Brzina svjetlosti će u bliskoj budućnosti biti dostižna, tvrdi svjetski prvak u preuranjenoj ejakulaciji – to je jedna od brojnih mudrih ludosti iz stripova Dubravka Matakovića. Tog se uvijek sjetim kad se Rusi pohvale da imaju hipersoničnu raketu Kindžal koju nitko ne može zaustaviti. Eh, da, netko tamo opasno pati od preuranjene ejakulacije. I uopće mahanje tolikim velikim, većim i najvećim raketama - ne treba biti Freud da se shvati da se time nadoknađuje manjak onoga u gaćama.
Recimo, zastupnik u Dumi Andrej Guruljov nedavno se pohvalio da su postavili rakete Iskander u Bjelorusiju, kojima mogu gađati "100 posto zapadne Europe" i da "Zapad može zaustaviti možda jednu od deset lansiranih raketa". Čovjek se stvarno brine neuspjeha u, hm, lansiranju i pogađanju mete pa se osigurao. Ili oni što se razmeću Sotonom 2, teškom čak stotinu tona, koje mogu od Kalinjingrada do Londona doletjeti za 202 sekunde, do Pariza za 200 sekundi i do Berlina za samo 106 sekundi, kako su se hvalili zastupnici Dume Aleksej Žuravljov i Jevgenij Popov u emisiji kod atomske Putinove plavuše Olge Skabejeve. Ja mislim da bi njihovi sotončići eksplodirali i prije da im se ona ukaže u Evinu kostimu.
Ako mislite da pretjerujem s Freudom, što reći o izvješću da Putinovi tjelohranitelji skupljaju njegove fekalije i urin nakon svake nužde koju obavlja tijekom službenih putovanja u inozemstvu. List Paris Match kaže da sve pohranjuju u posebne vrećice i kovčege te nose natrag u Moskvu, da iza gazde ne bi ostao trag pomoću kojega bi obavještajne službe analizirale njegovo zdravstveno stanje.
Slovenski filozof Slavoj Žižek je jednom ukazao na razliku između Nijemaca i Francuza na temelju njihovih zahodskih školjki. Nijemci imaju u školjci jednu policu na kojoj se izmet zadrži prije puštanja vode, tako da ga vlasnik, sada već bivši, može proučiti; Francuzi to nemaju jer ne razmišljaju o svojim ostacima.
Žižek je iz toga izveo dalekosežnu studiju nacionalnog karaktera, analitičkog i radišnog s jedne strane te bezbrižnog i hedonističkog s druge.
Slaveni su poznati po svojem nemaru, i nije uopće u ruskom duhu skupljati Putinov drek. Možda zbilja čuvaju državne tajne u njemu, možda ga nose na analizu, ali ima i drugih mogućnosti. Recimo, možda se čuva aureola svetosti Putina, koji se već pojavljuje na ikonama. Ili se, a to je opet Freud, uživio u analnu fazu, koja se kod djece očituje u zadržavanju stolice, a kod odraslih u opsesivnoj škrtosti i nagomilavanju stvari – samo što Putin ne skuplja poštanske marke i salvete nego tuđe teritorije. Ali ima još nešto!
Ovaj tjedan smo iz hrvatskih medija saznali da postoji nešto što se zove transplantacija izmeta, i to još proučavaju na Harvardu. Navodno u izmetu kod zdravog čovjeka postoje razni korisni mikroorganizmi koji se mogu zamrznuti i onda transplantirati bolesnima da ih se izliječi. To je nešto kao matične stanice, samo još bolje. U tom slučaju je jasno zašto Putin čuva svoj drek kao suho zlato: zamislite da se netko dočepa njegova govna pa si ga presadi i postane poput njega? Orban, recimo, ili Marine Le Pen?
Kad bolje promislim, ta zapanjujuća tehnika transplantacije izmeta zapravo kod nas postoji godinama, i to u politici. Kao što smo u medicini mislili da se presađuju samo najkvalitetniji i najzdraviji organi, od probranih davatelja, tako smo mislili i da u politiku ulaze najkorisniji i najmanje sebični ljudi. Krivo! Hrvatske političke stranke već tri desetljeća rade upravo ovo što su tek sada otkrili na Harvardu. Dok američki doktori rone u onu najmračniju duplju na izlazu čovjekovih crijeva i iz njih transplantiraju ekskremente, dotle naše partije odlaze u ono što se zove stranačka baza i od tamo povlače razne nadobudne kadrove kako bi unijeli vitalnost u čelništvo.
Transplantacije, nažalost, ne uspiju uvijek. Tako je, recimo, iz Virovitice bio transplantiran Tomislav Tolušić, ravno na mjesto potpredsjednika vlade, ali ga je to političko tijelo na kraju odbacilo; i Gabrijela Žalac bila je transplantirana, na mjesto ministrice regionalnog razvoja i fondova EU, pa isto nije dobro prošlo; ni transplantacija Lovre Kuščevića na položaje ministra uprave pa još i graditeljstva i prostornog uređenja RH nije prošla onako kako su operateri zamislili. Ali prolazni neuspjesi ne trebaju nikoga obeshrabriti. Svi se zgražaju da je viđeni karlovački HDZ-ovac i savjetnik ravnatelja Županijske uprave za ceste Stjepan Turković krao željezne armature s gradilišta obilaznice kod Turnja. Ljudi, pa on je idealan da se transplantira u vladu.
Diktator koji se boji izdaje od vlastitog crapa...urnebesno.