Papa Franjo drži da je neodrživ sadašnji svjetski ekonomski sustav jer je usmjeren na jurnjavu za profitom. Da raste rascjep između bogatih i siromašnih slušali smo oduvijek, ali razlika nije bila nikada tako duboka kao danas. Nejednakosti su bile vezane za vlasništvo nad dobrima, odnosno bogataš je bio onaj koji je posjedovao nekretnine, a danas bogataši posjeduju ključeve znanja. Udaljenost između bogatijih i onih koji imaju manje znatno je povećana. Primjer, u FIAT-u je pedesetih godina delegirani upravitelj imao godišnji dohodak 50 puta veći od radnika sa srednjom plaćom, a danas je u istoj automobilskoj industriji omjer u plaći jedan naprama 600.
Kada Franjo kaže kako nismo prisiljeni nastaviti prihvaćati i tolerirati da se neki osjećaju više ljudima od drugih, kao da su rođeni s većim pravima, onda poziva na pravo na revoluciju ili, kako kaže, transformaciju u ekonomskom modelu. Bogatstvo nije samo koncentrirano, ono biva pretvarano u kulturnu hegemoniju. Nejednakosti bivaju opravdavane konceptom da je bogat zaslužio biti bogatim jer je genijalan, jer je nešto izmislio. Onaj tko je siromašan treba se, međutim, zadovoljiti s tisuću eura mjesečno jer nije bio sposoban ostvariti ništa inovativnoga.
Taj fenomen objašnjava i takozvanu ideologiju meritokracije prema kojoj svatko ima onoliko koliko zaslužuje. Sada se pojavila ideologija bogatstva koja prije nije postojala. To objašnjava i zašto nastaje populizam, suverenizam, objašnjava zašto se bune oni koji ne uspijevaju popraviti vlastite uvjete života. Predsjednik Papinske akademije, profesor Stefano Zamagni to mi je govorio u intervjuu objavljenom u Obzoru te kazao kako nije problem globalizacija, već ideologija globalizacije, ali globalizacija može biti usmjerena, kao što se usmjerava nabujala rijeka.
Ekonomiju kao znanost treba staviti u kontekst moralne znanosti. Franjo već godinama govori o potrebi velikih promjena u ekonomskom sustavu, a Papinska akademija stimulira druge da promišljaju. Franjo ne upotrebljava riječ reforme. Papa kaže kako treba prihvatiti strategiju transformiranja. Reforme su dobre u redovnim situacijama, a mi smo u izvanrednom stanju. Hoće li biti shvaćen ili ponovno etiketiran kao komunist?
Ako ovaj papa to promijeni, više moj papa nije.Ja ću i dalje ostati katolik ali mi on papa neće biti jer ga ja osobno neću uvažiti.