Tatjana je profesorica u Mariupolju, gradu na obali Azovskog mora na istoku Ukrajine, Ruskinja, ali ogorčena na Rusiju i njezina predsjednika. Zašto?
Nered i bezvlašće u kojem se već mjesecima živi na istoku ne sviđa se ni Ukrajincima ni Rusima. Putovanje u Donjeck, najveće uporište separatista, uključuje i prolazak puno kontrolnih točaka, u autobuse ulaze separatisti s dugim cijevima i uvijek je pitanje kako će tko od putnika proći.
U potrazi za sigurnijim boravištem Tatjana zato nije otišla u Rusiju, nego ide u Njemačku, k sinu, a možda na kraju dođe i u Hrvatsku, gdje joj živi sestra, koja još ima puno simpatija za ruskog vođu. Mnogi drugi odlučili su ipak otići u Rusiju. Ruski mediji javljaju i da je ondje pobjeglo 480 tisuća ljudi s istoka Ukrajine, kaže to Galina Negrustujeva, ruska glasnogovornica UN-ova povjerenika za izbjeglice. Izbjeglice mogu tri mjeseca biti u Rusiji, a ako žele ostati dulje, moraju se prijaviti Federalnoj službi za migracije.
Ne vjeruju da je rat gotov
Tatjana putuje u Njemačku, iako je Mariupolj ponovo u rukama ukrajinske vlasti, jer, očito, ne vjeruje da je rat završen, kao ni stanovnici Slavjanska, iz kojeg je ukrajinska vojska istjerala naoružane militante.
"Ovdje nitko ne vjeruje da je rat gotov", rekli su stanovnici Slavjanska reporteru Bilda.
No, možda je ipak pri kraju, jer ukrajinska vojska napreduje osvajajući grad po grad, iako su za kraj ostali najteži zadaci, Luhansk i milijunski Donjeck. Mariupolj je donedavno funkcionirao slično kao i drugi gradovi na istoku, ali je 13. lipnja ondje krenuo bataljun specijalaca Azov, osnovan 5. svibnja od dragovoljaca od 18 do 55 godina, među njima i onih koji za sebe kažu da su za vrijeme režima svrgnutog predsjednika Janukoviča bili politički zatvorenici. Borbe s oko stotinu separatista koji su držali zgrade vlasti u Mariupolju trajale su sedam sati, tri su separatista poginula, više ih je ranjeno. U napadu je sudjelovalo 400 vojnika iz bataljuna Azov, sa sjedištem u Berdjansku na obali Azovskog mora, i iz drugih dviju vojnih formacija, bataljuna Dnjepar iz Dnjepropetrovska i bataljuna Donbas iz okolice Kijeva.
Sve je to bivšem novinaru Los Angeles Timesa Halu Fosteru, koji sad radi za kazahstanski portal Tengri News, ispričao 30-godišnji zapovjednik Azovskog bataljuna Volodimir Šmara, koji je donedavno bio financijski i porezni savjetnik u Kijevu. Separatisti su imali dojavu o napadu, ali su ih dragovoljci ipak iznenadili, jer je napad počeo u zoru, a večer prije sa suradnicima je pobjegao zapovjednik separatista, Čečen iz Rusije Borisov, prepustivši suborce ukrajinskim snagama. U oči upadaju razmjeri, jer ipak je riječ o samo stotinu pobunjenika, koji su dio priče zbog koje je svijet strepio od novog velikog rata.
Foto:Reuters/Pixsell
Azovski bataljun nije imao dovoljno hrane i oružja, no ipak je dobio bitku koja bi se mogla nazvati prekretnicom. Nakon koje je uslijedila akcija ukrajinske vojske, oslobađanje Kramatorska i Slavjanska, koji je ubrzo - u maskirnoj odori kako je i red - posjetio predsjednik Petro Poršenko. Specijalce su stanovnici Mariupolja počastili sanducima jagoda, a predsjednik u posjetu Slavjansku kaže kako je oslobađanje gradova postalo moguće tek kad su ljudi shvatili da ne žele živjeti pod pritiskom, na borbenom položaju. Pa je obećao da će škola početi kao i obično, početkom rujna, a grad koji je tjednima bio bez struje odmah je zasvijetlio.
Zapravo, možda ukrajinska vojska napreduje i zato što Moskva popušta. U lipnju je u Rusiji provedena anketa koja je pokazala da Rusi ne žele invaziju Ukrajine, 66 posto ih je protiv te ideje, samo 27 posto za, a treÄina je uvjerena da ne postoji razlog koji bi mogao opravdati vojni napad na Ukrajinu. Anketa ruskog Centra za istraživanje javnog mišljenja objavljena je nedavno, baš u vrijeme kad je ruski predsjednik Vladimir Putin odlučio zatražiti od Dume povlačenje odobrenja za intervenciju u Ukrajini. Duma mu je, uz jedan glas protiv, to i izglasala. "Putin obuzdava jastrebove", komentirao je uskoro moskovski dopisnik njemačkog tjednika Spiegel Moritz Gathman.
- Imam samo jedan odgovor na pitanje fašističke kijevske hunte: ubiti, ubiti, ubiti, izjavio je na na televiziji Aleksandar Dugin, ideolog euroazijskog imperijalnog povezivanja, savjetnik predsjednika Dume, koga se uvrštava u krug bliskih Putinovih suradnika.
