Obitelj, posao i topli dom bili su Davorova svakodnevica, a prije nekoliko godina se rastao te ostao bez posla. Riječ je o čovjeku u ranim četrdesetima koji je nakon razvoda ponovno ušao u jednu vezu, ali on nije bio emocionalno spreman te se rastao i od te osobe. "Nakon toga sam opet ušao u jednu vezu nespreman emocionalno, pa sam se odselio i od te osobe, ali na ulicu", rekao je za Dnevnik Hrvatske radiotelevizije.
Nekoliko godina živio je na zagrebačkim ulicama, a kada je doznao da se u njegovom rodnom Čakovcu otvorila Stambena zajednica za beskućnike odlučio se raspitati ima li tamo mjesta i za njega te sada tamo boravi već pola godine.
Bivši beskućnik Davor ima 15 godina radnog staža te se nada skorom poboljšanju zdravstvenog stanja kako bi se mogao ponovno zaposliti. Zbog problema s kralježnicom kaže da bi mogao raditi četiri sata dnevno, a da bi mu osam radnih sati bilo previše.
POVEZANI ČLANCI:
Voditeljica Centra za beskućnike Čakovec, Vlatka Vincetić rekla je da u Centru svjedoče raznim teškim životnim pričama te da se svaka osoba može naći u teškoj životnoj poziciji. U Centru za beskućnike Čakovec trenutno živi još sedam muškaraca i dvije žene koji si sami kuhaju, peru robu i čiste sobe. "Uključuju se u aktivnosti koje organizira Crveni križ, od pomoći starijima, cijepanje drva, uređenje okućnica" napomenula je Vincetić.
Također, dolaskom hladnijeg vremena u čakovečki Crveni križ prima sve više dojava o ljudima bez smještaja, a ondje ima još šest slobodnih kreveta. Vincetić je nadodala da je strah od popunjavanja kapaciteta opravdan te smatra da bi kapaciteti mogli biti popunjeni već u prosincu.
Izgradnja Centra za beskućnike Čakovec financirala je Europska unija s iznosom od milijun i 800 tisuća eura, a novac za rad Centra osiguravaju gradovi i općine Međimurske županije.
POVEZANI ČLANCI:
VIDEO: Druga skupina Hrvata vratila se iz Gaze: To nije rat, to je masakr
Od svega mu je najteže raditi. Sve više će biti takvih kada znaju da mogu biti na grbači društva, da nema gladi i još ima topli krevet. U bivšoj šugoslaviji je bilo malo takvih, jer nisu imali nikakva prava, nikakva primanja i morali su zaraditi barem za kruh, jer bi umrli od gladi, a glad je najveći pokretač aktivnosti.