Ne jednom vodila se diskusija je li upravo čovjek Zemljin najveći neprijatelj. Primjerice, prije nekoliko godina raspravljalo se žestoko o tome je li upravo čovjek uništio megafaunu, vrste velikih životinja, čijih je 36 vrsta ili nestalo u posljednjih dva milijuna godina ili su ih zamijenile manje vrste.
Među takve velike životinje, ukupno 36 vrsta kojih danas više nema, spadaju sabljozube mačke, vunasti mamuti, divovski dabrovi. Neki dokazuju kako njihov pad počinje pojavom čovjeka, a drugi to negiraju tvrdeći kako se čovjek bavio lovom samo na mamute i mastodonte.
Pa se raspravlja i o načinima na koje bi čovjek na kraju mogao konačno i uništiti planet na kojem živi. Najvjerojatniji su scenariji nuklearni armagedon, umjetno izazvan globalni ekocid, umjetna inteligencija, namjerno izazvana pandemija, globalno zatopljenje, novi svjetski rat pa čak i prozaični razlozi poput katastrofe na nekom uređaju poput Velikog sudarača čestica.
No, za Johna Vidala, urednika ekologije u britanskom The Guardianu, stvari poput nabrojenih tek su posljedice nekoliko općih ljudskih djelovanja kojima čovjek aktivno radi na uništenju vlastite planete. On pri tome misli na hiperkonzumerizam koji je dominantna snaga među ovim aktivnostima zajedno s disfunkcionalnim ekonomskim modelom koji ga podržava, navodi on u svojem zapisu na stranicama The Guardiana.
Ta pojava odgovorna je za stvaranje nevjerojatnih količina otpada i šteta po ekologiju. Potrošačko društvo počiva na slobodnom tržištu, a ima poštovanja jedino prema tempu, kratkom vijeku trajanja i količini prije efikasnosti. Korporativna je moć potencijalni otac katastrofe.
Današnje najveće korporacije zapošljavaju tek nekoliko milijuna ljudi, razmjerno malo u odnosu na opću populaciju, no imaju utjecaj na 80 posto Zemljina pučanstva. Na svijetu se danas vozi oko dvije milijarde automobila, od kojih tek mali postotak možemo nazvati zelenima.
Za 20 godina taj bi se broj mogao udvostručiti, podsjeća Vidal. Sličnom brzinom buja i čovječanstvo. Sada nas je 7,5 milijardi, a do 2025. godine taj bi broj mogao narasti na devet, pa čak i deset milijardi. Svi ti ljudi žele svoje automobila, računala...
Gubitak obradive površine očito je izravno vezan sa životnim uvjetima, no kao da za to nitko ne mari jer loše gospodarenje obradivom površinom i šumama uvjetuje stalno njihovo smanjenje koje ne prati stvaranje novih površina. Održanje nejednakosti nije ništa manja opasnost za budućnost Zemlje.
Hiperkonzumerizam nekih znači manje zadovoljstvo mnogih onim što imaju. Jaz između bogatih i siromašnih ne prestaje se širiti. Logično je kako održavanje tog jaza ne pridonosi boljoj budućnosti, odnosno održivom razvoju planete. Jer ide ruku pod rukom s ilegalnom trgovinom rijetkim vrstama koja danas vrijedi nekoliko stotina milijardi dolara godišnje, navodi Vidal.
Sve nabrojeno moralo bi biti razlogom intervencije već danas. Ili će priroda kakvu znamo našim pogledima biti izložena tek u arhivskim dokumentarcima, upozorava Guardianov urednik.
>> Veliki igrači: Ovih 10 kompanija kontrolira cijelu svjetsku prehrambenu industriju
Tek sada ste to doznali.To znaju vec i vrapci na grani.