Zašto je Antonija Mazarekić bila prisilno zatvorena u
Jalžabetu dok je nalaz psihijatra govorio suprotno?! Zašto
se Antonija tri mjeseca morala skrivati u rodnom gradu, kad nije ni
kriminalac ni ubojica?! Zašto joj je oduzeto dijete koje je
do tada odgajala kao i svaka druga majka?! I da li će netko preuzeti
odgovornost za pakao života kroz koji je prošla ta žena?!
Osmijeh sinčića
Pitanja su koja će još dugo mučiti nevjenčane supružnike
Antoniju Mazarekić i Stjepana Horvata. Iako smo ih zatekli sretne sa
2,5-godišnjim sinom Sebastijanom - jer nakon
naših tekstova Antoniji se vraća poslovna sposobnost - ne
možemo ne prijetiti umor na njihovim licima.
- Da nije bilo vas u Večernjaku i dandanas bismo se skrivali poput
životinja, bježali od zlih ljudi i njihovih zlih odluka. Dajte da vam
odsviram nešto, da tugu izbrišemo pjesmom - rekao
je Stjepan dohvativši svoju harmoniku. Nježni zvuci spretno
izmamljeni njegovim prsima kao da su stavili pečat na jedno
loše vrijeme. Sitne oči dječaka u naručju mame Antonije
uzbuđeno su šetale po rasplesanim tipkama. U Stjepanovim
očima zaiskrila je suza: - Ma pogledajte ga kako uživa! Čudi se svemu,
a osmijeh mu ne silazi s lica! Zna da je kod kuće, zna da je sa svojim!
Prije mi nisu dali ni da budem nasamo s njim, a kamoli da ga povedem
kući! A sada, zahvaljujući vama, pogledajte. Prvi Božić zajedno, prvi
put nakon toliko vremena...
Nema što, pravo vrijeme za muziku - nevjenčani supružnici i
njihov sinčić nakon dugo vremena ponovno su sjeli za isti stol,
objedovali isti ručak i djelili istu sreću. A da nije bilo nimalo lako
vratiti osmijehe na lica te obitelji, prisjetit će se svi koji su u
lipnju pročitali jezivu priču - Antonija i Stjepan mjesecima su se
skrivali u vlastitom gradu, spašavajući svoje pravo na
život, koje im je preko noći oduzeo Centar za socijalnu skrb
oduzevši im sina i prisilno smjestivši Antoniju u
Dom za stare i nemoćne Jalžabet. Drogirana i zatvorena mjesecima među
teškim psihičkim bolesnicima, u umobolnom paklu u kojem malo
tko razumije što se događa, Antonija je sve više
venula. Prvi slobodan vikend za nju je značio samo jedno: Nikad
više Jalžabet!
Od tada oni su postali bjegnuci. Psihijatar dr. Borivoj Starčević, koji
godinama liječi Antoniju, jasno je poručio kako mladoj ženi u Jalžabetu
nije mjesto. No, Centar nije htio čuti njegovo stručno
mišljenje. Antoniji je oduzeto pravo na slobodu i dijete s
obrazloženjem da o njima nema tko brinuti. Ono što u Centru
nisu htjeli čuti bilo je glasnije od crkvenih zvona - dijete je imalo
oca i baku, a Antonija supruga i majku.
Krenula i istraga
Stjepan se s gorčinom prisjeća kako je socijalna radnica Marija
Jurković inzistirala da se Antonija vrati u Jalžabet, kako ga je
Antonija preklinjala da ne idu. Kako su je iz policijske postaje na
inzistiranje Centra odveli u bolnicu Vrapče, gdje su ustanovili da
hospitalizacija nije potrebna. Onda je socijalna radnica inzistirala da
je odvedu u Jalžabet, a Antonija je odbijala pa su je odveli u bolnicu
Jankomir, gdje je dr. Predrag Radić ustvrdio da je zdrava, ali je
zadržava po zahtjevu Centra... Srećom, sve je to iza njih, a Državno
odvjetništvo odlučilo je istražiti nezakonito zatvaranje
Antonije u Jalžabet.
Centar pokrenuo postupak
- Po otpustu s hospitalizacije, a na temelju mišljenja psihijatra imenovanoj je prekinut smještaj u ustanovi te joj je priznato pravo na doplatak za pomoć i njegu i dodijeljena jednokratna pomoć. Sukladno mišljenju specijalista psihijatra donesen je zaključak stručnog tima koji radi na poslovima skrbništva da će se Općinskom građanskom sudu uputiti prijedlog za vraćanje poslovne sposobnosti - odgovorila je Marija Pavić, ravnateljica Centra za socijlanu skrb Zagreb, na naše pitanje o slučaju Antonije Mazarekić . Dodaje kako je “štićenica cijelo vrijeme imala zdravstvenu zaštitu i karticu participacije, te nije bila odjavljena od nadležnog liječnika”.
