Prijateljice, ugledne dame koje su prije nekoliko dana vlakom doputovale iz Rijeke u Fužine kako bi s obitelji uživale u svježem goranskom zraku, taman su se s djecom vraćale s prijepodnevne šetnje mjestom. U svojim dugačkim raskošnim haljinama, u krznenim kaputima, isticale su se u mnoštvu. I dok su svojim mališanima skidale snijeg s odijelca, nisu primjećivale da se središnji trg u mjestu polako puni stanovnicima Fužina; od uglednika do radnika, kuharica, majki s mališanima, lokalnih pekara, mesara, pa sve do gostiju koji su u Fužine dolazili čekati dolazak Nove godine. Bilo je oko podneva, Stara je godina, taman prije ručka, kada su zimski minusi popustili koliko su mogli, kako bi ljudima bilo ugodno na otvorenom. Jer, reći će vam svaki Goranin, u Gorskom se kotaru Nova ne dočekuje navečer na otvorenom – hladnoća je prevelika za to, a često je i previše snijega na ulicama, tako da se prve sekunde Nove čekaju unutra, na toplome. Okupili su se ovoga puta na poziv lokalnih dužnosnika, kako bi napravili jednu zajedničku, ležernu fotografiju koja će svjedočiti o Fužinama i njezinim stanovnicima na prijelazu u novo – 20. stoljeće! Stotinu godina kasnije, ta je fotografija postala dio povijesti mjesta u Gorskom kotaru koje ima najdulju tradiciju bavljenja turizmom od svih mjesta na kontinentu Hrvatske.
Nismo tada ni slutili
– Bila je to odlična ideja, mogli bismo i mi napraviti nešto slično i dočekati novi milenij na isti način – razmišljali su na kraju 20. stoljeća ponovno u Fužinama. Ideja je postala povijest, ali i temelj novog brenda zbog kojeg su Fužine danas poznate diljem Hrvatske, ali i šire i zbog koje je u podne na Staru godinu u središtu Fužina i mnogostruko više ljudi no što ih čitava općina ima tijekom godine! Ispraćaj Stare i doček Nove u Fužinama postao je brend koji traje puna dva desetljeća i koji je potpuno promijenio mjesto. Od oko tri tisuće noćenja s početka 21. stoljeća, Fužine dvadeset godina poslije godinu završavaju s više od 31.000 noćenja. Samo taj podatak govori u prilog koliko je ova jedinstvena ideja pridonijela razvoju turizma u mjestu koje danas ima 700 stanovnika, a čitava Općina Fužine oko 1500. Dok, usporedbe radi, u podne u mjestu Novoj je znalo nazdraviti i do 12.000 ljudi!
U godini u kojoj slave 145 godina organiziranog bavljenja turizmom, mještani i njihovi gosti poljubili su se u podne na mjesnom igralištu, pored bajkovitoj jezera i prvi u Hrvatskoj zaželjet si sretnu 2020.
– Nismo tada niti slutili što ćemo imati danas. Razmišljali smo na kraju 20. stoljeća kako ispratiti tih stotinu godina iza nas i dočekati novo stoljeće i sjetili smo se da su naši preci osmislili formulu za to. Odlučili smo je ponoviti; kako su tih godina postali popularni dočeci na otvorenom, mi smo to prilagodili Gorskom kotaru; okupili smo mještane ispred zgrade u samom središtu Fužina i slikali se; napravili smo čitav niz fotografija, slikali su se mještani, naš Puhački orkestar, zborovi, udruge, vodstvo općine, vatrogasci, ma svi u mjestu, ali i ponovno naši dragi gosti, mahom turisti iz Dalmacije. Nazvali smo taj susret “Pozdrav tisućljeću”. Skuhali smo si kobasice, vino; družili se, pjevali, plesali. I tako je i naša generacija obilježila ulazak mjesta u novo tisućljeće. No, ta se ideja tada dopala našim gostima, pa smo je ponovili sljedeće godine. Prvih nekoliko godina bila je to manifestacija, druženje uz ples, pjesmu, jelo i piće u podne na trgu lokalnog karaktera, ali kako je priča dospjela u medije, i na dobar glas, interes je postajao sve veći, pa je broj posjetitelja narastao do pet tisuća. Dakle, nakon sedam-osam godina, kapacitetom je manifestacija prerasla trg, pa smo je preselili na obližnje igralište kamo dođe između osam i 12.000 gostiju, ako Nova pada na vikend, i to iz čitave Hrvatske, pa i Slovenije – kaže nam Marinko Jakovljević, tadašnji i aktualni direktor Turističke zajednice općine Fužine.
