Predsjednik HSU-a Silvano Hrelja budnim okom prati sve što se događa oko Uljanika. Nije ni čudno kada je i dobar dio svog radnog vijeka proveo upravo u tom pulskom brodogradilištu.
Treba li država spašavati Uljanik grupu donošenjem lex škverovi?
Onako kako se Vlada uključila u rješavanje problema s koncernom Agrokor, tako bi trebala postupiti i u slučaju Uljanika, želi li ostati principijelna. Isključivo s pozicije brige o radnim mjestima, egzistencije radnika i očuvanja brodograđevne industrije u Hrvatskoj. Vlada trenutačno traži alibije govoreći da su radnici najveći pojedinačni vlasnici, da su sami postavili Nadzorni odbor i upravu, ali to ne drži vodu jer je cijeli projekt pripajanja 3. maja Uljaniku, s udjelom u vlasništvu CO-a i mirovinskih fondova, projekt bivše Vlade u funkciji zadovoljenja pregovaračkih uvjeta za ulazak u EU. Vlada svoje nečinjenje pravda izlikom da država nije većinski vlasnik, a portfelj države iznosi oko 26 posto, međutim, on je rascjepkan između različitih institucija. Država nije pokazala volju da postavi svog člana u Nadzorni odbor kako bi točno znala što se u Uljanik grupi događa. To je odgovornost države, možda bi taj član u nekom ključnom trenutku bio presudan u djelovanju prema upravi, ali to nije iskorišteno, što su drugi akteri objeručke prihvatili i imenovali svoje članove.
Je li riječ o namjernom propustu da bi se nekome pogodovalo ili je stvar u nemaru?
Mislim da je riječ o klasičnom hrvatskom nemaru i stavu “mi smo u manjini i sigurno ne možemo ništa promijeniti”.
Za intervenciju ste države i unatoč svim repovima koje imamo od rješavanja slučaja Agrokor?
Proces uključivanja Vlade u problem Uljanika od počekta je transparentniji. Svaki malo bolji poznavatelj problema brodogradnje zna posljedice i uzroke takvog stanja. Svatko tko hoće može znati zašto je došlo do spajanja 3. maja i Uljanika. To je bio projekt Vlade u fazi pregovaranja s EU.
Što se tiče Agrokora, biste li voljeli da je Vlada bila transparentnija?
Volio bih da je Vlada transparentnija i da ne ostaju repovi, ali kod nas je problem izgraditi institucije kojima građani vjeruju. Mi ih nemamo. Kako to izgraditi, pitanje je za milijun dolara.
Sad će i manje vjerovati?
Znam, ali u Uljanikov slučaj uključeni su i saborski zastupnici i na slučaju Uljanika neće Vladi padati kredibilitet. Agrokor i Uljanik nisu iste situacije. Iste su, odnosno slične, što se tiče mogućih socijalnih posljedica, ali nisu u startu iste.
Manje je poznato da ste i vi radili u Uljaniku. Kakve su vaše informacije i podržavate li štrajk radnika?
Od 1980. do 1994. godine radio sam u Uljaniku i prošao sam sve faze proizvodnje brodova, od elektrotehničara u proizvodnji do inženjera zaštite na radu koji je prošao svaku “rupu” u brodogradilištu i na brodu. Tako da mogu reći da mi je poznata tehnologija proizvodnje brodova. Bio sam i četiri godine glavni sindikalni povjerenik kada je Uljanik imao šest tisuća zaposlenih i u njemu sam na neki način ispekao zanat političkog djelovanja jer mu je sindikalni rad sličan. Prije 25 godina se u Uljaniku događalo isto što i danas, kasnila je plaća i imali smo prosvjed tri tisuće radnika. Za četiri dana bila je isplaćena plaća. Iako je bilo teško, ratno vrijeme, dostojanstveno smo se okupili i poslali poruku tadašnjoj upravi. Ne poznajem tako dobro situaciju u 3. maju, ali ako plaće nisu isplaćene, štrajk je legitiman. Ljudi imaju svoje živote i obveze, kredite i nitko im nema pravo ugrožavati egzistenciju.
