Cijela se Hrvatska s velikim oduševljenjem priključila humanitarnoj akciji "Dajmo da čuju" u kojoj su gluhoj djeci ugrađene umjetne pužnice kupljene dobrovoljnim prilozima. Na neizmjernu radost upravo te djece i njihovih roditelja, svijet apsolutne tišine preokrenuo se u svijet divnih zvukova, djeca se normalno razvijaju i uče, socijaliziraju i normalno uključuju u život. Svi smo se veselili toj akciji znajući da s darovanih samo 5 ili nešto više kuna toj djeci darujemo normalan život.
Obitelj Špilek iz Međimurja ima dvije djevojčice s ugrađenim umjetnim pužnicama: jedanaestogodišnjoj Martini pužnica je ugrađena lani, a osmogodišnjoj Kristini godinu ranije. No, problemi oca Stjepana i majke Anice počeli su početkom rata u Hrvatskoj. Tada su živjeli u Petlovcu pokraj Belog Manastira i 1991. godine preselili su se u Turčišće kod Čakovaca k Stjepanovim roditeljima. Tijekom 1995. godine mala Martina svaki je dan s jednim od roditelja putovala iz Čakovca u Suvag u Zagrebu. Zbog te se situacije cijela obitelj iste godine preselila u podstanarski stančić u Zagrebu.
- Tako nam je bilo lakše djeci pružiti svakodnevnu terapiju u Suvagu - kaže Stjepan Špilek. - Tijekom rata u Baranji je srušena naša obiteljska kuća, koju je Ministarstvo za javne radove, obnovu i graditeljstvo obnovilo tijekom 2000. godine. Kuća je u vlasništvu moje punice koja se s nama doselila u Zagreb i puno nam pomaže oko djece. Sada bismo željeli osigurati vlastiti krov nad glavom jer nam je mjesečna najamnina 200 eura, a to bi mogla biti i rata kredita za kupnju vlastitog stana ili kućice. Zato bismo htjeli prodati kuću u Baranji, već za nju imamo i kupca, no u Ministarstvu su nam rekli da se kuća ne smije prodati 10 godina od obnove.
Stjepan Špilek želi kuću prodati legalno, a i kupac želi papire o vlasništvu, bez 10-godišnje odgode.
- Svjestan sam da je takva odluka Ministarstva potrebna, no nadam se da bi u našem slučaju mogli napraviti iznimku. U Zagrebu živimo isključivo zbog djece, njihove dobrobiti i njihova zdravlja, jednostavno smo prisiljeni na to. Obje djevojčice idu u školu u Suvag i bez te škole i stručne terapije njihovih djelatnika moje kćeri nemaju budućnosti. Stoga molim sve one koji odlučuju o tome da shvate položaj naše obitelji i da nam pomognu kako bismo legalno prodali kuću u Baranji i na taj način riješili stambeni problem u Zagrebu.
Duško Tadić