Osim njega, ideju su podržali i osmislili i tadašnje načelnica Ela Korica, Vesna Delak Merle, članica Poglavarstva, Miljenko Fak, predsjednik Turističke zajednice, ali i brojni drugi, poput Josipa Mihaljevića, tada direktora lokalnog Komunalnog poduzeća, Marinka Kauzlarića, poduzetnika, ugostitelja, poslije i načelnika Fužina.
Transformacija koju su Fužine doživjele sa svojim novim brendom vidi se već nakon silaska s autoceste; već kada se spuštate i prilazite kroz naselje Vrata, a posebno u Fužinama, fascinira uređenost kuća i okućnica. Tradicionalne kuće toga kraja; visoke prizemnice, s uređenim potkrovljem, velikim novim kosim krovovima, malim prozorima, pozdravljaju gosta raznolikim oblicima i bojama; kao da ste sa sterilnog asfalta autoceste, sišli u bajkovito, raznobojno malo selo u švicarskim Alpama. Jedina veća idila na ovakvoj slici bila bi da su kuće okružene snijegom: No, ipak je to Gorski kotar – i to će biti!
– To što ste vi zamijetili, naši gosti su vidjeli još davno. Fužine su izletničko mjesto, a turizam se počeo razvijati s izgradnjom željezničke pruge Karlovac – Rijeka 1873. Već tada lokalne novine javljaju o dolasku prvih izletnika iz Rijeke, Bakra, Kraljevice, sa Sušaka. Bili su to ugledni, bogati ljudi koji su putovali željeznicom. Iduće ljeto, opet pišu novine, izletnici dolaze organizirano, a na željezničkoj ih stanici dočekuju domaćini uz “limenu glazbu, domaći sir i odlični alpski lijek” – kaže nam sugovornik. Danas, dodaje, Fužine tijekom godine posjeti više od 70.000 izletnika.
- Činjenica je da su se 2000. otvarali prvi pansioni, restorani, bilo je nešto malo apartmana, oko tisuću dolazaka gostiju, 5200 noćenja tijekom godine, a malo se mještana bavilo turizmom. Dok se danas gotovo 20 posto stanovnika općine bavi turizmom. Razvijali smo našu priredbu Pozdrav tisućljeću kako je rastao interes gostiju, pa smo je s jednoga dana, proširili na zbivanja od tri dana i sada naš brend nosi naziv “Novogodišnja čarolija”. Družimo se uz koncert Puhačkog orkestra, hodamo s bakljama uz jezero Bajer do špilje Vrelo, i trećega dana ispraćamo Staru i dočekujemo Novu godinu uz vatromet, balonijadu i druga događanja. U zadnjih je nekoliko godina porastao i broj kafića, restorana koji nude domaću, tradicionalnu hranu poput raznih kobasica, jela od divljači, gljiva i bobičastog voća koje je specifično za ovaj kraj. I baš zahvaljujući tome što smo događanja proširili na tri dana, gosti ostaju u četverodnevnim aranžmanima. U novogodišnje vrijeme u Fužinama se doista traži krevet više, a broj stanovnika se udvostruči – kaže nam Marinko Jakovljević.
Mjesto danas ima oko 700 ležajeva u komercijalnom smještaju, a isto toliko i u vikendicama za odmor, a broj noćenja je s oko 5000 godišnje, narastao na više od 31.000 noćenja.
Zaustaviti iseljavanje
O promjenama koje je mjesto doživjelo unazad 20 godina priča nam i Miljenko Fak, ali i Marinko Kauzlarić, vlasnik Hotela Bitoraj u središnju mjesta. Na tome je mjestu još 1932. izgrađen prvi pansion u Fužinama, a zvao se Neda, po Nedi Andrić, kćeri vlasnika pansiona, kasnije uglednoj građanki Rijeke. Danas je hotel preuređen, dograđen i nudi ono što, kažu nam sugovornici, nedostaje Fužinama, a mnogi su privatni ulagači prepoznali; wellness, fitness. Kauzlarić je, kao načelnik Fužina, osmislio i projekt zbog kojeg su kuće u mjestu obnovljene i uređene.