Tko je glavni krivac za aktualno stanje, uprava ili netko drugi?
Uprava i Nadzorni odbor imaju svoj dio odgovornosti, kao i predsjednici sindikata koji su bili članovi NO-a. Oni su praktički u sukobu interesa. Ne amnestiram ih, njihov je dio odgovornosti evidentan jer nisu imali pod kontrolom cijelu situaciju, a ako jesu – odgovorni su jer nisu na vrijeme obavijestili javnost, Vladu i mjerodavne institucije da će imati velikih problema nego su produljivali agoniju. Odgovornost je i na Vladi koja je plasirala jamstva, a nije kontrolirala proizvodne učinke. Što se tiče radnika, u pravilu oni rade onako kako vodstvo tvrtke traži od njih i kako je postavljen sustav kontrole. Ne mogu se raditi tako sofisticirani proizvodi po principu lako ćemo. Cijela financijska konstrukcija izgradnje broda ima smisla ako su dobro ugođeni svi procesi, svako kašnjenje i neispravno izvedene radne operacije nose dodatne troškove. Cijena broda ne trpi pogreške. Treba biti vrlo precizan i odgovoran u izvedbi.
Što bi bilo najbolje rješenje?
Sada je potrebna intervencija države da se premoste ove poteškoće, naravno, u suradnji s Europskom komisijom, što premijer Plenković može osigurati s obzirom na visok ugled koji ima u EU. Nakon toga nam je potrebno temeljito restrukturiranje s većim ili manjim sudjelovanjem investitora kojeg si je sadašnji NO izabrao kao partnera ili nekim drugim strateškim partnerom kojeg će naći RH. To bi bila prva faza. U konačnici, treba pronaći model financiranja hrvatske brodogradnje tako da se zna pod kojim uvjetima se može ugovarati proizvodnja brodova, na koji način će se izdavati jamstva bez višemjesečnih bespotrebnih odgoda, što stvara dodatne troškove te ono najvažnije – da se jasno znaju konzekvence za one koji ne poštuju dogovor. Po takvom principu funkcionira talijanska državna brodogradnja, što je dokaz da nije svako državno vlasništvo loše. U brodogradnji se ne radi s visokim profitima, to je specifična vrsta proizvodnje koja nosi dodatnu vrijednost ako u brodove ugrađujemo domaću opremu, što generira razvoj brojnih industrijskih grana. Vladati proizvodnjom tako kompleksnog proizvoda kao što je brod i natjecati se na svjetskom tržištu je velika stvar za jednu državu.
Kažete da recept postoji u Italiji, zašto mi ne možemo imati nešto slično?
Naš je problem što za sebe mislimo da smo najljepši i najpametniji i nismo spremni učiti od drugih. Priznajem da sam puno naučio od drugih i mislim da puno toga još mogu naučiti i želim da naše društvo uči od drugih. Slažem se da su naši brodovi vrhunac kvalitete u odnosu na druge jer se uglavnom rade kao prototipovi, ali činjenica je da oni previše koštaju, a država više ne može pokrivati razliku između prodajne cijene i troškova proizvodnje koji su znatno viši. Država može davati povoljne kredite ili subvencije za nove tehnologije koje unapređuju proizvodnju. Na primjer, brodogradilište u Monfalconeu, bez obzira na to što ne radi serijske brodove, trup radi uz pomoć robota. Pokažite mi naše brodogradilište koje ima robote.
Koji je vaš stav o Danku Končaru koji je odabran za strateškog partnera?
Mislim da on može biti dobar investitor. Strateški partner u brodogradnji treba biti netko tko poznaje brodogradnju, ako već priznajemo da kiksamo u rokovima i zatvaranju financijske konstrukcije. On može investirati i zauzvrat realizirati svoje interese u pulskom akvatoriju na dijelu teritorija koji se može prenamijeniti. Mislim da, bez obzira na njihove reference, u Brodotrogiru još nemaju kapacitete da budu strateški partner tako velikom pogonu kao što je Uljanikov.
