran Milanović novim proračunom prokazao se kao prvi hrvatski Nimby – neće pa neće prave suštinske reforme u svom dvorištu.Cargo cult termin je koji opisuje vjerovanje neukih domorodačkih plemena otočja u toplim morima da će samim imitiranjem ponašanja savezničkih vojnika iz Drugog svjetskog rata (održavanjem sletnih pista, mahanjem zastavicama, gradnjom drvenih aviona, glumljenjem radiotelegrafista sa štapovima na glavi....) vratiti blagostanje koje su donijeli saveznici na njihove otoke.
Ovim proračunom Slavko Linić u stilu sljedbenika cargo culta imitira funkcioniranje suvremene ekonomije a da zapravo ne razumije (ili ne želi razumjeti) kako ona zapravo funkcionira. Spalit će cijeli otok pripremajući pistu za slijetanje aviona o kojima sanjaju u njegovu plemenu (Vladi RH).
Zašto tako oštar zaključak?
Oštrina ovih zaključaka nije pretjerana. Prvo, ključnu prilagodbu Vlada je iznova odradila tako da je povećala prihodnu stranu te tako razočarala niz ekonomista koji zaslužuju javni i stručni respekt. Prebacivanjem ljudi s beneficiranim stažom iz 2. u 1. stup, dizanjem koncesija, cijeđenjem dobiti trgovačkih društava, širenjem poreza na dobitke od igara na sreću... dići će prihode za strašnih 4,7 milijardi kuna. Ključni potez bilo je “profesorbaltazarsko” domišljanje o prebacivanje policajaca, vojnika, vatrogasaca, balerina... u 1. stup uz objašnjenje da su oni zapravo greškom završili u 2. stupu te da se tobože radi o nekakvoj neutralnoj transakciji koja će kao čarobnim štapićem riješiti problem prekomjernog proračunskog deficita. Međutim, taj potez zaista će povećati proračunske prihode u dvije godine, ali će zapravo jednokratno potrošiti do sada ušteđenih 4-5 milijardi kuna ljudi s beneficiranim stažom te stvoriti novu buduću obvezu (rupu) u ionako propalom 1. stupu tobožnje međugeneracijske solidarnosti u kojem će sve veći broj starih pasti na teret sve manjeg broja radno sposobnih tj. u kojem će budućnost postati rob sadašnje rastrošnosti.
Usto će se otvoriti pitanje likvidnosti mirovinskih fondova koji možda imaju dovoljno imovine koju mogu brzo unovčiti da bi isplatili Linićeve potrebe, ali nije jasno kako će onda s već najavljenom lakoćom financirati i koncesije na autoceste ili niz novih energetskih i drugih infrastrukturnih projekata. Dodajmo da stručnjaci poručuju da će se novac beneficiranih iz 2. stupa morati knjižiti kao jednokratni prihod ispod crte, što znači da neće pomoći u problemu koji Hrvatska ima sa statističkim pravilima Europske unije. Nadalje, što se tiče prihodne strane, pomalo je degutantno sjetiti se Kukuriku najava o velikom investicijskom zamahu javnog sektora sada kad će mu povlačenjem dobiti isušiti zarađenih milijardu kuna.
Najveća žrtva bit će HEP kojem će Linić posrkati ne samo sredstva za investicije nego i de facto likvidnost. Ovakvim cijeđenjem dobiti većina javnih tvrtki znatno će oslabjeti. Ukratko, svi zahvati na prihodnoj strani (povećanje koncesijske i porezne presije) mogli bi se pokazati izrazito prorecesijskim te bi mogli generirati nove proračunske rupe. Još su gore simboličke i psihološke štete od spinova kojima su opravdavani pojedini potezi na prihodnoj strani. Primjerice, kad je Linić poručio da svrha mirovinske štednje beneficiranih ne postoji, samo je potvrdio status glavnog cargo svećenika njegova veličanstva Mr. Nimbyja.
Uvijek i svugdje svrha štednje postoji (za ovo ima toliko argumenata da bi trebao epski prostor pa više nekom drugom prilikom).
Što podiže obrve?
Ključni je problem što je očigledno da ova vlada nema pravih, liderskih motiva za istinske, korjenite promjene. Vratimo se malo pitanju beneficiranih. Jedan od najuglednijih ekonomista odmah po objavi proračuna napisao nam je: “Ono što podiže obrve jest brojka o kojoj se ovdje špekulira: navodno je riječ o neobičnoj brojci od 80.000 ljudi, a procjene njihove mirovinske štednje o kojoj se špekulira u javnosti kreću se između neobično visokih tri i pet milijardi. Sve to otvara pitanje tko sve u Hrvatskoj ima beneficirani radni staž. Je li moguće da je birokracija odabranih i zaštićenih institucija za sebe izborila taj privilegij na teret poreznih obveznika? Vojnik, policajac, balerine, vatrogasci... složit ćemo se da postoje zanimanja koja zaslužuju beneficirani staž. No što ako se pokaže da su se pod tu kapu prošvercali i neki koji to ne zaslužuju? Nije li u tom slučaju prvo trebalo napraviti reviziju beneficija, a tek onda zahvat u 2. stup, a ne ovako zacementirati stanje?”
