Kada netko četvrti put dobije mandat da vodi neku instituciju, onda je
to presedan, ali i svojevrsno čudo. Jer ne događa se često da netko i
četvrti put dobije mandat, kao što je dobio Nadan Vidošević, da čak
četvrti put bude predsjednik Hrvatske gospodarske komore. Vidošević je
jedan od rijetkih koji je za nešto takvo dobio priliku. Predsjednikom
HGK Vidošević je postao još prije dvanaest godina pa će, kada “odguli”
još jedan mandat, biti jedan od najdugovječnijih hrvatskih funkcionara.
Da nije početkom devedesetih ušao u politiku, nekadašnji mulac iz
splitskog Varoša sigurno nikada ne bi postao predsjednikom HGK ma
koliko bio sposoban ekonomist. Možda bi ostao u Splitu, bavio se
poduzetništvom, ostao ljubitelj umjetnina i “skupljač nekretnina”.
Demokratske je promjene Vidošević dočekao u splitskoj cementnoj
industriji i kao član HDZ-a. Tri je godine potom bio generalnim
direktorom Dalmacijacementa, možda i najpoznatije splitske tvrtke. Ali,
što je za Split i splitske prilike, a možda i za Vidoševića, još i
važnije: i uspješni predsjednik Hajduka. Kao istaknuti splitski
hadezeovac, stranački “dečko koji obećava” i saborski zastupnik,
Vidošević je došao u Zagreb s izgledima za uspješnu političku karijeru.
No iako se nije odrekao politike, spram “čiste politike” učinio je mali
otklon – prihvaćanjem mjesta ministra gospodarstva nije okrenuo leđa
politici jer je trebao njezinu potporu, ali je već tada pokazao namjeru
da se više bavi gospodarstvom. Uz suglasje HDZ-ova stranačkog vrha –
bez kojega se tada nije moglo postati ni predsjednikom udruge ptica
pjevica – postao je i predsjednikom Hrvatske gospodarske komore. Kada
je nakon “trećesiječanjske revolucije” vlast dobila koalicija,
očekivalo se da će među onima koji će morati otići biti i Nadan
Vidošević.
Očekivalo se to, kako zbog lukrativnog mjesta, a još više zbog njegove
stranačke pripadnosti. Ali usprkos takvim očekivanjima, Vidošević je
politički preživio. Očito je uspio uvjeriti novu vlast da je on više
gospodarstvenik, a manje političar. Cijelo vrijeme mandata koalicijske
vlasti Vidošević je nastavio balansirati između biznisa i politike.
Činjenica da nije bio smijenjen – a smjenjivani su zbog stranačke
pripadnosti i seoski lugari – pokazuje da je Vidošević znao način kako
zadržati vlast.
Tada mu je (i) iz HDZ-a zamjerano da je, kako bi “sačuvao fotelju”,
pristao u sklopu tadašnje politike “izvoza demokracije” voditi hrvatske
gospodarstvenike u prvi posjet Srbiji. Ali ni to, a ni to što je “bio
podoban” koalicijskoj vlasti, nije Vidoševiću osobito škodilo kada se
na vlast vratio HDZ, pa je i dalje ostao predsjednikom Hrvatske
gospodarske komore, ali i postao predsjednikom uprave Kraša, potom i
jedan od njegovih najvećih dioničara.
No, unatoč mogućem “sukobu interesa”, kao jedinom kandidatu,
jednoglasno mu je dan novi mandat čelnika HGK. Kako mu je to već
četvrti mandat, izgleda da je Vidošević nezamjenjiv. A ako je netko
istodobno i predsjednik državne Komore i direktor jedne od najboljih
tvrtki u državi, onda to izgleda kao da je i najsposobniji
gospodarstvenik u državi.
Osoba tjedna
