Nezamisliva tragedija koja se dogodila na otoku Pagu već danima okupira medijski prostor, posve razumljivo. Osim što izvještavaju o novim i novim poglavljima ove mučne priče, novinari se grozničavo bave što uzrocima što posljedicama okrutnog čina bacanja četvero djece kroz prozor, trudeći se pronaći i odgovore kojima bi pomogli unaprijediti sustav da se ovakva nesreća više nikada nikome ne ponovi. Iz oporbe i dijela medijske javnosti promptno je zatražena ostavka ministrice Nade Murganić, koja sada izjavljuje kako bi “komotno bilo dati ostavku” te da bi “kada je u sustavu jako teško najlakše bilo otići”.
No, ispostavilo se da joj odlazak ipak nije najlakši na svijetu i da na ostavku i ne pomišlja – barem ne na vlastitu, već svoje zadarske kolegice. I sama socijalna radnica po struci, ministrica danima koristi interes medija kako bi se požalila na sve one koji sustav kojim upravlja etiketiraju kao trulež, te kako bi – što je ispravno – ukazala na težak položaj socijalnih radnika, pa se (tek!) sada žali kako ih se stigmatizira i etiketira, kako se njihov rad obezvređuje.
– Govori se na jedan način na koji ova profesija, djelatnost i zaposlenici u sustavu, pa i korisnici, ne zavređuju i to nije dobro za cijelu društvenu zajednicu. Zvanje socijalnog radnika mlada je profesija, koja se mora dokazivati. Inzistirat ću da se da se snimi dokumentarac o radu jednog socijalnog radnika, ne zato da se opravdamo zbog eventualnog propusta, nego da se vidi složenost našeg posla – rekla je ministrica u emisiji Otvoreno, no u tom filmu, možemo se okladiti, neće biti Vesne Burčul, šefice zadarskog Centra za socijalnu skrb, čiju je smjenu promptno zatražila.
Svoje kolegice, naime, odrekla se ministrica Murganić već prvoga dana otkako je strašna vijest izišla u javnost, odmah nakon hitnog putovanja u Zadar, kada je po prvi put stala pred novinare i nakon kratkih konzultacija s ravnateljicom bianco uprla prstom upravo u nju. Izvješće Upravnog vijeća, koje ni danas nije zaključeno, a očekuje se da prije idućeg tjedna neće ni biti, nije ni pričekala prije nego se blatom nabacila na ravnateljicu, pa je sada u javnosti brane kolegice iz Centra i cijele Hrvatske, kao i strukovna udruga i sindikati. Ministrica Nada Murganić, koja nije kriva za strašni zločin na Pagu, ali je za njega odgovorna, dakako, s nestrpljenjem očekuje izvješće i pritom se zasigurno nada ishodu koji će uključivati barem jednu smjenu, no ne i njezinu vlastitu.
Premda je posvađana s realnošću – u što se javnost mogla uvjeriti već nekoliko puta – i premda na izazove svoga sektora reagira besmislenim i ridikuloznim akcijama poput “ministrica postala dijete na jedan dan”. Naša je tužna realnost što ni njezina ostavka ne bi spasila onu djecu koja pate u tišini svoja četiri zida i čija sudbina olako može postati nova mučna medijska priča, no takav čin prihvaćanja osobne odgovornosti mogao bi ozbiljno prodrmati sustav, koji u većem dijelu – osobito u onome koji se dotiče gluhih telefona u komunikaciji institucija koje su nadležne za potrebite obitelji – treba hitne, korjenite promjene, štoviše, reforme. Murganić, sada je bjelodano, neće biti ta koja će ih provesti.
>>Ministrica Murganić došla je u Zadar obići stradalu djecu
E drugarice rašković.....!