Mladi danas žive lošije od svojih roditelja, pokazuju studije diljem svijeta, a kod nas oni koji nemaju visokoobrazovane i imućnije roditelje imaju manje šanse nego prije završiti fakultet. U izvješću Svjetske banke ističe se da je u Hrvatskoj indeks nejednakosti u mogućnosti pristupa visokom obrazovanju za rođene 1980-ih dvostruko veći nego za rođene 40-ih.
Otežaniji je pristup visokom obrazovanju za generacije stasale početkom 2000-ih nego one koje su započele s obrazovanjem prije tranzicije. Prof. Josip Burušić s Instituta Ivo Pilar ističe da na jačanje nejednakosti u društvu snažno utječu mjesto rođenja, obrazovanje, zanimanje i socijalni položaj roditelja.
– Istraživanja kao ovo Svjetske banke svjedoče da su u zapadnoj Europi, kolijevki “klasnog kapitalističkog“ društva te nejednakosti najmanje. Razgolićuju svu licemjernost ex-socijalističkih društava, društava “jednakih“ u kojima su nejednakosti najveće.
VIDEO Ovako je pjesnik opisao iseljavanje iz Hrvatske
Zlatne godine
Poražavajuće je da je obrazovni sustav, koji bi trebao biti jedan od glavnih društvenih mehanizama kojim bi se “anulirale“ nejednakosti i svima pružile jednake šanse, u kojem bi se došlo u stanje da današnja djeca žive bolje od svojih roditelja, u slučaju Hrvatske zakazao. Današnje generacije ne da žive lošije od roditelja, nego među njima postoje prilične nepravde gdje prilike postoje za jedne, najčešće one visokoobrazovnih i imućnijih roditelja, a za druge su izgledi za kvalitetan život vrlo maleni. Uzroci tih nejednakosti jako uporište imaju u osnovnoj školi. Ako taj problem ne počnemo odmah rješavati, bojim se da se stanje potpune društvene segregacije neće moći ispraviti – kaže Burušić.
I on i drugi stručnjaci upozoravali su da se u osnovnoj školi regrutiraju djeca za fakultete jer gimnazije mogu upisati samo odlikaši, a to su najčešće djeca obrazovanijih i imućnijih.
U izvješću Svjetske banke stoji da u EU treba unaprijediti javne politike na području rada, poreza i socijalne skrbi da se zaštite ranjive skupine radnika i riješi sve veća nejednakost koju izazivaju promjene na tržištu rada i nove tehnologije. Čak i u Nizozemskoj i Francuskoj polovica mladih do 24 godine zaposlena je na određeno, u Hrvatskoj je udio mladih koji su radili na određeno skočio 2013. na čak 45 %. Zdenko Babić, prof. socijalne politike, govoreći zašto mladi žive lošije nego ranije generacije, kaže da su nakon 2. svjetskog rata bile zlatne godine gospodarskog rasta i uspon socijalne države do 80-ih. Drugačija je bila struktura ekonomije, a radna mjesta sigurnija. Mlade je pogodila i kriza od 2008. do 2014.
Nesigurno zapošljavanje
– Struktura ekonomije mijenja se u svijetu, pa i kod nas, jer nudi puno više nesigurnijih radnih mjesta, povremenih ugovora o radu za mlade, a tehnološka revolucija i napredak dovode do potražnje za specifičnim visokoobrazovanim zanimanjima. Dobro prolazi manjina mladih u tehnološkim inovativnim zanimanjima, a većina ostaje u području nesigurnog zapošljavanja i nejednakosti se produbljuju unutar društava i generacija. Gospodarski rast u SAD-u i zapadnoj Europi doveo je i do buma na tržištu nekretnina pa i mladi s dobrim plaćama i na Zapadu i u Zagrebu teško dolaze do stana – kaže Babić.
Ističe da je u nas položaj mladih pogoršala fleksibilizacija radnih odnosa za ministra Miranda Mršića kad je eksplodirao rad na određeno 2013. i do danas se nije zaustavio. Maurizio Bussolo, vodeći ekonomist Svjetske banke za Europu i srednju Aziju, ističe: “Kada ljude pitamo o kvaliteti života, čujemo kako su zabrinuti zbog sve veće nejednakosti i nesigurnosti. Ne vjerujemo da je rješenje u pokušaju zaustavljanja globalizacije ili tehnologije, potreban je novi društveni ugovor, uz pravedniju podjelu rizika i mogućnosti.”
Burušić zaključuje da su se prognoze kako će politikama kojima se mladima pružaju “garancije“ doći do toga da će većini njih stalni posao biti san pokazale točnima, osobito u tranzicijskim zemljama.
VIDEO Stvari koje niste znali o superavionu F-35
Za prof.Burušića Izgleda ne razumijete poantu ,veče su bile mogućnosti obrazovanja u socijalizmu nego u kapitalizmu.