Uskoro bi u javnu raspravu trebao doći i novi prijedlog reforme mirovinskog sustava. Što nikako nećete podržati?
Prvo, trebali bismo znati što će Vlada predložiti u prijedlogu mirovinske reforme. Dosad smo imali samo medijske balone po kojima ispada da neće biti reforme nego deformacije sustava. Pod reformom podrazumijevam poboljšanja, ispravke nekih nepravdi, a toga u najavama nema. Koliko sam shvatio između redaka, čeka nas rigidno kažnjavanje prijevremenog umirovljenja i prije će se podići dob za odlazak u mirovinu sa 65 na 67 godina, što nikako ne možemo pozdraviti. Za buduće umirovljenike će te promjene biti štetne. Međutim, ima nekih poboljšanja, a ona se odnose na najave omogućavanja rada uz mirovinu i revizije u sustavu beneficiranog staža.
Koje bi rješenje bilo najprihvatljivije za problem osiguranika iz drugog mirovinskog stupa koji nemaju pravo na dodatak od 27 posto?
Smatram da bi u prvom koraku trebalo dati 27 posto na godine provedene u prvom stupu. Nas su zatekli umirovljenici koji su u mirovinu otišli u 55. godini života jer su stekli uvjete za punu starosnu mirovinu, što nije bilo predviđeno mirovinskom reformom. Zatim treba vidjeti što će se dogoditi sa dvostupnim mirovinama kada prve žene sljedeće godine krenu u prijevremene mirovine. U svakom slučaju, zalažem se za to da svi koji imaju manju mirovinu iz dva stupa od sadašnje najniže mirovine, moraju dobiti ili dodatak na mirovinu ili mogućnost povratka u prvi stup. No, to se ne smije raditi napamet kao što se sada radi jer je svaki slučaj poseban.
Očekujemo usklađivanje mirovina od sljedećeg mjeseca. Hoće li rasti mirovine?
Prema našim izračunima, indeksacija treba biti najmanje 2,6 posto, što znači da će se prosječna mirovina povećati za 68 kuna. U sljedećoj godini samo na ime tog povećanja država treba osigurati dodatnih milijardu kuna za mirovine. Ali, pričekajmo službene podatke.
Možete li se malo prisjetiti kako su tekli pregovori između vas i Sanadera o dodatku od 27 posto kojemu ste vi idejni tvorac?
To je bila lijepa priča koje se rado sjetim. S bivšim premijerom Sanaderom imali smo samo jedan preliminarni razgovor, on zapravo nije sudjelovao u pregovaračkom procesu, nego je to radio Damir Polančec. Tada je HSU bio koalicijski partner HDZ-a u Vladi i to smo izborili zajedno s umirovljeničkim udrugama.
Jeste li imali prilike o reformi mirovinskog razgovarati s premijerom Plenkovićem?
S premijerom Plenkovićem nisam imao prilike razgovarati o tome, ali razgovaram s ministrom Pavićem i njegovim timom kao oporbeni zastupnik.
Najavljuje se i žešća penalizacija za raniji odlazak u mirovinu. Kako to komentirate?
To je za nas neprihvatljivo. Na primjer, Vlada Jadranke Kosor shvatila je da povećanje penalizacije bez uvažavanja radnog staža nema smisla pa je kasnije odustala od prvotne namjere.
Vlada planira i novi udar na privatne iznajmljivače. Koliko je među njima umirovljenika i hoće li to biti i udar na njih?
Vlada želi taj namet usmjeriti u proračune gradova i općina i velik broj umirovljenika koji pune svoj kućni budžet iznajmljivanjem prostora za turiste će sasvim sigurno biti oštećen.
