U samo nekoliko dana o Oluji smo mogli čuti svašta. I najviše od
njezinih protivnika i osporavatelja, te onih koji u njoj nisu
sudjelovali, ne samo fizički nego ni emocionalno. Dok su Vojislav
Koštunica i Boris Tadić o Oluji govorili isto što i prošle godine dok
se još nisu grlili s predsjednikom Stipom Mesićem i Ivom Sanaderom,
istodobno smo se suočili i s novom i osebujnom "kulturološkom analizom"
Oluje, Hrvatske vojske i posljedicama izmišljenog kulturnog modela na
poratnu i današnju Hrvatsku.
Za prekid idiličnog profesionalnog i multietničkog razvoja HV-a
okrivljen je nekad nepoznati vojnik toga HV-a, Marko Perković zvani
Thompson! Jer da su njegove "Čavoglave" presjekle tu idilu i nametnule
kulturu "turbo-folk nacionalizma", koja je agresivno potisnula do tada
u HV-u prevladavajuću rock-kulturu i gradske mladiće koji su je u rat
donijeli! Tako su, umjesto urbanih mladića koji su u rat krenuli, "a
nisu mrzili Srbe", u krupni plan izbili njihovi antipodi, ruralni
tipovi, obožavatalji hrvatskog turbo-folka i, valjda, profesionalni
mrzitelji Srba!
Ako su "Čavoglave" mogle izazvati kulturni rez u Hrvatskoj vojsci,
izazvati njezinu kulturnu regresiju, odnosno nacionalnu euforiju, onda
su "Čavoglave" valjda najdojmljivija ratna pjesma nakon Lili Marlen! Od
jedne obične nacionalne budnice već se godinama stvara nacionalistička
nakaza. Sada čak eto i kulturna i duhovna vododjelnica HV-a! Dakle, HV
prije "Čavoglava" i poslije "Čavoglava"!
Da od te davorije nije stalnim podvođenjem pod oznaku "nacionalistički
primitivizam" vulgarizirana njezina domoljubna i budnička bit, bila bi
svrstana u ratni rock. Jednako kao "E moj druže beogradski" Jure
Stublića, "Hrvatska mora pobijediti" Davora Gopca ili "Lupi petama"
Jasenka Houre. Demonizacija "Čavoglava" bila je stalna, pa je dovedena
čak dotle da se toj pjesmi pripisuje i negativna kulturološka
preobrazba Hrvatske vojske!
Ako je poželjni nacionalni kulturološki model ono što je kao koncert u
čas Oluje sklepano u Kninu i ponuđeno na HTV-u, onda "evala"! Ako se
Tompsona, kao oličenje proskribiranog "primitivnog kulturnog obrasca",
zbog prostora za takve "kulturne priredbe" protjeralo u Čavoglave, onda
je to zbogom pameti! Ako Televizija ne može u čast Oluje jednom
godišnje ponuditi nešto na razini nacionalnog značenja Oluje, onda je
bolje da ne "daruje" ništa.
Osim ako mlačna kninska splačina sastavljena od anonimnih plesnih
skupina, pjevača iz prošlih vremena, malo znanih klapa i lokalnih
folklornih grupa, nije hrvatski poželjni kulturni model? Ne bi se
trebalo čuditi jer sve što je nacionalno bezlično, što "niti
smrdi niti miriše" u hrvatskom corpus separatumu, u odsječku nacionalno
bezlične a politički pomodne Hrvatske, koja se danas busa da je
okrenuta "europskim vrijednostima", odvajkada se dočekuje dobrodošlim.
Ispod izmišljene priče o kulturnim modelima, koji da su nekoć postojali
u HV-u, zapravo stoji stara tomašićevska sociološka matrica o modelima
"ravničarskog" i "dinarskog tipa kulture". Kao što se tada laskalo
"ravničarima", a kaštigalo "dinarce", tako se sada podilazi
"rock-generaciji", a grdi "čavoglavce". A niti su prvi bez ostatka
tolerantni i uljuđeni gradski dečki niti su drugi bez iznimke
primitivne seoske barabe.
Hrvatskoj je vojsci uspjelo što ukupnom hrvatskom društvu nije. U
Hrvatskoj vojsci je realizirana i ideja nacionalne pomirbe i
kulturološke snošljivosti. Bez te opće simbioze i sveopćeg patriotizma
Oluja bi propala. Da su "Čavoglave" bile tako moćno destruktivne, kako
se danas fantazira, Hrvatska bi se vojska raspala ne samo na pobornike
"rocka" i "turbo-folka" nego i na "proste faktore".
BIJEDA POLITIKE
