Više od dvije stotine osnovnoškolaca iz cijele Hrvatske okupilo se na natjecanju iz robotike na kojem su najbolji među najboljima iz 40 natjecateljskih regija unutar Hrvatske odmjeravali svoje vještine u programiranju robota. Natjecanje je održano u Zagrebačkome inovacijskom centru smještenom unutar Zagrebačkog velesajma, a najbolji mladi hrvatski robotičari imali su zadatak unutar nekoliko sati programirati dva robota čiji je cilj bio pomoći građanima u održavanju urednosti grada, i to tako da odnesu prikupljeni i sortirani otpad te operu ulicu vodeći računa o uštedi energije.
Svakoj ustanovi novi senzor
– Ove godine odlučili smo se za temu sortiranja otpada u gradu jer smo htjeli iskoristiti novi senzor koji smo donirali svakoj ustanovi koja je uključena u Croatian Makers ligu, a to je senzor za prepoznavanje boje, i na temelju toga onda smo osmislili priču da prepoznavanjem boja roboti moraju skretati po stazi, prepoznati vrstu otpada i slično – objašnjava Ana Tolić, iskusna edukatorica Instituta za razvoj i inovativnost mladih (IRIM) koja je ove godine i osmislila zadatak. Završno natjecanje koje je počelo u 11.30 sati otvorila je ministrica znanosti i obrazovanja Blaženka Divjak koja je dala podršku tom projektu koji na raznim razinama okuplja više od pet stotina škola diljem Hrvatske.
U finalu je sudjelovalo ukupno 80 timova koji su prethodnih mjeseci morali proći četiri kola natjecanja da bi izborili svoje mjesto u velikoj završnici. Iako je natjecanje službeno počelo malo prije podneva, djeca su sa svojim mentorima i/ili roditeljima počela pristizati već oko 10 sati te raspravljati o tome kako najbrže programirati malene robote da bez greške pokupe smeće, razvrstaju ga, počiste ulice...
Podrška ministrice Divjak
– Ove godine posebno mi je drago da vidim gotovo podjednak broj dječaka i djevojčica koji se natječu, što nam samo pokazuje da barem među mladima postoji jednakost prilika za svakoga da ostvari svoj san – kazala je ministrica Divjak koja je natjecanje obišla uz osnivača IRIM-a, inovatora Nenada Bakića. Inače, svaki od timova imao je dva robota na stolu koja su morali zasebno programirati, a dobili su ih još početkom školske godine te s njima postupno učili raditi. Najmlađi natjecatelji koji su u robote preko računala spretno unosili linije koda nisu imali ni deset godina, a za rješavanje prve faze zadatka nekima od njih trebalo je tek – desetak minuta.
Još kad bi imali industriju u kojoj bi ovi nadareni učenici vidjeli budućnost ....