Premda već zamorna i dosadna, povremeno i prijeteći opasna, a napose nepoznata u svojim krajnjih dosezima, korona ne računa na to da je prolazna. Naprosto da nije vječna i da se neće moći vječno poigravati s ljudskim dušama, držeći ih u strahu i neizvjesnosti. Strah je, naime, prolazan. On može trajati neko vrijeme, ne može vječno. Čovjek nije predodređen za strah. Čovjek nije biće straha, nego biće nade. I kada se iz te perspektive gleda na sadašnje vrijeme i aktualna zbivanja, onda se, bez obzira na sve povremene turbulencije, mogu pronaći čvrste točke nade kao uporište nasuprot strahu i neizvjesnosti koju duh korone širi na svim svojim razinama.
Jedna od tih uporišnih točaka sigurno je i ovogodišnji 31. Mladifest u Međugorju, koji će se održati u posve novim okolnostima, ali koji će se ipak održati u nizu Festivala mladih, čiji se kontinuitet nije prekidao od 1989., kada ga je s malobrojnom grupicom djevojaka i mladića pokrenuo fra Slavko Barbarić. Netko će se pitati kakav je to kontinuitet, kada je lani na Mladifestu bilo oko 70.000 mladih iz cijeloga svijeta, više od 700 svećenika i deseci kardinala, nadbiskupa i biskupa, a ove je godine program sveden samo na večernje sate, jer u Međugorje se teško dolazi i iz Hrvatske, a kamo li iz daleka svijeta?
Lani je na Mladifest papa Franjo poslao svoga vikara Rimske biskupije kardinala Angela De Donatisa, a večernju misu zatvaranja Festivala mladih predvodio je nadbiskup Rino Fisichella, predsjednik Papinskog vijeća za novu evangelizaciju. Bio je ondje i nuncij u BiH, kardinal Puljić, biskup Košić iz Hrvatske i još biskupa i nadbiskupa iz Europe i svijeta. Međugorje je doslovce eksplodiralo pred očima svijeta i svi su se pitali što slijedi iduće godine, ali kao odgovor došla je korona, koja je zaprijetila paralizom, zastojem i zamiranjem. Još prije mjesec dana sve je mirisalo na to da bi se moglo odustati od Mladifesta.
Naime, Međugorje je na svoj najveći dan u godini, a to je obljetnica ukazanja 25. lipnja, bilo posve ispražnjeno od hodočasnika iz drugih zemalja. Strani hodočasnici nisu mogli doći izdaleka, a oni koji su došli iz Hrvatske doslovce su pobjegli dan uoči, 24. lipnja, jer su vlasti naprasno odlučile toga dana od ponoći uvesti mjere samoizolacije, pa je Međugorje, na obljetnicu, ostalo samo sa svojim župljanima, hodočasnicima iz susjednih župa i drugih dijelova Hercegovine. Baš kao i onih prvih dana prije 39 godina, kada su u Međugorje, na vijest o ukazanju, prvi pohrlili ljudi iz susjednih mjesta, nakon što je do njih došao glas da se u tome malome i dotad nepoznatom selu djeci ukazala Blažena Djevica Marija.
"Međugorje se vraća Međugorju", kratko je i znakovito komentirao taj trenutak fra Jozo Zovko, legendarni međugorski župnik, a moglo bi ga se parafrazirati i da se Mladifest vraća Mladifestu, jer će ove subote on po broju sudionika više sličiti onom prvom Mladifestu, nego onom prošlogodišnjem. Međutim, zahvaljujući modernoj tehnologiji, ovogodišnji Festival mladih neće ostati samo pod međugorskim nebom, nego će se internetom i televizijskim signalom proširiti diljem svijeta i sigurno tako oboriti nove rekorde. Jer se, primjerice, u misna slavlja iz Međugorja u prvome valu korone, u izolaciji, uključivalo dnevno i po tri i pol milijuna ljudi iz cijeloga svijeta u on line prijenosima. To je taj kontinuitet. Nema prekida.
Strah i neizvjesnost korone nisu prekinuli duh nove evangelizacije, koji je Crkva tako snažno proslavila lani u Međugorju i na kojega je papa Franjo odlučio staviti naglasak u svome pontifikatu, kao da je slutio da će vrlo brzo doći vrijeme u kojemu će kroz brigu za ljudsko tijelo, njegovo zdravlje i život, zapravo biti objavljen rat za ljudske duše i slamanje duha modernoga čovjeka, koji je svu svoju pažnju usmjerio materijalnome i prolaznome.
Mladifest i Međugorje šalju sasvim drukčiju poruku. Ona je opozicija strahu i beznađu. Strah je prolazan. Kao i koronavirus. Ljudska duša je vječna. Festival mladih i ove godine to će još jednom potvrditi.
Bogu hvala!