- One koji zahtijevaju marš na Ukrajinu više neće puštati na televiziju, rekao je na to Aleksander Prohanov, do tada poznat kao radikal, u intervjuu za Wall Street Journal. K tomu, Dugin je krajem lipnja ostao bez katedre sociologije, Sveučilište Lomonosov to mu je mjesto oduzelo. Znači li to sve zajedno da Putin zaista popušta i da će antiratno raspoloženje ruskog naroda zaista dati efekta? Ili Putin ipak samo koristi anketu kao opravdanje svojim radikalima što ne ide dalje, jer u ovom trenutku mu tako odgovara? Kako god bilo, samozvani guverner Donjecke oblasti Pavel Gubarev izgubio je nadu da će Rusi ući u Ukrajinu.
- Ruski tajkuni su protiv vojne akcije, jer bi im to ugrozilo biznis, žali se Gubarev, jedan od neobičnih likova separatističkih lidera na istoku Ukrajine, među kojima ima, tvrdi se, i agenata ruske tajne službe GRU. Podaci EU govore da je Igor Strelkov, vođa separatista iz Slavjanska, pripadnik GRU-a. U tom svjetlu drugačije zvuče i riječi ruskog šefa diplomacije Sergeja Lavrova, kad je isticao da na razgovore o primirju treba pozvati i predstavnike istočne Ukrajine, proizlazi da su na razgovore trebali doći ruski agenti. Lider Donjecka Gubarev diplomirao je povijest, radio u marketingu, bio član ruske paramilitarne grupe koju svrstavaju među neonacističke, epitet koji su ruski mediji koristili u velikim količinama izvještavaju o pobuni protiv Janukoviča u Ukrajini.
No, i ton ruskih medija u posljednje se vrijeme promijenio, izvještava Spiegel. Iako se i dalje o sukobu govori kao o ratu Kijeva protiv vlastita naroda, vlasti u Kijevu više nisu "kijevska hunta" otkako je 25. svibnja izabran Porošenko, a ne spominju se više ni "fašisti iz Desnog sektora", istražili su na ruskom Institutu za istraživanje medija Medialogia.
Je li Putin u udaru protiv Ukrajine bio možda više motiviran strahom od prelijevanja majdanske pobune u Moskvu nego strahom od dolaska NATO saveza na rusku granicu? Moguće, jer i dalje su u Rusiji na udaru svi koji se usude govoriti drukčije, a ovih dana filmska je međunarodna zajednica zabrinuta jer Rusi u zatvoru drže ukrajinskog redatelja Olega Sencova pod optužbom da je na Krimu planirao diverzantske napade na mostove, prometnice i spomenike. Sencov je navodno priznao djelo, ali njegov odvjetnik Dmitrij Dinze, koji je zastupao i Pussy Riot, prenosi Radio Slobodna Europa, kaže da je priznanje iznuđeno batinama i prijetnjama silovanjem.
Optužnica za teatar apsurda
Zaplet je to za teatar apsurda, optužiti redatelja za zavjeru na Krimu koji su Rusi jednostavno okupirali. Sencov je rođen u Simferopolju, ruski jezik mu je materinji, ali ipak nije bio za rusku okupaciju Krima, otvoreno joj se protivio i pomagao ukrajinskim vojnicima koji su ostali odsječeni na tom poluotoku. Sencova je Putin zatvorio u zloglasni zatvor Lefortovo u Moskvi, sagrađen u doba Petra Velikoga, mjesto na kojem je političke zatvorenike u idealnim izoliranim uvjetima ispitivao KGB, a sad ih ispituje FSB. Pa tako mjesto u kojem je tamnovao i Aleksandar Solženjicin i Aleksandar Litvinjenko ima nove slavne stanare. Za povijest se i na druge načine brine Putin, pa je nedavno predložio da se u ruske udžbenike povijesti uvrsti i poglavlje o Krimu i Sevastopolju, o njihovoj ulozi u sudbini Ruskog Carstva, Sovjetskog Saveza i suvremene Rusije, javio je Ruski vjesnik koji online objavljuje i na hrvatskom jeziku. Sad se svi pitaju hoće li autori ruskih udžbenika povijesti poslušati predsjednika...
Čini se tako da se zasad Putin zadovoljava Krimom i da na Ukrajinu neće ići vojnom silom, a očito je i da za istok Ukrajine, za razliku od Krima, nije imao gotov plan, nego ga prilagođava okolnostima (koje ovih dana uključuju nove sankcije EU s 11 imena) koliko god želio doprijeti do Odese i Pridnjestrovlja. Međutim, Putin će primjenjivati ekonomski pritisak i na Ukrajinu i na Moldaviju i Gruziju, zemlje koje su također 27. lipnja potpisale sporazum o približavanju EU i koje su sad na udaru, pa je Moskva odmah objavila da će ograničiti uvoz mesa iz siromašne Moldavije, a od sličnih mjera strahuju i u Gruziji, gdje je u pitanju i odcijepljeni teritorij Abhazije i Južne Osetije. Dotle, na Krimu su doživjeli san svih radnika, plaće su odjednom višestruko narasle, pa policajac, tvrdi Žana Lokotkova na portalu Ruski vjesnik, sad dobiva 1760 dolara, a prije aneksije dobivao je samo 356 dolara. Ukrajinski policajac na Krimu koji je prešao u rusku policiju tako sad ima plaću gotovo 10 tisuća kuna!
>>'Sporazum o pridruživanju povijesna je pobjeda Ukrajine i Europske unije'
Ukrajinska vojska? Kako to da nemaju oznaka i činova. Mnogo je tu paravojnog. Čak ni šatori i barikade na Majdanu još uvijek nisu uklonjeni.