Uvijek su jadranski turistički radnici ljeti u punoj pripravnosti. Stvari se i u normalnim godinama mogu promijeniti u zadnji tren. I što se gostiju tiče, i što se tiče konkurencije čiji se svaki potez može izazvati lančanu reakciju, pa i drugi moraju korigirati cijene, pojačati promociju ili već nešto slično.
Kako je biti turistički radnik ove godine, ne treba posebno objašnjavati. U sličnim okolnostima se nikada nije radilo, stvari se mijenjaju preko noći, situacija je neizvjesna praktički sve dok gost ne prijeđe hrvatsku granicu. No, i kad jednom dođe, posao nije završen. Neka promjena u njihovoj zemlji, kao što je, recimo, nedavna odluka nizozemske vlade da stavi Hrvatsku na narančastu listu, uznemiri i one koji se već uvelike kupaju i sunčaju. Sve skupa, stresa nikad više, a ishod manje izvjestan nego ikada.
U sezoni nakon koje svi u turizmu zaslužuju dugi kolektivni godišnji odmor - naravno, neće si ga moći priuštiti, jer uskoro počinje borba i za 2021., dakako, ima i propusta. Ili se, u najmanju ruku, neke stvari moglo malo bolje odraditi. Je li Hrvatska mogla, kao što je to uspjela s Njemačkom, Austrijom i Slovenijom, slomiti i nepovjerenje Nizozemske? Preporuku nizozemske vlade svojim državljanima da nakon posjeta Hrvatskoj odu u samoizolaciju, naime, mnogi će poslušati, i to je novi minus Hrvatskoj. Također, dobar je trenutak i da se zapitamo jesu li zaboravljeni gosti iz Italije?
Turizam se snažno orijentirao na zemlje iz kojih turisti mogu doći automobilima, što se pokazalo kao pun pogodak. U tom trenutku Italija, koja spada u autodestinacije, nije bila u prvom krugu interesa zbog velikog broja zaraženih. No, užasne slike s vrhunca pandemije u toj zemlji kao da su se zamrznule u glavama naših turističkih radnika. A takav si luksuz ove sezone ne mogu priuštiti. U vrijeme korone odluke se preispituju svaki dan, a u zemlji koja nam je lani dala zamalo 1,2 milijuna gostiju, situacija se stubokom promijenila.
Novozaraženih, dakako, svakodnevno ima, ali u odnosu na broj stanovnika u prihvatljivim brojkama. K tome, na Jadran se priziva, recimo, Britance, koji se također nisu riješili korone, a Talijane, kojima je puno lakše doći u Hrvatsku, kao da se otpisalo....
Ne znam zašto je samo u turizmu teško. Čim se druge grane privrede razlikuju? Istina je, da je turistika, građevinarstvo, auto industrija najosjetljivija na krize, a prehrambena, farmaceutska najmanje. Treba se suočiti s relanošću i slatkih kolačića koji padaju s neba sami od sebe ove godine neće biti, a kriza kojoj nitko ne vidi kraja tek će se zahuktati.