Sve se češće spominju prijevremeni izbori. Jesu li oni realni i tko bi od njih uopće imao koristi u ovom trenutku?
Priželjkujem prijevremene izbore jer ova kakofonija s upitnom većinom u parlamentu predugo traje. Ali, odgovoran sam prema građanima i smatram da imam dobar pregled situacije pa mogu reći da ne vidim političku snagu koja bi donijela nove vjetrove u Hrvatskoj. Niti su to nezavisni zastupnici, niti raznorazne živozidaške i Mostove platforme, niti imamo zrelost u etabliranim strankama. Smatram da se žarište krize u Hrvatskoj nalazi u političkim strankama, većina naših problema proizlazi iz odnosa u političkom miljeu.
I vi ste dio tog miljea?
Jesam i spreman sam se nositi s mojim dijelom odgovornosti jer mogu dokazivati rezultate mog djelovanja i stranke koju vodim. Naša stranka ima rezultat i podređena je njemu više nego zadovoljenju taština pojedinaca, kako to biva u drugim strankama. Umirovljenici imaju konkretne koristi od nas. Kad se sve zbroji, ne vjerujem da će biti prijevremenih izbora jer bi rezultati bili slični kao na prošlima i teško bi se oformila stabilna većina bez čudnih prelijetanja zastupnika.
Radi li oporba, čiji ste i vi dio, dobro svoj posao?
Radom opozicije nezadovoljniji sam nego radom Vlade. Opozicija mora predlagati rješenja kako bi građani imali alternativu, a ne da se bavimo nevažnim stvarima. Dugo sam u Saboru i moram reći, možda je to karakteristika starijih ljudi, ali kada govorimo o politici, svako jučer bilo je bolje.
Kako gledate na situaciju u SDP-u, stranci s kojom ste izlazili na izbore?
SDP je stožerna hrvatska stranka. Kao velika socijaldemokratska stranka, SDP bi trebao biti na strani rada i zalagati se za rad, ali bojim se da to sada ne radi, niti je dovoljno radio kada je obnašao vlast. Žao mi je što su u SDP-u osobne taštine isplivale u prvi plan te je zbog unutarstranačkih odnosa paraliziran. To ne bi bio problem da njihovi odnosi ne utječu na cjelokupnu dinamiku u političkom životu Hrvatske.
Kako će se HSU u Saboru postaviti glede mogućeg opoziva ministra zdravstva Milana Kujundžića, je li on zaslužio odlazak s funkcije?
Davno smo najavili da ćemo biti za njegov opoziv zbog stavova o dopunskom zdravstvenom osiguranju kada je pogodovao privatnim osiguravateljskim kućama davanjem neistinitih izjava nauštrb državnog osiguravatelja koji se bori u tržišnoj utakmici. On nije odustao od favoriziranja privatnih osiguravatelja koji, kako vidimo u medijima, otkazuju police građanima koji su prema njihovim procjenama prestari i prebolesni. Osim toga, mislim da nema ništa od reformi koje je najavio, nema ušteda niti se išta promijenilo. To su razlozi za odlazak ministra, a ne 50 zahtjeva Mosta koji su zapravo njihova politička platforma.
Imate li planove za EU izbore?
Još procjenjujemo situaciju. HSU će sigurno izaći na sve izbore jer nam je stalo do naših vrijednosti.
Još je rano, ali već su počele i špekulacije o kandidatima za Pantovčak. Biste li podržali Zorana Milanovića da se odluči kandidirati?
Odluči li se Zoran Milanović za tu utrku i od nas zatraži podršku, odluku ću donijeti nakon razgovora s njim. Imali bismo o čemu razgovarati.
G. Hrelja kaže da država mora spasiti Uljanik. Pa on je predstavnik te države, saborski zastupnik, na njegove plaće i beneficije iz državnog proračuna je utrošeno na milijune kuna. Neka on napravi prvi korak i odrekne se jednog dijela svojih primanja u korist Uljanika. To bi bio pravi primjer državne pomoći.