Da, to je ta greška. Koja će mu smanjiti mogućnost da dobije drugi mandat. Zoran Milanović nije izdržao i sam je, frontalnim napadom na najpopularniju političku figuru u Hrvatskoj, uključio u izbornu kampanju Kolindu Grabar-Kitarović.
U ovoj godini je svašta o njoj izrekao, no sada ju je, de facto, optužio za nacionalnu izdaju, zbog njezinih razgovora s mađarskim premijerom Viktorom Orbanom. Milanovićevo sijanje neprijateljstva prema predsjednici jest neracionalno. Najgore je što se on osobno već bio opekao i trebao je shvatiti da u izravnom neprijateljstvu prema K. Grabar-Kitarović ni on ni njegovi politički puleni, poput Ostojića, Bauka, Jakovine, pa ni Leke, nikada nisu uspjeli poentirati kada su je pokušavali ismijavati.
Uvijek su morali "lizati rane". Vjerojatno je i SDP-ov PR Amerikanac Brown sugerirao Milanoviću da se stoga kloni jalovog posla i izbjegava sučeljavanje "jedan na jedan" s hrvatskom predsjednicom. Milanović, međutim, nije shvatio da ne može postati popularniji od nje, niti može zadobiti veći legitimitet od izravno izabrane predsjednice. Milanoviću, u finišu izborne kampanje, dakle, nikako nije trebao takav protivnik, pogotovo što se približava trenutak kada će K. Grabar-Kitarović odigrati jednu od najjačih ovlasti koje joj Ustav daje, a to je da ona odlučuje kome će od političkih takmaca prvome dati mandat za sastavljanje nove hrvatske vlade. Taktika Milanovića da valja upravo sada pritisnuti predsjednicu "do boli" razbit će mu se sigurno o glavu. Uostalom, cijela ta taktika Milanovića – u kojoj izbornu noć 8. studenoga treba shvatiti tek kao prvo poluvrijeme izborne bitke, a da će se sve odlučiti u drugom poluvremenu, nakon izborne noći, kada slijede tjedni u kojima se "kupuju glasovi i potpisi zastupnika" – funkcionira samo ako rezultati izbora budu "li-la". I da će razlika između lijeve i desne koalicije biti mandat-dva. U toj kalkulaciji, Milanović doista ima šansu ispregovarati potpis zastupnika više i prvi pohrliti na Pantovčak. No, i to počiva na premisi da će predsjednica RH dati koji tjedan Milanoviću da uspije skupiti potpise. No, ona to i ne mora, može mandat prvo ponuditi onome čija je lista dobila najviše mandata. Može se, dakle, požuriti i, pobijedi li Karamarkova lista za koji mandat – njemu prvome ponuditi premijersko žezlo i tako mu dati priliku da skupi dovoljan broj (76) ruku u Saboru RH.
Logika kaže da će se potrebne "dodatne" ruke lakše podići kad predsjednica odredi tko je favorit. Politika Milanovića "svi ste vi jedan neprijatelj", gdje on predsjednicu izravno optužuje da je lutka u rukama HDZ-a, i ponaša se kao da je ukrala funkciju, a ne bila izabrana, protivi se, dakle svakoj zdravoj logici. I da nije ponikla iz HDZ-a, i da nije svjetonazorski blizu toj političkoj opciji, vrijeđajući je i kao ženu i predsjednicu – Milanović se već pobrinuo da od nje unaprijed napravi protivnika. U prijevodu, ne pobijedi li izravno Milanović u izbornoj noći Karamarka, ne treba ni očekivati da će mu Kolinda Grabar-Kitarović prvome ponuditi sastavljanje vlade. Naravno, izbor mandatara ne ovisi o nekakvom kapricu predsjednice, no da njezina može prevagnuti, bude li "li-la", to može. Tako bi se moglo dogoditi da Milanović ponovi izbore 2007., kada je pokušao pritisnuti Stipu Mesića, kao bliskog mu "ljevičara", da mu prvome da mandat, premda je HDZ pobijedio s 10 mandata prednosti. Nije mu ni tada uspjelo.
>>Vladi Dalmacija važnija od Slavonije, postoje li dvije Hrvatske?
>>Slavimo 'rješenje' izbjegličke krize, a prijeti nam još veće iskušenje
Milanovićeva greška je što je sebe uključio u kampanju!