Kada u umjetničkim krugovima Londona, Pariza, New Yorka, Chicaga, ali i drugih svjetskih metropola, spomenete ime Mirka Ševića, kape idu dolje, a u Topuskom, gdje već desetljećima živi i stvara taj umjetnik svjetskog glasa, njegovi sumještani sliježu ramenima i pojma nemaju o kome se zapravo radi.
Vani ga odmah prepoznali
Samozatajnog i samoukog Ševića, rodom iz Velike Kladuše u BiH, ta činjenica niti najmanje ne brine, štoviše, upravo on je odlučio da bude tako, i da, umjesto iz Topuskog u svijet, on dođe iz svijeta u Topusko.
– Kao dječarac dobio sam u školi nagradu, pet dana boravka u Hlebinama, točnije u ateljeu i kući Ivana Generalića, gdje sam prvi put osjetio umjetnost. Kasnije sam radio i studirao sve i svašta, na kraju diplomirao u Upravnoj školi, zaposlio se kao pravnik, ali znao sam, i osjećao, da to - nije to! Napokon, kao četrdesetogodišnjak, uzeo sam u ruke olovku, napravio svoj prvi crtež i već 1996. izlažem u najpoznatijoj beogradskoj galeriji, a kasnije se moji crteži mogu vidjeti u Muzeju Mimara u Zagrebu i drugim gradovima. I tako je sve krenulo – kazuje nam skromni Mirko Šević.
Shvatio je on vrlo brzo da samouki slikari uvijek kaskaju u sjeni akademskih majstora, bez obzira na to koliko su kvalitetni.
– Stoga sam rješenje pronašao na internetu i okrenuo sam se svjetskoj sceni. Pritiskom na dugme fotografije mojih djela s lakoćom su otišle na umjetničke stranice velikih galerija i centara Tokija, New Yorka, Australije i drugih, gdje su me brzo prepoznali pa 2004. godine postajem član Udruženja svjetskih nadrealista, a zatim stižu pozivi i izlažem u Londonu, New Yorku i drugdje. Reputaciju sam stekao crtežom grafitnom olovkom, a prije dvije godine počeo sam raditi slike u ulju, ali i skulpture. Za sva moja djela zajedničko je da radim psihoanalizu zla, razlučujem zlo od dobroga, a svi moji radovi s muškim figurama imaju naziv Autoportret – objašnjava nam Šević.
Pomažu supruga i punica
Jedan od najcjenjenijih umjetničkih instituta u svijetu, onaj iz Haife, uvrstio je topuskog neonadrealista među najveće živuće slikare 20. stoljeća, a nedavno mu je stigao i poziv za nastup na prestižnom 8. međunarodnom bijenalu u Firenci, na koji, po svemu sudeći, neće otići jer mu nedostaje novac za putovanje do Italije, a sponzora, kaže, nema ni od korova.
Zanimljivo je da Šević još uvijek svoja djela ne prodaje, što objašnjava nespremnošću na bilo kakve kompromise, premda jedva sam spaja kraj s krajem. Atelje toga svjetskog umjetnika smješten je u maloj kuhinji kuće u Topuskom, gdje je sve pretrpano skulpturama, crtežima, štednjakom, kredencima i suđem.
– Ja ne živim od umjetnosti, ja živim za umjetnost. O mojoj egzistenciji brinu se punica i supruga, koja je zaposlena i koja mi je velika podrška u mom stvaranju – objašnjava anonimni Topušćanin i majstor svjetskog glasa Mirko Šević.
Želite li se upoznati s njegovim radom dovoljno je u Google tražilicu utipkati njegovo ime i prezime i odmah će se pokazati niz stranica koje predstavljaju njegovu umjetnost.
