Prije nekoliko dana javnost u Hrvatskoj ostala je zatečena kada se proširila informacija kako se tvornica šećera Viro u Virovitici, koja je bila tehnološki najnaprednija u Hrvatskoj, prestaje s proizvodnjom. Automatski se pojavio strah i za ostale dvije šećerane kao i što će biti s zaposlenima.
Govoreći o gašenju šećerane u Virovitici ministrica poljoprivrede Marija Vučković najavila je skori sastanak proizvođača i industrije kako bi se zajedničkim snagama vidjelo što i kako dalje.
- Poznato je kako je ovaj sektor niz godina u problemu pri čemu Ministarstvo poljoprivrede i Vlada RH čine sve što mogu kako bi došlo do povećanja potpora. Međutim, sektor ovisi i o inozemnim cijenama kao i o proizvodnji u Hrvatskoj gdje se osigurava sirovina. Poznato je i kako su problemi u ovome sektoru počeli s ukidanjem kvota 2015. godine, rekla je Vučković.
Dodala je i kako se unatoč kontinuiranim potporama poljoprivredne, a osigurane su i dodatne potpore, površine pod šećernom repom iz godine u godinu smanjuju. S ciljem osiguravanja dovoljne količine sirovine pokrenut je trogodišnji program pomoći za površine od oko 10.000 hektara za što je osigurano 60 milijuna kuna.
- S obzirom na rizike u proizvodnji proizvođačima su potrebni dodatni koraci koje ćemo učiniti ali isto tako nećemo niti zatvarati oči pred nekim praksama. Pokušat ćemo i dalje podupirati proizvodnju jer ona nosi veće rizike i zahtjevnija je od nekih drugih poljoprivrednih kultura. Vidjet ćemo i s gospodarskim subjektima, koji prerađuju sirovinu, kako njima pomoći. Tu neće biti uključeno samo ministarstvo poljoprivrede nego i neki drugi resori, kazala je Vučković.
Govorila je i o Zakonu o sjemenju za koji se govori kako će pogoditi posebno ekološke proizvođače i domaća autohtona sjemena. Komentirajući sve te tvrdnje Vučković je rekla kako su mogli ranije pokrenuti dijalog sa svima koji su zabrinuti za taj nacrt zakona ali i kako se sada trude ispraviti nedostatke.
- Nacrt Zakona o sjemenju ne prijeti niti ekološkoj poljoprivrednoj proizvodnji niti autohtonim hrvatskim sortama sjemenja. Propisana su izuzeća u članku 16. ovoga Zakona koja se odnose na ekološku proizvodnju i na one sorte koje će biti na nacionalnoj sortnoj isti kakvu sada nemamo ali i na druge sorte koje nemaju uvjet niti za to. Želimo upravo suprotno, rekla je Vučković.
Kazala je kako u ministarstvu žele konačno djelom pokazati da brinu o našim domaćim sortama kojih gotovo da i nema. Naime, danas je 0,5 posto sjemena hrvatskog porijekla za što je Vučković rekla da je loše i da to također žele popraviti. Žele kroz ovaj zakon hrvatskim potrošačima „osigurati proizvod čije se sjeme proizvodilo kontrolirano, certificiralo, a ako se nije certificiralo čije se sjeme dorađivalo“.
Za tezu po kojima kumice na tržnicama neće moći prodavati svoje proizvode ako se proizvode od sjemena koje nije certificirano Vučković je rekla kako to nije istina.
- Nastavljamo dijalog oko ovoga zakona, želimo uključiti i predstavnike udruga. Zakon ide u redovitu proceduru, a to su dva čitanja. Uz to mi prilikom donošenja zakona nikada nismo odbili argumentirani prijedlog. Niti podrška struke i znanosti za ovaj nacrt Zakona nije tek tako došla, rekla je Vučković.
U Hrvatskoj postoje područja gdje je sramota ako domaćica nema za svoj vrt sva sjemena koja su potrebna ili domaćin sjeme za svoje njive. Često su OPG izvor domaćih sjemena, sada jedva mogu naći brašno od domaćeg kukuruza, klip tog kukuruza ima bijela ljubičasta pa crvena zrna a okus brašna je neusporedivo bolji od bršna dobivenog mljevenjem hibridnih sorti. Sjeme za crveni luk su u vrtovima ili nasdima luka ostavljale kako bi iscvjetao i poslije bio zasijan za sadne lukovice, taj luk ima okus pa i miris koji je ugodan kod jela. Kupljene lukovice često imaju čudan okus koji pali u ustima ili je bez okusa. Rajčice iz domaćeg sjemena često nemaju lijep oblik ali aroma i okus je izvrstan. Kao dijete sam znao u vrtu ubrat krastavac i papriku samo obrisat i pojest jer je okus izvrstan. Danas i jedno i drugo moraš obraditi kako bi okus bio jestiv. Ima OPG imanja koja bi mogla snabdjevat lokalne trgovine posebno u turističkim krajevima ali po tom zakonu neće moći. Cerifikacija sjemena je skupa zapravo administaracija obično nezna što bi sa sjemenom a certifikaciju je potrebno konzultirati službe 3 do 4 ministarstva. Takva pravila su još iz vremena pik-ova koji su nabavljali visokorodne hibride i politči namješteni direktori su uspjeli postić priznavanje samo tih sorti a druge sorte su proglasili skoro štetnim korovom. Neka zakonom urede certifukaciju bez podmetanja zapreka pa onda neka uzakone sjemena.