Kada su građani diljem svijeta, pa i kod nas, tijekom pandemije bježali iz velikih gradova u predgrađa, u provinciju, u vikendice i seoske kuće, činilo se da sela imaju budućnost i u Hrvatskoj. No migracije stanovnika iz središta gradova na periferiju zaživjele su zasad u naseljima nadomak velikih gradova. Uključujući Zagreb, Split, Osijek, Rijeku i Dubrovnik.
Zagreb sve nepoželjniji
Od deset ruralnih i prijelaznih naselja s najvećim brojem stanovnika polovina ih se nalazi u Splitsko-dalmatinskoj županiji, tri su takva naselja u Osječko-baranjskoj županiji nadomak Osijeku te po jedno blizu Dubrovnika i Vinkovaca. Deset ruralnih i prijelaznih naselja s najvećim brojem stanovnika, prema podacima Državnog zavoda za statistiku (DZS), su Čepin (8001), Kaštel Stari (6950), Kaštel Novi (6507), Tenja (6260), Višnjevac (5870), Nova Mokošica (5682), Kaštel Lukšić (5221), Ivankovo (5076), Kaštel Kambelovac (5051) te Kaštel Gomilica (4699).
U Hrvatskoj su ljudi koji žive u gradovima i dalje zadovoljniji životom od onih koji žive na selu, no u Austriji, Finskoj, Nizozemskoj, Belgiji, Švedskoj, Danskoj... sretniji su ljudi koji žive u ruralnim područjima nego u gradovima. Na to upućuju podaci Eurostata. Ipak pitanje je i kada će se kod nas situacija okrenuti jer kvaliteta života u velikim gradovima u kojima mnogi građani žive u preskupim, a skučenim stanovima, te svakodnevno trpe nesnošljive gužve u prometu nije bolja od kvalitete života u naseljima blizu velikih gradova. Zbog tih razloga Zagreb gubi mlade obitelji koje se sele u njegovu okolicu.
VEZANI ČLANCI:
Ako se netko pita kako su npr. Nova Mokošica sedam kilometara udaljena od Dubrovnika ili kaštelanska naselja ubrojena u sela i prijelazna naselja, iz DZS-a tumače da su popisom 2021. sva naselja podijeljena na urbana (gradska) te ruralna i prijelazna naselja. Dok se gradskim naseljima smatraju sva naselja sjedišta upravnih gradova, zatim sva naselja s više od 10.000 stanovnika, naselja od 5000 do 9999 stanovnika s četvrtinom i više zaposlenih u naselju stanovanja, i to u sekundarnim i tercijarnim djelatnostima, te naselja od 2000 do 5000 stanovnika s 25% zaposlenih u naselju stanovanja u sekundarnim i tercijarnim djelatnostima te s udjelom nepoljoprivrednih kućanstava od 50% i više, sva ostala naselja koja ne zadovoljavaju navedene kriterije smatraju se ruralnim i prijelaznim naseljima.
U njih se ubrajaju sela, manje ili više urbanizirana naselja u ruralnom prostoru te suburbana naselja. Nije slučajnost ni to što je šest od deset najvećih ruralnih i prijelaznih naselja u Dalmaciji. Preskupe cijene nekretnina u Splitu i Dubrovniku, zaposjedanje starih gradskih jezgra apartmanima "protjerale" su mlade obitelji u prijelazna i ruralna naselja blizu gradova.
Geran-Marko Miletić, sociolog i voditelj Centra za urbane i ruralne studije Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar, ističe kako preliminarne analize podataka na razini općina i gradova pokazuju da je u razdoblju od 2011. do 2021. u općinama i gradovima s između pet i deset tisuća stanovnika broj stanovnika smanjen za oko 12%. Međutim, kada se pogleda stanje po NUTS 2 regijama, vide se znakovite razlike. Općine i gradovi s između 5 i 10 tisuća stanovnika na području panonske Hrvatske, dodaje, izgubile su oko 19% populacije, dok se gubitak stanovnika u toj kategoriji općina i gradova na području sjeverne i jadranske Hrvatske kretao između 7 i 9%, što je manje nego na nacionalnoj razini.
– Manji gubitak stanovnika u jadranskoj regiji i u sjevernoj Hrvatskoj može se povezati s boljim pokazateljima lokalnog razvoja, a očekivano je da se dogodilo i određeno prelijevanje stanovništva iz većih urbanih sredina u tim regijama. S jedne strane, u jadranskoj regiji veći su gradovi i prije pandemije, a posebno nakon nje doživjeli intenzivnu turistifikaciju. Primjerice, u Splitu je u 2013. bilo oko 860.000 noćenja, a u 2023. godini bilo ih je 3,000.000. Rast turizma zabilježen je i u drugim većim tradicionalnim urbanim turističkim središtima. Znajući da prekomjerni rast turizma i s njime povezane gužve otežavaju uvjete življenja moguće je da su one sredine u jadranskoj regiji koje su malo izvan fokusa turističkih interesa postale atraktivnija odredišta za življenje. S druge strane, situaciju u sjevernoj Hrvatskoj moguće je povezati s nepovoljnim trendovima u Zagrebu. Posljedice potresa, rast cijena nekretnina, stalne gužve u prometu pa i porezna politika okolnosti su koje Zagreb čine sve manje poželjnim mjestom za život, posebno u odnosu na sredine koje se nalaze u njegovoj neposrednoj blizini – kaže Miletić, dodajući kako te hipoteze treba provjeriti daljnjim istraživanjima.
Više životnih mogućnosti
U Hrvatskoj kao i Bugarskoj, Rumunjskoj, Slovačkoj, Portugalu, Mađarskoj, Sloveniji... ljudi koji žive u gradovima prema podacima Eurostata iz 2022. bili su nešto zadovoljniji životom od onih koji žive u selima. Miletić navodi kako je u Hrvatsko situacija i dalje takva da grad u odnosu na ruralni prostor nudi više životnih mogućnosti.
FOTO Pogledajte atmosferu s Trga: Više od 3000 sudionika trčalo Zagrebački noćni cener, bodrili ih navijači
– U tom kontekstu ne čudi da mjesto stanovanja u Hrvatskoj i više nego u nekim drugim razvijenijim zemljama EU određuje kvalitetu življenja. Kod nas se opremljenost elementima socijalne i tehničke infrastrukture znatnije smanjuje s veličinom naselja. Pritom, prometna infrastruktura još nije na onoj razini koja građanima koji žive izvan urbanih središta može omogućiti jednostavnu dostupnost potrebnih javnih usluga i dobara. Istina, dio tih nepovoljnih trendova počeo se mijenjati zahvaljujući projektima financiranima sredstvima EU koji su namijenjeni podizanju razine kvalitete življenja u ruralnim i perifernim prostorima. No riječ je o mjerama čiji su efekti često dugotrajni pa ćemo za njihove eventualne učinke na popravljanje demografske situacije morati pričekati još neko vrijeme – zaključuje Miletić.
Svaki dan sam sat i 40 u autu da bih došao i otišao 9 km do posla. Da željeznicom mogu doći iz kruga od 70 km za pola sata kao sav normalan zapadni svijet, ne bi mi palo na pamet živjeti u zagrebu.