Oprosti, svi smo zakazali - najtočnije je priznanje ubijenoj Nizami Hećimović iz Gradačca. Uputio joj ga je čovjek koji je njezinu bebu zbrinuo odnijevši je iz lokve majčine krvi, koju je prolio njezin nevjenčani suprug. No to je ujedno i priznanje brojnim drugim ženama koje su ubili muškarci s kojima su bile bliske. Na njihove smrti i na sve propuste i ignoriranje opasnosti koji su tome prethodili godinama ukazuju ženske udruge u BiH, ali i u Hrvatskoj i ostalim zemljama, ali ta njihova upozorenja kao da odlaze u vjetar.
U posljednjih 20 godina u Hrvatskoj je ubijeno gotovo 400 žena. Samo prošle godine 13. Neslavna statistika govori da smo treći u EU prema broju nasmrt pretučenih, izbodenih, zadavljenih i na druge načine usmrćenih žena. Svim tim smrtima zajednički je naziv femicid, rodno uvjetovani oblik nasilja. O njemu se polemizira nakon svake od tih smrti, ali je femicid i dalje za naš kazneni zakon nepoznanica.
Jednako se pravimo da ne vidimo i sve ono što femicidu prethodi.
U analizi medijskog izvještavanja o slučajevima femicida 2012.-2016., koju je za Žensku sobu napravila Sanja Sarnavka, navedeni su rizični faktori. Vidi se da je u velikoj većini slučajeva femicidu neposredno prethodilo fizičko nasilje nad ženom, kao i to da je ono i prije bilo prisutno u vezi, da je postajalo sve brutalnije i češće te da je u zajedničkom domu bilo oružje i da je partner žrtvi prijetio ubojstvom, a ona ga je odlučila napustiti. U velikom broju slučajeva počinitelji su već bili prijavljivani zbog nasilja.
POVEZANI ČLANCI:
"Unatoč dokazanim rizičnim faktorima koji dovode do femicida, institucije i okolina ih vrlo često zanemaruju i ne čine ništa kako bi moguće ubojstvo spriječili. Žrtvi se najčešće ne vjeruje kad traži pomoć ili ne postoji volja da se nešto ozbiljno učini, unatoč moralnoj obvezi koju bi morali osjećati svjedoci/kinje te postojanju zakonodavnog okvira koji to zahtijeva od nadležnih institucija", stoji u analizi otprije pet godina, a isto vrijedi do daljnjeg.
Slično je i u susjednim zemljama, u tzv. regiji.
Zašto se stvari ne mijenjaju odnosno zašto se mijenjaju presporo možda je dobro objasnio bosanskohercegovački stručnjak za sigurnost Sandi Dizdarević. Objašnjavajući zašto su po pitanju nasilja u obitelji pomaci nikakvi unatoč tome što je za policijsku obuku izdvojen enorman novac, prstom upire u jedno obilježje karakteristično za tzv. balkanski mentalitet - patrijarhalno društvo. "Na nasilje nad ženama i dalje se gleda kao na pojavu koju žene trebaju trpjeti jer još živimo u patrijarhalnom sistemu", navodi stručnjak. Mnogi će reći da to nije točno. Ali dok god iz doma mora bježati žrtva, dok god se nasilnika pušta iz istražnog zatvora a da se ne obavijesti ženu koju je pretukao, dok god sudovi neujednačeno i mlako kažnjavaju nasilnike, zaista znači da to smatramo normalnim.
VIDEO Nevjenčana supruga je četiri dana prije ubojstva tražila zabranu pristupa, sud ju je odbio
