Oltar i ambon (povišeno mjesto smješteno na spoju svetišta i broda crkve, namijenjeno čitanju biblijskih tekstova u liturgiji) u novoj crkvi svetog Nikole Tavelića u Brnazama kod Sinja, rad akademskog kipara Zvonimira Šepata, poklon su Brnazama Ive Delonge, Sinjanina sa zagrebačkom adresom, i njegove obitelji. Spojio je tom donacijom ljubav prema rodnom kraju, divljenje prema umjetnosti i vjerovanje u Čudotvornu Gospu Sinjsku.
Brojne sinjske veze
- Moja baka je iz Brnaza, rođena Marić, udata je Filipović-Grčić i to me potaknulo na donaciju. Fra Mirko Marić, zadužen za crkvu sv. Nikole Tavelića u Brnazama je moj prijatelj od davnina i tako smo došli do ideje da darujem crkvi ono što joj je najpotrebnije, a ujedno pravim umjetničkim djelima - govori Ivo Delonga o motivima za donaciju koja je obradovala ne samo fra Mirka, nego i brojne vjernike Brnaza i Cetinske krajine.
- Bio sam upućen u rad Zvonimira Šepata i predložio sam fra Mirku da on napravi skicu oltara i ambona. Fra Mirko ju je poslao u Provinciju i oni su je prihvatili - pripovijeda nam Delonga kako je tekao put od ideje do realizacije.
- Iako u crkvi još traju radovi, oltar i ambon su na mjestu. Presretan sam, zato što je narod oduševljen kiparskim izričajem. Svima se jako svidjelo, baš kao i moja priča o baki Marićki koju sam jako volio - govori Delonga kojega smo zamolili da nam se kratko predstavi.
- Imam sedamdeset godina, rođeni sam Sinjanin, bio sam u Alci 10 godina kao alkarski momak, 12 godina u upravi VAD-a. Živim u Zagrebu, ali srce me vuče prema Sinju. Svojim primjerom želim pozvati i druge koji mogu da pomognu Sinju - kaže Delonga.
Kipar Šepat također je zadovoljan kako su se njegove umjetnine uklopile u ambijent crkve.
- To je nastavak moga opusa Krista pod plaštem. Kristov lik sam u crtežu, u uljima i u skulpturi uvijek prikazivao prekriven plaštom. Zašto? Krist pod plaštem zapravo je tajna, čistoća i moralna vertikala. Nigdje, ali baš nigdje u Bibliji ne opisuje se kako Krist izgleda. Jedini poznati opis onaj je kad su ga vidjela tri apostola, ali i oni o portretu govore samo to da mu je lice sjajnije od sunca. To je jedini opis - kaže Šepat. Napominje kako je, kada je predstavio svoj opus u zagrebačkoj Gliptoteci, pomoćni zagrebački biskup mons. Šaško napisao tekst u kojem s teološkog aspekta potvrđuje kako je on u pravu.
- Postavili su mi pitanje što je s crtežima Michelangela ili Rembrandta, a ja sam im odgovorio da su to likovi njihovih susjeda. Ja sam htio da ljudi o Bogu i Kristu promišljaju na duhovan, a ne materijalan način. Prikaz Kristova lika svaki put je drukčiji, a fra Bonaventura Duda, koji je bio moj prijatelj, bio je oduševljen mojom idejom i rekao mi je: ‘Vi slikate Krista u kakvoga ja vjerujem, koji je tajnovit, mističan. A to je Krist čistoće, bjeline, istine i savršenstva, a umjetnici se trude što više krvi proliti po njemu’ - priča nam Šepat što se krije iza bijelog trogirskog kamena, zvanog “sveti Ilija”, od kojeg je napravio oltar i ambon.
- Trudio sam se da oltar bude više kiparski, manje zanatski, tako da je s prednje strane reljef koji prikazuje tu draperiju koja se spušta s neba kao vječno svjetlo i kao da prolazi kroz Kristovu krunu koja je smještena s desne strane u gornjem kutu. Draperija se proteže preko cijele prednje strane oltara i završava s euharistijom i pretvorbom kruha i vina, odnosno grožđa u Kristovo tijelo i krv. Na ambonu sam napravio istu tu draperiju koja se spušta od Duha Svetoga i pada na Bibliju. Poruka Duha Svetoga prolazi preko Biblije i očituje se vjernicima prilikom čitanja evanđelja - pojašnjava Šepat čiji je rad, nakon što su oltar i ambon postavljeni u brnašku crkvu, oduševio sve koji su ga vidjeli pa je Franjevačka provincija Presvetoga Otkupitelja iz Splita naručila da za brnašku crkvu sv. Nikole Tavelića napravi i svetohranište.
- Očito su bili zadovoljni kada su odlučili zadržati taj moj umjetnički rukopis i u daljnjem opremanju crkve. Naručeno mi je da napravim tabernakul koji je zamišljen kao reljef u bijelom kamenu visine 280 centimetara, na vrhu su dvije Kristove ruke iz kojih dolazi ta draperija koja grli onaj središnji dio, kuglu u kojoj će biti smješteno svetohranište. Ujedno, predstavlja i svijet koji Krist grli uz poruku: “Nikoga od vas neću ostaviti do kraja svijeta!” - opisuje Šepat novi rad.
Već je napravio gipsanu skicu visine 80 centimetara koja se fra Mirku i Provinciji svidjela.
- Šepat je odlično napravio oltar i ambon pa smo odlučili da sve bude u istom stilu i povjerili mu i svetohranište, u kojem svećenik drži preostalu hostiju nakon pričesti. Radovi na crkvi napreduju dobro, zahvaljujući brojnim donatorima koji pomažu njezinu gradnju - kaže fra Mirko.
Četiri zvona na zvoniku
Gradilište za crkvu sv. Nikole Tavelića u Brnazama 11. studenoga 2018. blagoslovio je provincijal fra Joško Kodžoman i položio temeljni kamen. Crkva se gradi prema nacrtu arhitekta Ivana Vulića. Nalazi se na parceli površine 3636 kvadrata, ukupna površina crkve je 1696 kvadrata, a liturgijski prostor je na 438 kvadrata te ima 300 sjedaćih mjesta. U srpnju 2020. prvi put zazvonila su zvona s novog zvonika koji krase četiri zvona. Najveće je posvećeno Blaženoj Djevici Mariji, Čudotvornoj Gospi Sinjskoj, drugo sv. Nikoli Taveliću, treće sv. Franji Asiškom i četvrto sv. Anti Padovanskom. Zvona su darovali franjevci Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja crkvi sv. Nikole Tavelića u Brnazama: fra Mirko Marić (kum crkve), fra Marinko Vukman, fra Stanko Dotur i fra Petar Gulić. Radovi su gotovi, uređenje crkve bliži se kraju. Šepat otkriva da će se, kada se budu blagoslovili oltar i ambon, blagosloviti i svetohranište, što bi trebalo biti do kraja godine.
