U srijedu je Scott Parazynski svečano predao Georgeu Zamki, zapovjedniku posade koja će na shuttleu Endeavour poletjeti prema ISS-u 7. veljače, četiri komadića kamena s Mjeseca. To kamenje je Parazynski, prvi čovjek koji se može pohvaliti da je bio i u orbiti i na "krovu svijeta", nosio sa sobom kad se 20. svibnja 2009. popeo na vrh Mount Everesta. Tamo je odlomio jedan komadić stijene koji će skupa s kamenjem s Mjeseca odsad krasiti "dnevnu sobu" novog modula na Međunarodnoj svemirskoj postaji, "u vječni spomen na neustrašive istraživače, Neila Armstronga, Buzza Aldrina i sir Edmunda Hillaryja".
Četiri sitna fragmenta Mjesečeva kamena, ukupno teška 0.05 grama, jedan su od preostalih od 250 kompleta Mjesečeva kamenja usađenog u akrilik koje je Richard Nixon dijelio američkim građanima i stranim državnicima kao protokolarne darove. Skupa sa stijenom s Everesta, to "pustolovno kamenje" sad ide na ISS. Kako kaže čovjek koji će ih odnijeti, George Zampa:
- Ti kamenčići su već doživjeli više toga nego što ljudska bića mogu doživjeti u životu. Četiri milijarde godina bili su netaknuti na Mjesecu, a onda prošli uspinjanje svemirskim brodom koji je išao na Zemlju, pa ih je Scott odnio do granica ljudske izdržljivosti penjući se s njima na Everest. Već imaju znatnu povijest, a sad će nabiti još kilometraže.
Mjesečevo kamenje koje putuje na ISS nije prvo koje ide natrag u svemir: jedan 21-gramski komad lunarne stijene NASA je u ožujku 2009., u sklopu proslave 40. obljetnice odlaska čovjeka na Mjesec, poslala u orbitu na shuttleu Discovery i nakon nekoliko mjeseci u orbiti vratila na Zemlju. Taj kamen ima zbilja posebnu sudbu – njega se NASA obavezala vratiti natrag na Mjesec kad tamo ponovno krene let s ljudskom posadom i prvi čovjek nakon Eugenea Cernana (Apollo 17., u prosincu 1972.) opet zakorači na Zemljin satelit.
Ima onih koji će reći da je sve to s tim kamenjem najobičnija glupost, i što uopće imaju ljudi raditi u svemiru kad na Zemlji ima i bitnijih i prečih stvari koje treba napraviti i na koje treba trošiti novac, ali dok god se ide dalje i naprijed, možemo biti ponosni što pripadamo ljudskoj rasi koja stvari radi, kao što je rekao J. F. Kennedy kad je Amerikancima obećao Mjesec, "ne zato što su lake, nego baš zato što su teške". Ako samo "sjedimo gdje jesmo", mogli bismo isto tako biti i školjke.
Scott Parazit i George Zamka... to nešto iz Alana Forda.