Je li Munib Suljić pokajnik ili pokojnik? Pitanje je to koje se nameće nakon vijesti da je čovjek s Interpolove tjeralice, kojega je Hrvatska tražila zbog ratnog zločina, uhićen u Haagu. U istom onom Haagu od kojega većina građana ove države, baš kao i građani država u našem okruženju, zazire kao vrag od tamjana.
Naime, teško je vjerovati da je netko tko je bio u bijegu, jer je pravomoćno osuđen na 12 godina zatvora zbog zločina nad civilima u Pakračkoj Poljani tijekom Domovinskog rata, dopustio da ga uhite, makar i slučajno, baš u Haagu. Istom onom Haagu koji s pomalo zastrašujućom upornošću već godinama istražuje ratne zločine svih zaraćenih strana na prostorima bivše Jugoslavije, pritom ne praveći razliku između žrtve i agresora.
Osim toga, svakom će promatraču sa strane osim mjesta uhićenja zasigurno u oči upasti i neobičan tajming tog uhićenja. Zanimljivo je, naime, da je Suljić uhićen ni mjesec dana nakon što je u javnost procurilo da je Haag još u veljači hrvatskom Državnom odvjetništvu ustupio svu dokumentaciju koju je prikupio istražujući Tomislava Merčepa i navodne zločine u koje je bio umiješan.
Prema nekim, doduše nepotvrđenim informacijama, jer svi službeni izvori šute, prije uhićenja Suljić je u Nizozemskoj bio barem mjesec dana. I za to vrijeme navodno se sastao s haaškim istražiteljima. Je li ta informacija točna ili je riječ o još jednoj špekulaciji, vjerojatno će se doznati tek ako se pokrene istraga protiv Merčepa. No, ne treba zaboraviti da je upravo Suljić, uz Igora Mikolu, suoptuženika iz Pakračke Poljane i sudruga u bijegu, bio jedan od najbližih Merčepovih suradnika tijekom rata.
Kao takav, zasigurno mnogo zna o svemu što se u Vukovaru, Gospiću i Zagrebu događalo za olovnih ratnih godina. Drugim riječima, vrlo je pogodan kandidat za eventualnog pokajnika. A da Haag jako zanimaju potencijalni pokajnici iz Merčepova okruženja, svjedoči i svojevremeni posjet haaških istražitelja Igoru Mikoli u vrijeme dok je zbog iznude "sjedio" u jednom od bosanskih zatvora.
Je li im Mikola tada rekao ono što ih zanima, nije poznato, no činjenica je da je nakon tog zatvorskog posjeta Mikolino sprovođenje na sud u susjedni grad organizirano pod neviđenim mjerama osiguranja. On sam na sebi je imao pancirku i kacigu, a cijelim putem do suda, kao i u sudnici, čuvali su ga do zuba naoružani specijalci.
Bosanske vlasti tada su objasnile da su imale dojavu o mogućem napadu na Mikolu. Je li strah za vlastiti život motiv koji je natjerao Suljića na pogrešan korak i na koncu ga doveo iza rešetaka, pitanje je koje ostaje bez odgovora. Zasad je samo sigurno da je Hrvatska od Nizozemske zatražila njegovo izručenje te da će se ono vjerojatno brzo dogoditi. Jer, bez obzira na to kakve je dogovore i s kime sklopio, zatvorska kazna na koju je osuđen Suljićeva je sudbina.
