Čašu crnog vina popili bi, nakon posla, i Marko Marulić, Petar Hektorović i – Hanibal Lucić. Pilo se vino na razmeđi srednjeg vijeka i novog doba, dečki iz Splita i Hvara u ono su doba u 15. stoljeću, konkretno, uživali u – čaši sorte tribidrag. I nasljedna sorta njima omiljenog tribidraga će s vremenom završiti u SAD–u. Nazvana – "zinfandel". Dugo su Amerikanci tražili trag, otkuda ta sorta, a koju su počeli uzgajati u 19. stoljeću, na njihovim kontinentu. U Kaliforniji su taj misterij Zinfandela zvali i "Zinfandelovim kodom", a s pomoću DNK analiza, nakon gotovo stotinu godina istraživanja vinske zagonetke po cijelom svijetu, pronašli su ga konačno u – Hrvatskoj. Imao je isti genski profil kao i – kaštelanski crljenak. No, ostaje pitanje, i dalje, kako je dalmatinski crljenak dospio u SAD?
Naš enolog Tomislav Veseljak (40), Slavonac iz zagrebačkog Trnja, koji je radio vino na svim stranama svijeta, od Napa Valleya, do vinograda u Sud de Franceu i Lyonu, sve do Novog Zelanda, a danas proizvodi prvi hrvatski craft cider Buzdovan, odnosno vino od jabuka, opisuje u detalje tu vinsku misteriju. Uostalom, i sam je radio u američkim vinarijama, u kojima se proizvodi – Zinfandel, govori iz prve ruke. – Kaštelanski crljenak, vinska sorta crnog grožđa, je sinonim za sortu crnog grožđa talijanski primitivo, odnosno Kaliforniji zinfandel. Profesor Edi Maletić, s katedre za ampelografiju zagrebačkog Agronomskog fakulteta, upravo to je u svojim istraživanjima i potvrdio. Da su sva tri vina – ista sorta, ali različitog imena. Nama je vrlo bitno što su roditelji naše najpopularnije crne sorte – plavca malog, upravo kaštelanski crljenak, odnosno zinfandel, te kao drugi roditelj sorta dobričić.
Kojim putem je kaštelanski crljenak došao do – Kalifornije?
– Morem, a kojim drugim? Jer, u SAD–u ga nije bilo. Stvar je vrlo logična. Egzodus stanovništva, pogotovo Dalmatinaca i otočana poput Šolte, Brača, Hvara i stanovnika dalmatinskog priobalja, u doba osamdesetih godina 19. stoljeća, bio je uzrokovan i – bolesti vinove loze, odnosno nametnikom filokserom. Ta se bolest pojavila u Francuskoj tamo 1870.–tih, širila se Mediteranom, pa zatim cijelom Europom. Kada su naši odlazili u novi svijet, a vinogradarstvo im je ovdje bilo forte, sa sobom su ponijeli i sadnice kaštelanskog crljenka. Krenuli su prema Novom Zelandu, ali i prema Čileu, Argentini, pa i Kaliforniji – priča enolog Veseljak.
I na novom tlu je crljenak uspijevao?
– Američka je podloga otporna na filokseru, uostalom i danas su vinogradi Starog kontinenta na američkoj podlozi, tako se doskočilo u novo doba tom problem. Korijen se cijepi na sortu. Bio to crljenak, merlot ili graševina.
VEZANI ČLANCI:
Je li kaštelanski crljenak mogao i ostati tek sorta koju pamti povijest da Dalmatinci nisu otputovali u daleki svijet?
– Da, ostao bi vjerojatno zaboravljena stara sorta, ali srećom došlo je do njegove revitalizacije upravo na američkom tlu, gdje je poznat i razvikan upravo kao zinfandel.
A otkuda crljenak u Italiji? Tamo se sorta zove primitivo.
– To je još lakše objasniti, jer pretpostavlja se kako su i Rimljani i Mlečani svojim brodovima s naših otoka odvozili u talijansku Pugliu sadnice prethodnika kaštelanskog crljenka. I nazvali ga, eto, positivo.
Može li se kaštelanski crljenak kupiti i u našim trgovinama?
– Ima ga na policama vinoteka, rade ga vinarije iz Kaštela poput Matele, Perišina, Bedalova… Ali da, i mi možemo uživati u njemu bez velike potrage.
Kakav je okus?
– Voćni okusi su naglašeni. Sama sorta daje visoke alkohole s naglašenim bobičastim voćem poput kupine ili šljive.
Radili ste u mnogim svjetskim vinarijama, koliko su stari nasadi zinfandela u Kaliforniji?
– Više od godine dana proveo sam u vinarijama oko Sonome Countyja i Nappa Valleyja, koje su svjetske vinarske destinacije, tamo radi preko 400 vinarija, a u razvikanoj vinariji Geyser Peak, gdje sam bio pomoćnik glavnog enologa, radili smo sa sortama zinfandela starijima i od stotinu godina. Macerirali, fermentirali stare sorte. Jedan od kupaca koji je dolazio u tu vinariju bio je i Francis Ford Coppola, zaslužan za filmove "Kum".
Vratili ste se s Novog Zelanda u Hrvatsku kako bi proizvodili – cider, jabučno vino. Zašto?
– Jabuka može dati sličnu kompleksnost kao i grožđe. A mnoge svjetske velike vinarije jade i – jabukovaču. U Hrvatskoj smo, moj poslovni partner Dino Mehulić i ja, jedini koji, uz mnoštvo craft piva, rade – craft cider. Vidimo mnogo mogućnosti u našoj zemlji, ono što je vani hit, kod nas je tek u povojima. Želim to primijeniti i kod kuće... pa vidite i na primjeru crljenka da naše sorte su hit u svijetu, zašto isto ne bi bilo i s jabukama? Štoviše cider Buzdovan je isključivo od starih hrvatskih sorti jabuka, koje i - sadimo sami…
VIDEO Advent je sve bliže: Na Trgu kralja Tomislava u Zagrebu postavlja se omiljeno klizalište
Bravo, sve najbolje!