– Dogovorili smo s bankama da lokalna samouprava plaća kamate, a ljudi su otplaćivali glavnice za kredit za uređenje kuće i okućnica. Od 2006. do 2012. to je bila popularna mjera, mnogi su je iskoristili i to je bio poticaj da dalje mještani uređuju sami. Zamah turizma tome je isto pridonio. Naš poznati doček Nove je odlična stvar, no ono što nam treba je veći “muving”, jer mi imamo goste u proljeće, a onda nam ljeti dolaze na Jadran. Moramo, dakle, brendirati svoju prednost, a to je mir, čista priroda, da smo na pola sata vožnje do Crikvenice, Krka, da se gosti mogu na moru kupati, a ovdje spavati, što je puno ugodnije, s obzirom na to da temperature noću ne prelaze 18 Celzijevih stupnjeva – dodaje Kauzlarić. Baš to prepoznali su gosti iz Nizozemske još iz vremena između dva svjetska rata. I on kaže kako je presretan u kakvu se atrakciju prometnula njihova ideja druženja na otvorenom u podne na Staru godinu. Osjeti se, kažu, da je zadnjih godina i sve više stranih gostiju u mjestu. Podaci kažu da čak 52 posto noćenja čine stranci, posebno ljeti, dok domaći gosti dolaze tijekom ostatka godine.
– Jezero Bajer karakteristično je za Fužine, oko njega je šetnica koja vodi do vrha Preradović, prekrasnog vidikovca. Po mjestu se možete voziti turističkim vlakićem ili kočijom ili se mogu unajmiti bicikli i jednom od 15-ak obilježenih turističkih ruta uputiti u obilazak. Špilju Vrelo, koja je uređena, godišnje posjeti i do 13.000 gostiju, a nova nam je atrakcija i vestern-grad Roswell. Na toj su lokaciji 2015. i 2016. snimani novi filmovi o legendarnom indijanskom poglavici Winnetou. Dobili smo odobrenje da kulise koristimo u turističke svrhe, pa smo gradić obnovili s više od pola milijuna kuna iz proračuna općine, Hrvatske turističke zajednice i Ministarstva turizma. Imamo i privatne inicijative poput Šumske bajke u naselju Lič i Zabavnog paintball parka u Vratima – dodaje Jakovljević.
Osim u Lovačkom domu, Hostelu Fužinarska kuća, Hotelu Bitoraj, gosti mogu odsjesti u pansionima, ali u zadnje vrijeme i u luksuznim vilama s četiri ili pet zvjezdica koje su pune i do 200 dana u godini.
– Kao i drugdje u Gorskom kotaru, tako je i u Fužinama depopulacija velika. Upravo razvoj turizma doveo je do toga da je puno ljudi koji tu ne žive kupovalo kuće koje su propadale u Fužinama i otvaralo smještajne kapacitete. To je dobro, no nas posebno veseli i što se sve više domaćih ljudi odlučuje baviti turizmom; kao primarnom ili usputnom djelatnosti. Veseli nas što imamo pet-šest OPG-ova. Turizam je u tom smislu odigrao lijepu ulogu, posebno za mlade ljude – dodaju sugovornici. Kažu kako su u smislu smještaja maksimalizirali kapacitete, ali da Fužinama treba novi iskorak.
– Naš je doček prepoznatljiva manifestacija, no imamo planove i za dodatnim sadržajima. Postoje planovi za uređenjem sanjkališta ili malog skijališta na brdu Plase, zatim kampa uz jezero, ali i za gradnju hotela sa sportskim sadržajima, bazenima. Općina ima u planu odlične projekte, a jedan od njih je i uređenje šetališta oko jezera Lepenica. No, imamo problema s HEP-om koji kao državno poduzeće nema isključivi veto na korištenje jezera, ali ne dopušta mnoge aktivnosti, pa se protive i gradnji šetnice. Iako je Ustavni sud prije nekoliko godina donio presudu u korist HEP-a po kojoj ne moraju plaćati višemilijunsku komunalnu naknadu Općini, jer su, piše u presudi, jezera namijenjena i turističkoj djelatnosti, lokalni direktori HEP-a tu turističku djelatnost ignoriraju – komentirao je direktor TZ Općine Fužina.
