Prošloga ponedjeljka navršilo se 68 godina od smrti jedne od najvećih umjetnica u povijesti opere, hrvatskoga slavuja, pjevajuće Eleonore Duse, božanstvene Milke Trnine. Pedesetak članova Udruge poklonika Milke Trnine jučer je uz plitvički slap koji nosi njeno ime i spomen-ploču položilo cvijeće, a potom je u hotelu Jezero u njenu čast Zagrebački operni studio održao prigodni koncert.
U Parsifalu je prvu Kundry 1882. pjevala Marianne Brandt
Danas njeni ljubitelji, koje predvode muzikologinja dr. sci. Zdenka
Weber i dirigent maestro Antun Petrušić, polažu vijence na Mirogoju uz
njen grob i obližnji njene najveće učenice Zinke Kunc-Milanov.
Završeno poglavlje
Kada je tog 18. svibnja tiho u Zagrebu umrla diva kojoj su se klanjale
i krunjene glave, s njom je u nepovrat otišlo doba u kojemu je ona bila
gospodarica najuzvišenije zabave – opere.
Rodila se 19. prosinca 1863. u selu Vezišću u Općini Križ kod Ivanić Grada.
Puccini je rekao da se nijedna Tosca ne može usporediti s njenom,
pogotovo produkcije u Metropolitanu, iako je s njom žarila i palila u
londonskoj kraljevskoj operi Covent Garden. Pisani su panegirici o
njenoj prpošnoj Fiordiligi u Mozartovoj operi Cosi fan tutte, bila je
nenadmašna Leonora u Beethovenovu Fideliu, ali nitko kao ona nije
pjevao junakinje monumentalnih Wagnerovih opera.
Njena velika svjetska karijera počinje 1890. u Kraljevskoj operi u
Münchenu. Nastupala je u Leipzigu i Bremenu, a preko Velike bare
debitirala je s trupom Damrosch kao Brünhilda u Wagnerovoj
Walküri.
Redovito je nastupala u Bayreuthu kao idealna vagnerijanska pjevačica i
heroina pjevajući vratolomne Wagnerove sopranske dionice.
Provjeravamo kod muzikologinje Zdenke Weber je li točno da je
“revolucija u proizvodnji čokolade”, kad je prva mliječna čokolada
dobila ime Milka, plod njena javnog obožavanja.
– Nije nevjerojatno, ali je neprovjerivo, iako među poznavateljima
slave Milke Trnine, ali i obitelji Suchard, takvo što ne bi bilo
neobično. Ostaje pomiriti se+ sa službenim tumačenjem: da je ime
nastalo od njemačkih riječi Mil(ch) i ka(kao), glavnih sastojaka
čokolade “za narod”.
Prije toga čokoladu si je mogla priuštiti samo elita, onako kako je
Verdi stalno telefonirao iz Milana u Met. Vrijeme uzleta industrije i
velikih nada u napredak, jedinstvo svijeta. Atlantik se preskakao
parnim brodovima, automobili su s ulica istiskivali kočije, a pojavili
su se zanimljivi proizvodi, aspirin i coca-cola.
Opera je tada bila prozor u nenadmašno čaroban svijet, a u njemu je pod
električnim svjetlom blještala jedinstvena Trnina. Zanos svojom
umjetnošću širila je na publiku koja je opijena izlazila s njenih
nastupa.
Iz Njemačke u Met
Njen umjetnički živac nije mogao podnijeti da velika Wagnerova
umjetnost bude usidrena isključivo u Bayreuthu samo zbog “vještičje”
nepopustljivosti Wagnerove udovice Cosime. Odlučila je da je to
nepravedno i nakon izvedbe Kundry u Parsifalu u Bayreuthu jedan je
primjerak partiture zatajila i odnijela u Metropolitan. U Bayreuth više
nije odlazila.
Partiture su bili “originali” od čije su prodaje skladatelji tada
živjeli. Trnina je, tako, u današnjem smislu, postala piratica, ali ta
je “krađa” dovela do prve Wagnerove produkcije izvan Njemačke.
Je li imala pravo?
Težila savršenstvu
Milka Trnina nije mogla podnijeti nesavršenost tadašnje snimačke tehnike pa je, kritična kakva je bila i stalno težeći savršenstvu, dala uništiti sve svoje snimke. Eh, kad bismo danas otkrili barem jednu piratsku! Na vrhuncu, osjetljiva na besprijekornost svojih nastupa, nakon izvedbe Walküre u Münchenu 1. rujna 1906. odlučila se zauvijek povući zbog kronične upale živca lica. Podučavala je glazbu u New Yorku, a potom i u Zagrebu.
