“Znate li koliko industrijalaca otimaju Crvene brigade?” Upitao je to fotografa Alberta Roverija 1977. sadašnji talijanski premijer, a tada mladi poduzetnik u usponu Silvio Berlusconi. Iz ladice je potom izvukao dva pištolja – jedan je stavio u svoj sako, a drugi je dao svom vozaču. Naoružani Berlusconi odveo je tada Roverija na ručak u blindiranu Mercedesu u obližnji restoran.
Iako je bio zatečen ponašanjem mladog industrijalca, Roveri tada nije znao da je Berlusconi i na svom pisaćem stolu držao magnum 357. To je otkrio tek ovih dana dok je digitalizirao svoje stare crno-bijele fotografije. Roveri je otkrio pištolj gotovo kao mladi fotograf u Antonionijevu filmu “Blow Up” kada na slici koju je razvijao otkriva nešto što nije znao da je snimio.
Ove stare fotografije u najnovijem je broju objavio talijanski tjednik Espresso. Roveri je slikao Berlusconija za časopis Prima Comunicazione. Prisjeća se kako mu je urednik naručio da snimi Berlusconija koji tada nije bio poznat. Urednik je fotoreporteru naručio te slike jer je Berlusconi počeo kupovati list Giornale i televizije, a Roveri se sjeća i da mu je istaknuo: “Vidjet ćeš da će se o tom čovjeku još mnogo govoriti”!
Berlusconi, iako se slikao za novine, uopće nije skrivao svoj magnum na pisaćem stolu. Kao i inspektor Callaghan kojega u filmovima glumi Clint Eastwood, tako se i on s pištoljem osjećao sretnije i sigurnije. Nije se Berlusconi tada plašio mafije, nego Crvenih brigada koje su tih godina otimale poduzetnike i političare. Već sljedeće godine nakon ovog događaja otele su i ubile demokršćanskog čelnika Alda Mora te ranjavale pucnjima u noge. Čak su i novinara Indra Montanellija, šefa Giornalea, Crvene brigade ranile u nogu. To je bio njihov način zastrašivanja kapitalista i onih koji podupiru kapitalizam.
Berlusconi je tada bio četrdesetogodišnjak, već je podigao Milano 2, posebnu luksuznu četvrt, postajao je većinski vlasnik lista Giornale, pripremao se kupiti prve TV postaje i postati konkurentnim državnoj televiziji. Imao je dobra poznanstva u listu Corriere della Sera koji je pisao sve pozitivno o njemu, a i u razgovoru s novinarom Marijem Piranijem u listu Repubblica najavljivao je da će njegove televizijske postaje biti uz bok političara protukomunista.
No, sve je to poznato. Ipak, poslovni odnos koji je Berlusconi imao s Marcellom Dell’Utrijem (sada osuđenim za mafijaško udruživanje) tih se sedamdesetih godina pretvorio u pravo prijateljstvo. Dell’Utri je bio i upravitelj kuće koju je Berlusconi kupio u Arcoreu pokraj Milana, vile San Martino, te je za konjušara iz Palerma doveo Vittorija Mangana, mafijaša koji je poslije i osuđen za ubojstva. No te 1977. Mangano je bio ponovno na Siciliji, ali Berlusconi se očito nije osjećao sigurnim zbog ljevičarskih terorista.
