Nije posljednja dva dana brao grožđe ni otvarao ličke jesenske manifestacije, ali odlučio je nastaviti u revijalnom tonu. Usmeno je rekao što misli o saborskim zastupnicama Daliji Orešković i Marijani Puljak, Gongu, članicama udruge B.a.B.e., Bakiru Izetbegoviću, zatim se okrenuo društvenim mrežama pa pismeno “počastio” Radu Borić te Tomislava Tomaševića, a jučer i političkog analitičara Žarka Puhovskog. Je li predsjednik Zoran Milanović izgubio kompas ili itekako zna da su mu smjer nevladine organizacije i liberalna ljevica, koju su se dosad rijetki usudili dirati, željeli smo provjeriti s bivšim i sadašnjim sabornicima, političkim analitičarima, politolozima i povjesničarima. Zadatak koji inače nije pretežak, jučer se ispostavio poprilično kompliciranim jer o predsjedniku imenom i prezimenom žele tek rijetki.
Predsjednik nema cilj
– Pretjerao je i sve skupa to više nema nikakvog smisla. Hoćemo li sad imati “dnevne doze Milanovića”? Vrijeme je da se smiri – rekao nam je jedan od naših sugovornika, inače politički analitičar, dok stručnjak za komuniciranje kaže da bi predsjednik, iako ne govori na način prikladan svojoj dužnosti, mogao razbiti određene tabue te donijeti korist društvu. Kako? – pitamo.
Video: Predsjednik Milanović na komemoraciji 78. obljetnice zločina nad mještanima Gata i okolnih poljičkih sela
– U cijeloj toj priči ima nešto što bi dugoročno moglo relaksirati odnose u društvu. Predsjednik preispituje “nedodirljive” i razbija licemjernost na ljevici. Čini ono što se nitko nije usudio s desnice jer bi potpuno drukčije bilo shvaćeno. A licemjernosti u lijevim i liberalnim krugovima proteklih je godina bilo puno. Primjerice, pogledajmo ponašanje feminističkih udruga dok je vrijeđana bivša predsjednica kao žena ili tko je ikada na ljevici preispitivao nepristranost Gonga, iako su otvoreno navijali za pojedine ideološke odluke ili opcije... Nema više “svetih krava”. Milanović sve relativizira i pokazuje koliko su grešni i oni koji se javno prezentiraju kao uzori i jedini ispravni – kaže stručnjak za komunikaciju, a je li upravo predsjednik taj koji je krenuo u obračun s nevladinim organizacijama i liberalnom ljevicom jer želi preispitati njihovu legitimnost, pitali smo i doajena političke psihologije Ivana Šibera. – Mogli bismo krenuti od te pretpostavke, ali svaka pretpostavka trebala bi imati i cilj, zar ne? A predsjednik ga jednostavno nema – kaže Ivan Šiber, dodajući da predsjedniku ne treba više ispada jer djeluje neodgojeno. Zoran Milanović, kaže Šiber, izaziva netrpeljivost i izgubit će ljevicu, a desnicu dobiti neće. – U mnogim stavovima i u svjetonazoru slažem se s Milanovićem. Pa ja sam jedan od prvih koji je, još prije 17 godina, kad je SDP predstavljao nove kadrove, od mladih perspektivnih političara istaknuo njega. Kad je izabran za predsjednika stranke, njegov tata me zvao da mi zahvali – prisjetio se Šiber.
Tu je da bude korektiv
A je li desnica ta koja je posljednjih 20 godina možda propustila kritički propitivati uloge nevladinih organizacija, pitali smo i Ninu Raspudića, saborskog zastupnika Mosta. – Načelno smatram da je priča otišla u krivom smjeru. Prije nekoliko dana dogodio se skandal nad skandalima, Dragan Kovačević krio je milijune kod pomoćnice državnog odvjetnika, to nam treba biti fokus – kazao je Nino Raspudić. O Zoranu Milanoviću konkretno nije htio ni povjesničar Ivo Lučić. – Ne komentiram, u pravilu, dnevno-političke događaje. Ali možemo u teoriji – kazao nam je Lučić pa dodao da u demokratskom društvu ne bi smjelo biti tabua. Ili, preciznije, ne bi trebalo biti onih o kojima se ne bi smjelo raspravljati. – To se tako nametnulo u određenom momentu u povijesti, neke su organizacije, neki ljudi postali zaštićena vrsta. Za primjer možemo uzeti određene nevladine udruge koje postavljaju standarde ljudskih prava. Određuju što se smije, što se ne smije, rade se gotovo pa popisi islamofoba, homofoba. A bez obzira na to tko je počeo propitkivati je li to u redu, ima na to potpuno pravo – govori nam povjesničar Lučić, dodajući da su danas često oni koji su “do ‘90. proganjali sve građansko sada moralne vertikale”.
Da stvari treba promatrati na dvije razine, budući da su predsjednikove ovlasti u funkcionalnom životu relativno male, smatra politička analitičarka Ankica Mamić. – On je jedini izravno izabrani političar i tu je da bude neki korektiv. To je uloga koju njemu nitko ne može osporiti. Kad govorimo o njegovoj komunikaciji, činjenica je da je dobio više od milijun glasova, a prosječan zastupnik 15 tisuća glasova. To stvara neki kriterij o važnosti jer demokracija je dobiti glas više od protivnika. Kad govorimo o metama koje predsjednik bira, neke bira loše. Loša meta su žene – rekla je Ankica Mamić.
Sto se tice Puhovskog čista istina je da milijun posto u pravu. Kad čovjeka koji je drukao i zatvarao ljude zoveš u emisije kao šatro demokrata, to je isto kao da zoveš Šljivancanina da govori o Domovinskom ratu. To punopuno govori i o medijima koji takve ljude pozivaju, a u Njemackoj, Poljskoj, .. i ostalim civiliziranim zemljama ne bi imali pravo javnog rada. Kod nas su za pojedine medije to "eksperti" za demokraciju