Drugi vodeći ekonomist poručuje pak kako je političku poruku ovog proračuna vrlo lako dešifrirati: vlast namjerava jednokratni prihod iz 2. mirovinskog stupa potrošiti u 2014. i 2015. tako da će onom tko dođe na vlast 2016. ostaviti da uvodi porez na dobit, štednju i nekretnine, a taj netko (opet stari dobri ili neki novi Mr. Nimby) radije će vjerojatno dokrajčiti 2. stup nego zaista nešto poduzeti. Prema građanima i tvrtkama čak bi bilo poštenije odmah uvesti nove poreze ako vlast već nema hrabrosti za rezanje plaća u javnom sektoru i ostalih materijalnih rashoda nego stvoriti mučnu atmosferu loših očekivanja.
Ekonomisti procjenjuju da će svima biti jasno da će se uz slabe potencijale rasta u 2016. morati suočiti s novim porezom na dobit, štednju, nekretnine, a što će, obrnutim redom, dovesti do produbljivanja kraha na tržištu nekretnina, izvlačenja štednje te pronalaženja načina za deinvestiranje. Tko je, bože Cargo, spreman ulagati u nova opterećenja?
Donoseći odluke, aktualna vlast očigledno je podcijenila upozorenja po kojima Hrvatska uskoro postaje najzaduženija tranzicijska država. Ekonomist Velimir Šonje podsjetio je u Banci da smo na početku krize 2008. bili niskozaduženi sa 35 posto javnog duga u odnosu na BDP (bez HBOR-a), a da smo sada iznad 60 posto te s punim obuhvatom idemo prema 70 posto. Usto nam je cijena zaduživanja bila niža od mađarske, puno niža od rumunjske i tu negdje kao poljska, a sada je premija rizika Poljske 0,75 posto, Mađarske 2,55 posto, a Hrvatske 3,35 posto. To što nam je 2 postotna poena skočila cijena duga put je u eksploziju javnog duga.
To je tempirana bomba koja se može demontirati samo preciznim rezovima troškova u javnom sektoru koji će zaista osigurati dugoročne uštede, a Nimbyjeva vlada u ovom proračunu nije ni zucnula o mogućnosti radikalnih ušteda na lokalnim razinama koje bi omogućile radikalno rezanje poreza na dohodak ni o zaista nužnom i dugo odgađanom linearnom rezanju plaća u javnom sektoru. To je naprosto rješenje koje će se kad-tad primijeniti i zaista trebate biti cargo cult svećenik (osoba koja samo vjeruje da zaista razumije kako funkcionira suvremena ekonomija) i Mr. Nimby da ne shvatite potpuno dobronamjerne analize i poruke koje su pokazale da su sve zemlje koje su se suočile s takvim potezima doista zabilježile pozitivne pomake u svojoj konkurentnosti te posljedično i fiskalnim pozicijama .Jedan od ključnih problema ove cargo cult & nimby doktrine u tome je da je neuvjerljiva.
Naime, svi tržišni sudionici – zaposlenici javnih i privatnih tvrtki, poduzetnici, obični građani; nezaposleni, umirovljenici, pa i učenici – ponašat će se u skladu s dojmom ovakve politike. A neuvjerljivoj politici jednostavno se ne vjeruje. Posljedice mogu biti raznolike. Mladi nezaposleni radije će čekati vrpce u javnom sektoru nego iskoristiti svu svoju mladost i energiju u privatnom poduzetništvu, poduzetnici svjesni da se uz ovakvu proračunsku politiku mora očekivati novo dizanje poreza neće investirati, sve interesne skupine ušančit će se u obrane pozicija u svoja nimby okružja svjesne da neće biti rasta... A sve to vodi u dodatno povećanje strukturnih problema.
Kvazirezovi
Zaključno valja komentirati i “rezove” na rashodnoj strani.
Primjerice, najavljeno je da će se uzeti nezaposlenima 370 milijuna kuna. Čak i ako to “uzimanje” Vlada pokrpa fondovima EU, ipak se u zemlji u kojoj se broj nezaposlenih na brojaču na stranici HZZ-a približio brojci od 380 tisuća štednja na nezaposlenima čini malo bizarnom. Isto tako u sve starijoj Hrvatskoj nekako je dojam da se neće puno postići agresivnošću u zdravstvenom sektoru i novim rezom od oko 600 milijuna kuna u zdravstvu. Što ako se pokaže da je to samo još jedan novi, nerealan plan popraćen još lošijim organiziranjem provedbe? Rezanje kapitalnih rashoda od 455 milijuna kuna samo je pak nova iznuđena nužnost koja također teško može donijeti bilo kakve strukturne koristi i gospodarski rast. Upravo suprotno.O tome da ova vlada nije uvjerljiva već je puno rekao S&P kad je rejting iz smeća gurnuo u još malo dublje smeće.
Problem je u tome da, ako ste patriot, postalo je emotivno teško čitati izvješće jedne procjeniteljske agencije koje bi trebalo biti poslovično hladno i neutralno, a jasno je iz svakog pasusa i što moramo činiti i to da ti analitičari koji bi trebali biti hladni i nepristrani više ne mogu sakriti intelektualni prijezir prema indolentnosti hrvatskih vlasti te počinju upotrebljavati puno previše – neugodnih pridjeva.Ukratko, naša fiskalna budućnost pokazat će se održivom samo ako se u hrvatskom podmorju zaista pronađe toliko nafte i(ili) plina da postanemo mediteranska Norveška. Je li to “realan plan” vlade Mr. Nimbyja?
u rješniku postoje 2 pojma: hohštapler šarlatan molim pročitati oba dvije...o psihijatriji ćemo nekom drugom zgodom