Hrvatska Vlada treba biti odlučnija u pregovorima s MOL-om i težiti da se u Ini više vodi računa o istraživanju i razvoju, te da se na čelnu poziciju dovede lokalni menadžer.
Iako je HAZU sudjelovao u izradi Zakona o ugljikovodicima, želja je bila da se osnuje agencija koja bi na temelju dosadašnjih podataka o istraživanjima nafte u zemlji načinila koncesijske blokove te preko natječaja izabrala kompaniju koja bi vodila istraživanja, što bi nadzirala agencija i bila aktivna u slučaju otkrića nafte. Neki su to od prijedloga Mirka Zelića, bivšeg člana uprave Ine, člana predsjedništva HAZU, predsjednika Znanstvenog vijeća za naftu i plin HAZU, predsjednika Hrvatske udruge naftnih inženjera i geologa te redovitog profesora na Rudarsko-geološko-naftnom fakultetu u Zagrebu.
Dugo ste bili zaposleni u Ini. U zadnje vrijeme pojačane su tenzije dvaju vlasnika, države i MOL-a. Zašto to ne bi trebao biti politički obračun, nego bi se trebalo voditi s ciljem razvoja Ine?
Bojim se da će naši pregovarači popustiti MOL-u, bojeći se da se on ne povuče iz Ine. Vlada ne bi smjela tomu podleći, odnosno, ako MOL i želi izaći iz Ine, to je njegovo pravo. Međutim, trebalo bi prethodno razmotriti i utvrditi sve uvjete pod kojima on to može učiniti. Ipak, mislim da MOL-u ipak nije interes povući se iz Ine, budući da je tijekom proteklih godina imao priliku upoznati sve Inine potencijale, koji nisu mali. Bilo bi poželjno da MOL uvidi da bi na čelu kompanije trebao biti menadžer koji predstavlja Vladu RH kao dioničara.
Zato što je danas u poslovnom svijetu uobičajeno da se postavlja lokalni menadžer. Nadalje, u pregovorima treba jasno definirati koji su interesi MOL-a u Ini, je li interes razvijati Inu kao naftnu kompaniju odnosno nezavisnu korporaciju ili kao trgovačku kompaniju odnosno podružnicu MOL-a.
Česte su bile zamjerke na rad bivše uprave Ine, u kojoj ste i vi bili pet godina, no sada rezultati pokazuju drugačiju sliku. Što je učinjeno tada i kakvim ocjenjujete rad u posljednje tri godine?
Inina uprava u kojoj sam bio član ostvarila je značajne rezultate, poglavito u istraživanju i proizvodnji nafte i plina, za što sam bio odgovoran, te smo uspjeli povećati proizvodnju, unatoč njezinom prirodnom padu, te realizirati niz projekata, primjerice od Sjevernog toka u koji je uloženo oko milijardu dolara, isto koliko i u Siriji, gdje je, kada sam došao u Inu, bilo otkriveno jedno plinsko polje, a kada sam odlazio bilo ih je šest, razrađenih i pripremljenih za proizvodnju, uključujući kompletan sabirno-transportni sustav. Zabrinjavajuće je da su u posljednje tri godine rezerve nafte i plina kao i njihova proizvodnja smanjeni za više od 30 posto.
Dakle, razvoj i istraživanje je ono što najviše nedostaje Ini.
Za Ininu budućnost sada je najvažnije da iskusni stručnjaci s hrvatske i mađarske strane sjednu za stol i dogovore dugoročnu razvojnu strategiju Ine kao naftne kompanije, odnosno korporacije. Uvjet da se naftna kompanija razvije jest obnova rezervi nafte i plina. To rade sve naftne kompanije u svijetu i nije im cilj maksimizirati profit, nego uložiti u obnovu rezervi uz minimalan profit. Uostalom, vrijednost svake naftne kompanije procjenjuje se na temelju vrijednosti rezervi nafte i plina. Ako se tako vodi Ina, onda oni koji su vlasnici moraju nadzirati odvija li se to ili ne. Sadašnji upravljački model u Ini nije učinkovit i usklađen sa Zakonom o trgovačkim društvima.
Nedostaje li možda i u Vladi ljudi koji dobro razumiju tematiku, a da bi mogli biti dobri pregovarači o takvim temama?
Da bi Hrvatska vodila stručno energetsku politiku, poželjno bi bilo ustrojiti ministarstvo za rudarstvo i energetiku, koje bi trebalo ekipirati iskusnim stručnjacima iz toga područja, jer energetika je kompleksna gospodarska grana koja je kralježnica razvoja svake zemlje.
Donesen je Zakon o ugljikovodicima, koliko ga smatrate važnim?
U Hrvatskoj udruzi naftnih inženjera i geologa poticali smo i pomagali kreiranjs tog zakona, jer je od bitne važnosti za daljnja istraživanja nafte i plina u Hrvatskoj. Naša je želja bila da se nakon donošenja zakona osnuje stručna agencija za ugljikovodike koja bi bila ekipirana iskusnim stručnjacima. Takav bi tim mogao već na temelju postojećih podataka o rezultatima istraživanja na području Republike Hrvatske načiniti odgovarajuće koncesijske blokove. Na temelju njih bi se mogao raspisati međunarodni natječaj i predložiti kompanije s kojima bi se utvrdili optimalni modeli koncesijskih ugovora. Stručnjaci u agenciji trajno bi vodili i nadzirali istraživanje i inzistirali na snimanju 3D seizmike i obveznom bušenju jedne ili više bušotina. Ako bi došlo do otkrića, agencija bi sudjelovala u pripremi modela razrade ležišta i pripremi optimalnog proizvodnog sustava uz trajno nadziranje režima iskorištavanja ležišta. Također bi se vodilo računa da se u cijeli proces uključi Ina kao koncesionar ili partner drugim kompanijama.
Dakle, zamjerate što je trenutačno istraživanje Jadrana, bez natječaja, dano Spectrumu?
Koliko znam, Spectrum radi 2D seizmiku. No, od 1968. do 1990. Geofizika je snimila 45 kilometara 2D seizmike, od sjevera do juga Jadrana. Osamdesetih godina prošlog stoljeća američka kompanija Western Geophysical snimila je na srednjem i južnom Jadranu više od 10 tisuća kilometara 2D seizmike.
Devedesetih godina prošloga stoljeća Agip, odnosno ENI snimio je oko 8 tisuća četvornih kilometara 3D seizmike. 2010. godine Ina je snimila u južnom Jadranu 1200 četvornih kilometara 3D seizmike i 850 km 2D seizmike. Prema tome, svi podaci dobiveni spomenutim mjerenjima nalaze se u INA-Naftaplinu i oni su dovoljni da stručnjaci novoj agenciji mogu odmah pripremiti koncesijske blokove potrebne za raspisivanje natječaja.
Koje su lokacije u zemlji najbitnije za istraživanje?
Kod nas su i dalje zanimljiva za istraživanje konvencionalna i nekonvencionalna ležišta Panonskog bazena, Dinaridi, plitki i tanki horizonti sjevernog Jadrana, te srednji i južni Jadran.
Dokazane, odnosno pridobive rezerve u Hrvatskoj su oko 30 milijuna tona ekvivalenta nafte, od čega je oko 73 posto plina, a ostalo nafta. Potencijalne rezerve iznose 747 milijuna ekvivalenta nafte, a pridobive rezerve bi bile, ako se dokaže da potencijalnih ima, 267 milijuna tona ekvivalenta nafte. Zato treba intenzivirati istraživanje.
>>Inu prodali za 1,2 milijarde eura, sada bi je platili 3
